KNJIŽEVNOST

KOMPOZICIJE NA STIHOVE SRPSKIH PESNIKA => Pevani pesnici => Temu započeo: Angelina Februar 20, 2011, 03:48:42 pm



Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:48:42 pm
*

(http://riznicasrpska.net/fotografije/Pisci/Pevani_pesnici/Pevani_pesnici_-_Aleksa_Santic.jpg)


ALEKSA ŠANTIĆ
(1868—1924)

Aleksa Šantić rođen je 1868. godine u Mostaru. U svom rodnom gradu je i umro, od tuberkuloze, 2. februara 1924. godine. Otac mu je umro dok je bio mali, tako da je veći deo mladosti proveo u porodici strica. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani i potom se vratio u Mostar. Uzori su mu bili Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj.
Godine 1888. osnovao je kulturno-prosvetno drustvo "Gusle". "U društvu 'Gusle' njegovo sudjelovanje je mnogostrano i u njegovim redovima on je među najviđenijim: recitator i glumac, pjevač i solista na violini, horovođa i kompozitor, predsjednik. Plodnoj kulturno-umjetničkoj djelatnosti ovog društva Šantić je posvetio niz svojih mladalačkih i zrelih godina i širok odjek i svijetla brazda koju su 'Gusle' ocrtale u svom vremenu dobrim dijelom su i Šantićevo djelo."
"On ima dve omiljene teme: intimna osećanja melanholije mladosti koja prolazi i žarke ljubavi prema narodu. On voli svoju zemlju i svoj narod dubokom urođenom ljubavlju kojom se voli porodica."
"Nijedan pisac nije toliko naličio na svoje književno delo koliko Aleksa Šantić. Šantić je bio najveće dete u našoj književnosti. Njegove pesme su pune nežnosti i kada prete tiranu, a nude naivnosti i kad se dave u ljubavnim otrovima. Celot života ovaj pesnik ostade bez smisla da postoje zli ljudi i divlje životinje."


  • U snovima 1893. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • O, nikad više 1893. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • I opet mi duša sve o tebi sanja 1896. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić, Oliver Njego
  • Što te nema 1897. (muzika: Z. Tutunović)
    Hasanagin sevdah
    Izvođači: Neda Ukraden, Jadranka Stojaković
  • Grivna 1897. (muzika: Stanislav Binički)
    Zlatna grivna
    Izvođači: Edo Ljubić (1930-1940), Braca Popovic (1940-1960), Ansambl "Lole"
  • * (Bez naslova) 1897. (muzika: Spasoje Berak)
    Uspavaću cvjetak uspomena mojih
    Izvođači:
  • Gonđe ružo 1902. (muzika: )
    Izvođači: Raša Pavlović, Slobodan Lalić
  • Emina 1903. (muzika: Aleksa Šantić)
    Izvođači: Sofka Nikolić, Vukšin Jevtić Vule, Mile Milutinović, Predrag Gojković Cune, Živan Milić, Nada Mamula, Ljubivoje Vidosavljević, Nikola Kolaković, Jadranka Stojaković
  • Poslje mnogo ljeta... 1903. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Veče na Školju 1904. (muzika: )
    Izvođači: Horsko izvođenje
  • Laku noć 1904. (muzika: narodna)
    Izvođači:
  • Ne vjeruj... 1905. (muzika: Đ. Novković)
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Proljeće 1905. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Pod jorgovanom 1907. (muzika: Jovan Popović)
    Ko t' pokida sa grla đerdane
    Izvođači: Radmila Dimić, Danica Obrenić, Milica Bošnjaković, Dušica Bilkić, Merima Njegomir, Nada Popov
  • Behar 1908. (muzika: Stevan Hristić)
    Bulbul pjeva okolo Mostara
    Izvođači: Nada Mamula
  • Jesen 1908. (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Jedna suza 1910.
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Pod beharom 1911. (muzika: Jovica Petković)
    Jahao sam konje
    Izvođači:
  • Noćas nisu sjaje (muzika: Stanislav Binički)
    Izvođači: Dušan Jakšić, Miodrag Bogdanović, Zoran Rajković, Pavle Stefanović, Rade Petrović, Radiša Urošević, Braća Bajić
  • Pretprazničko veče (muzika: )
    Izvođači: Dragan Stojnić
  • Na izvoru (muzika: )
    Leptirići mali
    Izvođači: Vukašin Jevtić Vule, Zvonko Bogdan, Nedeljko Bilkić
  • Praznik (muzika: Žarko Petrović)
    Izvođači:

  • Azra / Šantićev prevod istoimene pesme Heinricha Heinea (muzika: )
    Izvođači:

Aleksa Šantić — život, rad i pesništvo (http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=362.0)


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:51:53 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


O, NIKAD VIŠE *

O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, —
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaću i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišće u daleke strane,
K'o vječni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom
Prel'jeće sanak nečujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neće...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, —
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće boli moju dušu c'jelu.

8. januar 1893.

Peva Dragan Stojnić u TV seriji "Moj brat Aleksa Šantić"

"Zivot Alekse Šantić poslužio je kao predložak romantizirane filmske biogarfije 'Moj brat Aleksa', u kojoj je glavnu ulogu tumačio beogradski glumac Branislav Lečić, prenijevši svu lirsku suptilnost lika legendarnog pjesnika iz Mostara. Muziku za film skladao je poznati sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman na poetske tekstove Alekse Šantića, a svih je deset brojeva filmskog soundtracka vrsno otpjevao majstor domaće šansone Dragan Stojnić, dijelom i uz potporu hora Radiotelevizije Sarajevo".


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:52:13 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


U SNOVIMA *

Još i sad, sveto, na duše oltaru,
Ko rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,
U ljupkom milju, nježnosti i čaru,
Još i sad blista tvoja slika bajna.

Osjećam miris tvoga mekog prama
I gledam oči koje život dijele,
Osjećam poljub pun nebeskog plama
I vrući stisak tvoje ruke bijele.

Kroz moju dušu tvoja rječca zvoni
Ko sveti zvuci nadzemnoga svijeta;
I kad sam srećan i kad bol me goni,
Svuda me bljesak tvoga lica sreta.

Na krilu snova, što ih ljubav kreće,
Ja dižem tebe nebesnome hramu,
Kao da ne znam da se vijenac sreće
Sa moga čela rasuo u tamu;

Kao da ne znam da ledenim mačem
Od tebe sudba rastavi me mlada,
Kao da ne znam da cvilim i plačem
Na mrtvom grobu porušenih nada.

20. august 1893.

Peva Dragan Stojnić u TV seriji "Moj brat Aleksa Šantić"


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:52:39 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA *

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledo ti oči što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...

27. august 1896.

Oliver Njego — I opet mi duša sve o tebi sanja (pesma iz TV serije "Moj brat Aleksa" (u seriji peva Dragan Stojnic)


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:52:59 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


ŠTO TE NEMA *

Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...

1897.

Jadranka Stojaković — Što te nema (muzika: Z. Tutunović)

Neda Ukraden — Što te nema


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:53:17 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


GRIVNA *
ZLATNA GRIVNA

Kupiću ti zlatnu grivnu,
Divnu grivnu!
Nek' se niže, ružo b'jela,
oko tvoga grla b'jela,
pa kad skočiš, sele laka,
neka čini, cika, caka,
cika, caka!

Kupiću ti zlatnu grivnu,
divnu grivnu!
A u grivni biće slova
od bisera, alemova:
ovaj darak onaj dade,
što pred tvojim sjajem pade,
i što sniva bez pokoja
do dva mila oka tvoja!

Kupiću ti zlatnu grivnu,
Divnu grivnu!
A svi snovi, želje moje
nek' u zlatnoj grivni stoje,
nek' ti šapću blago, ti'o:
"Zoro moja, danče mio,
Slatki raju moj,
do groba sam tvoj, pa tvoj!..."

1897.

Ansambl "Lole" — Grivna


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:54:25 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


USPAVAĆU CVIJETAK USPOMENA MOJIH *

Uspavaću cv'jetak uspomena moji' —
I sve zlatne čase kad sam sretan bio,
Pa nek' mirno cv'jetak u mom srcu stoji
Na tom istom mjestu gdje sam tebe skrio.

Uvojcima zlatnim tvoje meke kose
Prekritiću cv'jetak, pa nek' tako sniva,
A moja će duša mjesto tihe rose,
Na zaspalo blago da suzice liva.

I tako, kad jednom skrstim lomne ruke,
U grob ću pon'jeti to blago sred grudi,
Pa kad noću čuješ one sjetne zvuke,
Znaj, zaspali cv'jetak u grobu se budi...

1898.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:54:45 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


GONDŽE RUŽO *

Gondže ružo u zelenom sadu,
lijepo li mirišeš u hladu!
Ljepše nego sav bosiljak rani
i zumbuli rosom pokapani.

Gondže ružo u zelenom sadu,
Lijepo li mirišeš u hladu!
Ali zaman! Ja te neću brati,
niti brati niti dragoj dati.

Moja draga i ne haje za me,
niti haje niti čeka na me.
Na srcu mi teški jadi stoje,
jer ja više nemam drage svoje.

Nemam drage, a sve mislim na nju,
i kunem je i noću i danju:
ne utekla od moga harama
što je mene ostavila sama, —
no bog dao pa u dertu svome
zaplakala na mezaru mome!

1902.

Raša Pavlović — Gondže ružo


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:55:06 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


EMINA *

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja, kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
— Ni hodžin mi zapis više pomoć' neće!...

Ja joj nazvah selam. Al moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahvatila vode,
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste;
Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi.

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
Al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'...

1903.

Emina Sefić, udata Koluder

Vukašin Jevtić Vule — Emina


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:55:25 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


POŠLJE MNOGO LETA... *

Pošlje mnogo ljeta ovdje opet stojim;
Lepenica teče isto kao prije,
Nad njom stara vrba još jednako bdije
I visoko šumi vrhovima svojim.

Gdje si? Da l' se sjećaš ispod grana tije'
Kad gledasmo julsku noć i mjesec sjajni,
Kad nam t'jelo prože slatki oganj tajni
Pa dršćasmo dugo kao breze dvije?

Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu grije,

I ja snova čujem zveket tvojih grivna,
Po licu me tiče tvoja kosa divna,
Dok mjesec kroz vrbu čisto srebro lije...

Kiseljak, 11. jul 1903.

Peva Dragan Stojnić u TV seriji "Moj brat Aleka Šantić"


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:55:43 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


VEČE NA ŠKOLJU *

Pučina plava spava,
prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne trne
zadnji rumeni zrak.

I jeca zvono bono,
po kršu dršće zvuk.
S uzdahom tuge duge
ubogi moli puk.

Kleče kosturi suri
pred likom boga svog — ištu...
No tamo samo
ćuti raspeti bog....

I san sve bliže stiže;
prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne trne
zadnji rumeni zrak.  

1904.

Horsko izvođenje — Veče na Školju (iz TV serije "Moj brat Aleksa Šantić")


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:56:02 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


LAKU NOĆ *
Jakovu

Sunce tone, dan se kloni;
u daljini zvono zvoni,
studeni mu dršće glas.

Vjetar huji, i sve jače
po obali drvlje plače
i žalosno gleda nas.

Što mi 'vako duša grca?
ovaj nemir i bol srca
kada će mi, draga, proć?

Vjetar huji kroz tegobu, —
hoćeš li mi doći grobu?
sunce tone... Laku noć!

1904.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:56:19 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


NE VJERUJ... *

Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kažu, draga, da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime.

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
i prelije srmom vrh modrijeh krša,
tamo gdje u grmu proljeće leprša
i gdje slatko spava naš jorgovan plavi.

Dođi, čekaću te! U časima tijem,
kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
i da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
ona samo plamti, silna, neoprezna,
niti mari, draga, da stihove piše!

1905.

Dragan Stojnić — Ne vjeruj...


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:56:38 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


PROLJEĆE *

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
i da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

rodiće se mlado proljeće! I svuda
prosuće se miris plavih jorgovana;
i pahulje snježne padaće sa grana
u naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
i svaki će prozor zasuti beharom,
da probudi srca što ljube i gore...

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi i u bašti budi ruža prva,
i na mome srcu miriši do zore!

1906.

Peva Dragan Stojnić u TV seriji "Moj brat Aleksa Šantić"


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:56:58 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


POD JORGOVANOM *

"Ko ti šćeri, pokida đerdane?
Ko ti prosu biser i merdžane?"
"Jutros rano ja u baštu, mati,
Odoh prve jorgovane brati,
Za đerdan mi zape rosna grana,
Pa se prosu ispod jorgovana..."

"A što su ti mutne oči tako?
K'o da nisi spavala nikako?"
"Negdje slavuj pjevaše sa grane,
Pa ga slušah sve do zore rane."

"Moja šćeri, moja tugo, jao,
A ko ti je njedra raskopčao?"
"Ne karaj me, ne ljuti se na me,
Puce, majko, popucale same..."  

1907.  

Muziku za stihove komponovao je oftomolog iz Zrenjanina dr Jovan Popović, juna 1912. Sam je pevao stihove, a kasnije njegov drug Alimpije Popović (bariton). Sačuvana je originalna partitura.

Radmila Dimić  — Ko t'pokida sa grla đerdane


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:57:16 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


BEHAR *

Bulbul pjeva okolo Mostara, —
hodi, draga, evo nam behara!
Hodi meni, moje zumbul-cveće,
tvoja majka karati te neće.

Tvoja majka tebi ruho sprema,
što ga ljepšeg u Mostaru nema:
sve od svile košulje otkane,
i dušeke đulsom pokapane.

Za đevere i za kitu svata
sve čevrme od srme i zlata.
Za jenđije i za mile kume
urmašice i slatke lokume;

i još hrpa gurabije same!
A najljepše ostavila za me:
tvoja usta — sva od đula rana,
tvoja njedra još nemilovana.

Tvoje grlo, s kog je srce mrlo,
da ga grizem noći u ponoći.
Bulbul pjeva okolo Mostara, —
hodi, draga, evo nam behara!

1908.  

Nada Mamula — Bulbul pjeva okolo Mostara


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:57:34 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


JESEN *

Prošla je bura, stišale se strasti,
I ljubav s njima sve je bliže kraju;
Drukčije sada tvoje oči sjaju —
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja čujem: naša srca biju tiše,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez duše, bez vatre i krvi,
Ko da mi zbori: nema ljeta više!

Za društvo nekad ne bješe nam stalo,
O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...

Prošlo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu našem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele ruže ljulja,
I mrtvo lišće po humkama pada...  

1908.

Iz TV serijie "Moj brat Aleksa Šantić"


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:57:51 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


JEDNA SUZA *

Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te —
U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,
Gdje bereš krupne raspukle granate.

Mila ko zlatno nebo pošlje tuče,
U tihu hladu stare kruške one,
Sjede ti djeca i zadaću uče.

Nad šedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I ko sa visina
Olovni oblak, po duši mi pade
Najcrnji pokrov bola i gorčina.

I kobna miso moriti me stade:
Što moja nisi, i što smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade?

Što moje bašte ostaše bez grana
I slatka ploda, što rađa i zrije
Na vatri srca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?...
Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu što lije,

Gdje bereš slatke, raspukle granate.

1910.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:58:14 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


POD BEHAROM *

Jahao sam konje, ašikovo, pio
ali nigda nisam 'vako rahat bio.
gle, veliko sunce uprlo strijele
na zumbule plave i đule bijele,
na granate smokve pokraj šedrvana,
na sevlije vite od stoljetnih dana,
i tanke munare sred ravna Mostara,
što se sav bijeli od rosna behara;
pa ko da bi jedan golem rubin bio,
u hiljadu boja trepti šeher cio,
dok Neretva plava o krš se razbija
i srebrni galeb nad njome se vija.

Pa još kako ovdje miriše melekša,
i zelena trava od pamuka mekša,
i bijeli cvijet trešnje i jasmina,
ko mahala kuda prolazi Emina!
Ah, Emina! Samo tu da mi se javi:
da joj mrsim svilu uvojaka plavi',
da ižljubim grlo i pod grlom što je,
pa san kada tiho sklopi oči moje,
da me maše kitom bijela behara,
bi mi tada bio dženet bez karara!

1911.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:58:32 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


NOĆAS NISU SJALE *

Noćas nisu sjale, zvjezdice na nebu,
nekog nije bilo u malenom selu.
Noćas je padalo lišće sa bagrema,
sve je tako tužno, jer nekoga nema
iz sokaka moga.

Otvara se prozor, čas jedan, čas drugi,
blijedo cvijeće gleda što na njima stoji.
Sklopljenim oknima jedan prozor gleda,
sve je tako tužno, jer nekoga nema
a mor'o bi doći.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:58:52 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


PRETPRAZNIČKO VEČE *

Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
Kandilo baca i sobu mi zori.
Sam sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi časi neosjetno teku.

Napolju studen. Peć pucka i grije.
Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
I slušam kako granjem zamrznutim
U moja okna goli orah bije.

Tako na vrata sumornog mi srca
Sjećanje jedno udara i čeka
Ko drug i sabrat, kao duša neka
Što sa mnom plače i u bolu grca.

Negda u take noći, kada otka
Pomrlom granju zima pokrov ledan,
Ova je soba bila ko vrt jedan,
Gdje je ko potok tekla sreća krotka:

Kao i sada, pred ikonom sjaji
Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
Suh bršljan viri. Lako se talasa
Izmirne pramen i blagoslov taji.

Sva okađena miriše nam soba.
Okolo žute lojane svijeće,
Mi, djeca, sjeli, ko kakvo vijeće,
Radosni što je već grudanju doba.

Pod tankim velom plavkastoga dima
U peći vatra plamti punim žarom,
I sjajne pruge po ćilimu starom
Veselo baca i treperi njima.

Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,
Pružio čibuk i dim se koluta;
Njegova miso nadaleko luta,
I pogled bludi sanjiv, blag i mio.

Uza nj, tek malko na šiljtetu niže
Ko simbol sreće, naša majka bdije;
Za skori Božić košulje nam šije,
I katkad na nas blage oči diže.

U to bi halka zakucala. — "Petar!"
— Usklikne otac — "On je zacijelo!
On vazda voli govor i sijelo —
Otvorite mu!"... - I mi svi, ko vjetar,

Trči i vrati? prijevor izvuci.
I stari susjed, visok kao brijeg,
Tresući s ruha napanuli snijeg,
Javio bi se s fenjerom u ruci.

Svaki mu od nas u zagrljaj hita,
Majka ga krotko susreta i gleda,
A on se javlja, pa do oca sjeda,
I brišuć čelo za zdravlje ga pita.

Sva novom srećom ograne nam soba!
Na svakom licu sveto, sjajno nesto —
Sucuci brke, stari susjed vjesto
poco bi pricu iz dalekog doba.

I dokle prozor hladna drma cica,
Mi svaku rijec gutamo nijemi;
Srca nam drscu u radosnoj tremi,
Sve dogod ne bi dovrsio cica.

Zatim bi otac, vedar ko sjaj dana,
Uzeo gusle u zilave ruke,
I glasno poco, uz ganjive zvuke,
Lijepu pjesmu Strahinjica Bana...

Meni je bilo ko da pjesme ove
Svaki stih posta pun behar u rosi,
Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
Posipa meke pahuljice nove...

O misli casi, kako ste daleko!
Vi draga lica, iscezla ste davno!
Pusta je soba... Moje srce tavno...
I bez vas vise ja srece ne steko!...

Kandilo i sad pred ikonom tinja,
I sad je pozno predbozicnje doba;
Al gluha jama sad je moja soba,
A ja list sveo pod bjelinom inja.

Uzalud cekam...U nijemoj sjeni
Nikoga nema. Sam, ko kamen, cutim.
Samo sto orah granjem zamrznutim
U okna bije i javlja se meni...

No dok mi mutni boli srce kose,
Ko studen travku uvrh krsa gola,
Iz mojih knjiga, sa prasnjiva stola,
Ja cujem susanj ko viline kose.

Gle! Sad se redom raskalpaju same,
Sve knjige stare, snovi ceznje duge —
Micu se, trepte jedna pokraj druge,
I njihov sumor ko da pada na me...

Sanjam li? Il bio ovo java bila?
Iz rastvorenih listova i strana
Prhnuse lake ptice, ko sa grana,
I po sobi mi svud razvise krila.

Sve su svijetle!...Sve u bl'jesku stoje!...
Jedna okolo kandila se vije,
A neka bolno, ko da suze lije,
Pred slikom drsce mrtve majke moje;

Neke bijele, kao ljiljan prvi,
Samo im zlatno meko perje grudi;
Neke sve plave, tek im grlo rudi,
Kao da kanu kap zorine krvi...

Neke mi pale tu na srce svelo,
Pa kril'ma trepte i suste ko svila;
A jedna lako, vrhom svoga krila,
S cvrkutom toplim dodirnu mi celo,

Ko da bi htjela zbrisati sjen tuge..
I slusaj! Redom zapjevase one!...
I glasi drscu, tresu se i zvone,
Mili i sjajni ko luk mlade duge:

'Ne tuzi! S bolom kuda ces i gdje bi?!
Mi pjesme tvoje i drugova sviju,
Sto svoje duse na zv'jezdama griju, —
Sveta smo ziva porodica tebi!

Mi kao rosa na samotne biljke
Padamo tiho i na sva srca bona,
I u noc hladnu mnogih miliona
Snosimo tople Bozije svjetiljke.

Mi zdruzujemo duse ljudi svije!
Mrtve sa zivima vezu nase niti:
I s nama vazda uza te ce biti
I oni koje davno trava krije!

Prigrli ova jata blagodatna!
I kada jednom dodje smrti doba,
Nasa ce suza na kam tvoga groba
Kanuti toplo ko kap sunca zlatna'...

I akord zvoni...Sve u sjaju jacem
Kandilo trepti i sobu mi zari...
Iz kuta muklo bije sahat stari.
Ja sklapam oci i od srece placem...

Peva Dragan Stojnic u TV seriji "Moj brat Aleksa Šantić"


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:59:15 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


IZ BOLNIČKE ĆELIJE *

Kako si lepa, sestro Pavina!
Ponoć je, je li?
Svrh vrata bije casovnik stari.
Napolju vije vetar, i sipa
U okna naša pahulje bele.
Zaklopi zbornik pa sedi bliže
Uz odar moj. Pogledaj kako
Vatra se žari, i hukti, i bukti
U peći toj.

Gle kako njena koralna pruga
Veselo igra po zidu gore!
Veruj mi, tako i moje srce
Hukti i bukti, igra i besni,
Mahnito, ludo —
Ne zna šta radi, sasvim se smelo;
I evo, evo, izgore celo,
Izgore celo!

A znaš li zašto ono poluđe?
U moje srce ti noćas uđe,
Pa s njega ode svih bola tama,
I ti ga vatrom zapali sama —
Jer iskre same iz tebe biju,
Lepše od sviju anđela raja,
Što nežno šušte, ko behar beli,
U toploj reči Molitve tvoje.

Pogledaj: širom ćelije naše
Te svetle iskre lepote tvoje
Kako se viju, kako se roje
I rasipaju po svakoj strani,
Ko zapaljeni sami đerdani!
I svuda, eno, gde koja pane,
Po jedno zlatno kandilo plane...

Položi zbornik na stočić tamo,
I mani sada anđele cele,
Pa sedni ovde uz odar moj,
Do zore bele da gledam samo:
Kako si lepa, sestro Pavina!

1924.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 03:59:38 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


NA IZVORU **
LEPTIRIĆI MALI

NA IZVORU

O, leptiri laki, svilenoga krila,
Je li koja cura sinoć ovdje bila?

"Vidjeli smo jednu, s krčagom u ruci,
I ruže je brala ovuda, po luci".

A, gdje joj je stanak? Gdje je njeno selo? —  
Kakve su joj oči, kakvo joj je čelo?

"Oči su joj plave, a čelo kô srma.
Ovdje joj je kuća kod onoga grma".


Bješe li joj lice kô behar na grani?
Biju li joj sitni pod grlom đerdani?

"Pod grlom joj zvecka zveket od đerdana;
Lice joj je bjelje no behar sa grana".

U njedrima njenim je li zdrelo voće?
Zgara li je snaga pa ne znade što će?

"Po grocem curi curi žarka aspa bije,
U njedrima zdriju krupne dunje dvije".

Znam, leptiri laki, svilenoga krila,
To je moja Janja sinoć ovdje bila.

Stihovi objavljeni u časopisu "Bosanska vila", 1908.

Nedeljko Bilkić — Leptirići mali


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 04:00:02 pm
*
Stihovi — Aleksa Šantić


PRAZNIK *

U ognju jutra vrhovi se žare;
Ko u beharu gusta stabla neka,
U prazničkome ruhu narod čeka
Pred kapijama Gračanice stare.

I radovanjem bezbroj srca vreli'
Jeknuše zvona i s oltarske ploče
Svešteni otac liturgiju poče
I mirisima tamjana hram preli.

S krstom, gologlav narod u hram stupa,
I svaka duša u sjaju se kupa
I bogu leti napojanje danas.

I zvona zvone, ljuljaju se sama,
Pjevaju dveri... Na domaku hrama
Pognute glave prolazi Arbanas...

1913.


Naslov: Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Poruka od: Angelina Februar 20, 2011, 04:00:20 pm
*
Stihovi — Heinrich Heine [prevod Aleksa Šantić]


AZRA *

Svakog dana o večeri
Sultanova kcerka l'jepa
Slazila je na sedrvan
Gdje srebrna voda pljusti.

Svako veče rob je mladi
Stajo pokraj sedrvana,
Gdje srebrna voda pljusti
I sve bivo bljeđi, bljeđi.

Jedno veče kneginjica
Pristupi mu zborit ode:
"Hoću da znam tvoje ime,
Tvoj zavičaj i porijeklo!"

A rob reče: "Muhamed se
Zovem, rođen u Jemenu;
A moje je pleme Azra,
to umire kada ljubi."

"...Nemački pisac Hajne, prilikom boravka u Bosni napisao je divnu pesmu 'Kod Šadrvana, šetala se svakog dana sultanova kći jedina', a u toj šetnji je zapazila 'momče mlado' i na njeno pitanje 'odakle si' dobila je odgovor 'iz plemena Azra, što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube'. Pesma je prevedena, a njeni motivi upotrebljeni su i u starogradskoj i pop muzici.
Goradana Umičević