*
Stihovi
Žarko VasiljevićU SOMBORU JE UMRLA MAJKA DAFINA
Kokoške i stare žene nakrive glave i slušaju kako
zvone zvona,
i kažu: to je sigurno za pokoj duše dobre majka-Dafine
Pa onda se koke popnu na dudove i mole:
na drugom svetu, Gospode, podari dobroj majka-Dafini
baki i domaćici,
bele koke, da joj nose jaja,
podari joj petla pevača, da je budi i probudi o
strašnom sudu, —
bila je dobra duša i uzdisala je kad god je klala koke u
nedelju.
A stare žene podvuku se pod dunje, zaplaču tiho i mole:
Podari, Gospode, dobroj majka-Dafini, baki i domaćici,
laku zemlju i raj,
podari joj sunčani dan za pogreb,
cveća, voštanica, tamnjana i mnogo starih baka da nariču,
podari joj, Gospode, laku zemlju i raj,
bila je dobra duša i nije karala unučiće u nedelju.
Stare žene podvuku se dublje pod dunje i mole Očenaš
i Bogorodice,
mole, zaplaču tiho, zaplaču još tiše, mole pa zaspe.
Dok se sunce, kao crveni petao, popne na Kronićevu palatu,
Zakukurekne za dušu dobre majka-Dafine, bake i domaćice,
šćućuri se i zaspi u tavanskom oknu.
A na odru majka-Dafina, baka i domaćica, leži i misli,
— začudo, ovde u Somboru mrtve stare žene smeše se i
mogu da misle,
leži i misli majka-Dafina, misli i skoro da zaplače,
I tiho progovara majka-Dafina, baka i domaćica,
— začudo, ovde u Somboru mrtve stare žene mogu da govore,
progovara i zove unučiće po imenu i koke po imenu,
teši ih, i tepa im, tiho tepa i tiho teši,
kao što to mrtve žene rade na odru.
Pa očita Očenaš i Bogorodice,
i kaže: Oprosti, Gospode, što više nikada neću
pripaliti kandilo i voštanice,
što neću umesiti koljivo i poskurice, i deliti
rakiju na groblju,
oprosti, Gospode, što neću više doći u crkvu na
večernje i bdenije,
oprosti, oprosti, Gospode, što sam umrla....
* * *
Sutradan proneli su je kroz Čonopljanski sokak,
a dobra majka-Dafina, baka i domaćica,
mirno je ležala, brojala drveće levo i desno,
i još jednom pogledala niz sokak i povorku
— začudo, ovde u Somboru mrtve stare žene mogu i da
gledaju,
i videla je: unučići plaču i nikog nema da im noseve ubriše,
a sasvim otrag koke ozbiljno idu, kupe po putu crve i
nešto gunđaju....
Onda je dobra majka-Dafina, baka i domaćica,
zatvorila oči i nije više nikada progledala.
(1937)
Stihovi:
Metoh duhovni