Angelina
|
 |
« Odgovor #6 poslato: Decembar 06, 2017, 12:43:38 pm » |
|
** Izbor iz poezije Momčila Mome Miloševića Trla trlica
PANAĐUR
Okupe me baba Sovja u bosiljak, natrlja me s matočinu travu, odstriže mi kosu, cel naviljak, s varen sapun opere mi glavu.
Prebaje mi od stra i uroci, zavrže mi beleg s maramičku, da rastera urok po potoci, da odbrani na ubavl'k kličku.
Najde prašnjiv sat u staro ormanče, sitne pare zbere po zastruzi. Sat ne čuka, al ubav na lanče, pare za svirajću, prsten, l'skavi belčuzi.
Na artišku piše kakvo se pazari: sirište, kvasc, krupica i gas za veneri, lončence u koje se samo kava vari, sinja galica, katran i ekseri.
Takoj namazan, udešen, jurnem u Palanku, na vašar, premenjen u probrane drešće. Ništa ne pazarim, i poslednju banku potrošim na klaćer, cirkus i vrtešće.
RADOS
Uznemo štrklje, sana, korita, kopanje, skije prajene od gorun, od klen. Jurnemo razgaljeni, na vuzanje u brdo, medžu bagren, leske i dren.
Pokačimo se na vuzala, podrti se vuznu prvi; upraljamo po vrvine, niz breg, k'm reku. Neći si stroši sana el štrklje smrvi, nadade lelek, rovanje, dreku.
Sanci se mazne s's strugala razna, trljaju s blažno, s ukraden maz. Koj od vrvinu mrdne, stigne ga kazna, bućne u studen Tuvički jaz.
Niz vuzaljću se prevrta, pada, đine; uvinemo si čukljevi i potrošimo prsti. Pokršimo i drvja mlada i truledine; ma, Đavol crn da se prekrsti!
Dom se vrnemo, a šašavl'k stane, bašta i mati ni poskubu perušinu. Pobiju ni kano s's žagle el grane, što se vuzamo po kamenčiči, pes'k i prašinu.
Polegamo, al ne spimo, boli ni snaga mlada, zaspimo toprv u gluvo doba, nasmejani. U s'n ni dojde da na bostan sneg pada i da smo s prten čaršav zavejani.
NEJĆA
Noču, pod vener, uz vodu, niz vodu, odi s's kukalju, vardi da ne padne; ne ju stra od vile ni od tenca s bradu, stra ju da vodu neći ne ukradne.
Odi kano poljak, savila grbinu, pine po gltoljak iz zeleno šiše, da navadi gušu pa tagaj gradinu. Zatrli se poplanin oblaci i ćiše.
Konještipi bežu iz rupine, voda mutna po leje grgolji, nosi slamće, korće, olupine, ega stigne suvo da ovolji.
Nođe mokre, žmičkaju op'nci, vodu sprovodi klepana matika, kano da ju vrzuje u lanci. Ednak bolu suša i jevtika.
Zemljica se topi i opiva, ona s vodičku, žena s raćiju, na civku. Kad gradina na vodu zapliva, zaćiti se Nejća s's kadivku.
PEČURĆE
Dragomire, kakvo ni spopade od glive belće u slivak nabrane? Cvrče sveče, a nas s tamnjan kade, lad ni vardi pod borove grane.
Sunul si se sam za suđeno, baksuz ti na uvo nekvo zlo izrekal. Zašto pa ja pojdo po sluđeno, zašto li si i men u grobje odvlekal?!
El me čuješ kakvo iz grob vrevim, ispod travu popci i skaćice? Mučim muku basmu da potrevim s jezik strunjen u pes'k i trice.
Pojedosmo ale dušmanite, one na nas i drob i želutku. Zasiteni, a i glive site, s'g slušamo gugut od gugutku
Dol, pri nođe, šimšir ni iznikal, sviri vetar proz žilave granće. Ne mog začmim, još nes'm navikal na ladan pokrov i prostirće t'nće.
Noču mi duša iz sand'k izodi, leti kano lipterica po slnce i sušu. Kam ju tvoja, kako se provodi, da nesi zatrl tvoju grešnu dušu?
|