*
KNJIGE ZA POKOLENJA: Ni 21. vek ne može bez Milana Vujaklije
REČNIK ČITANIJI OD BIBLIJESajam knjiga u Beogradu je za sobom ostavio nekoliko hitova, a jedan od njih je svakako i najnovije, znatno dopunjeno i dorađeno izdanje starog, dobrog "Leksikona stranih reči i izraza" Milana Vujaklije. Knjiga bez koje se očigledno ne može zamisliti ni 21. vek, delo je koje već bezmalo 75 godina predstavlja jedan od temeljaca kulture i duhovnosti na srpskom jeziku. Izdavači, beogradski Štampar Makarije i podgorički Oktoih, postarali su se da, pre svega zahvaljujući priređivaču dr Dragu Čupiću, ovaj spomenik srpske pismenosti i kulture osveže i prilagode ga da i u 21. veku blista onim istim sjajem kojim je prvi put zablistao daleke 1937. godine, da i dalje, uprkos svim čudima elektronike, predstavlja tvrdi oslonac svakog iole pismenog čoveka, svakoga ko želi da nauči i proveri nedoumice oko značenja i upotrebe stranih reči i izraza.
Kad se daleke 1912. godine u stroju srpskih dobrovoljaca u Prvom balkanskom ratu našao i 20-godišnji gimnazijalac Milan Vujaklija, Kordunaš, sin popa Petra iz sela Buhač kod Slunja, niko nije ni slutio da će on četvrt veka kasnije stvoriti epohalno delo i stati uz rame najvećih pregalaca i za sva vremena zadužiti srpsku kulturu i duhovnost.
Za više od sedam narednih godina on neće skinuti vojnički koporan, ali je 1913, u kratkom predahu između balkanskih i Prvog svetskog rata uspeo da u Beogradu upiše studije nemačkog jezika, književnosti i filozofije, kao i srpskog jezika i književnosti. Vratio im se, međutim, tek početkom 1919. pošto je demobilisan i iz Velike vojne došao sa Balkanskom spomenicom na prsima. Hroničari kažu da je ovaj tihi, skromni i veoma strpljivi i uporni čovek i istraživač, rad na svom kapitalnom delu započeo sredinom dvadesetih godina prošlog veka, a nakon završenih studija. Više od 10 godina potom, krajem 1936, on će zakucati na vrata tadašnjeg najznamenitijeg beogradskog izdavača Gece Kona i ponuditi mu svoje delo. Naravno, Geca Kon je umeo da proceni da je reč o kamenu temeljcu srpske kulture, i ono će se već početkom 1937. pojaviti u knjižarskim izlozima. Dočekano je kao prvorazredni događaj u srpskoj leksikografiji i kulturi.
Proći će još 15 godina, minuti bure i užasi Drugog svetskog rata, pa će se beogradska Prosveta, koja je preuzela izdavaštva Gece Kona, ponovo setiti Milana Vujaklije i ponuditi mu da priredi novo, dopunjeno i inovirano izdanje svog leksikona. On je to učinio uz svesrdnu pomoć dr Svetomira Ristića i naročito profesora dr Radomira Aleksića.
Ruka profesora Aleksića će se posebno osetiti u trećem izdanju 1980. kada je Leksikon dopunjen sa oko 4.000 novih reči i izraza, a svim narednim izdanjima će se pozabaviti dr Drago Čupić, jedno od najpoznatijih imena u srpskoj slavistici i lingvistici. Najnovije, ovo koje će se sada naći pred čitaocima, on je, sem temeljne dorade, obogatio i sa oko 700 novih izraza i pojmova, koje je donelo novo vreme, ali Čupić, nažalost, nije dočekao da vidi u koricama ovo izdanje Vujaklije - smrt ga je pretekla pre oko godinu i po dana.
Sa takvim delom kakav je Vujaklijin leksikon, šta se moglo raditi: pustiti da ode u zaborav, ili o njemu brinuti i održavati ga neprekidno aktuelnim.
— Drago Čupić, junak ovog projekta, inače recenzent i većine ranijih izdanja Vujaklije, poslednje što je uradio, i tu ima neke pravde, dopunio je ovo najnovije izdanje, vratio mu aktuelnost, autentičnost, isključivo i samo brinući da mu ne naruši autorstvo, da ga ne optereti tuđicama, da u duhu Vujaklije izabere samo one tuđice koje nesumnjivo ostaju u srpskom jeziku — kaže Radomir Uljarević, urednik najnovijeg izdanja.
— Kada u leksikografiji prezime autora postane sinonim za određeni rečnik, to je najbolji znak da je taj rečnik postao opšte dobro — veli prof. dr Predrag Piper sa katedra za slavistiku Filološkog fakulteta u Beograd. — Ako je tačan podatak, koji se povremeno pojavljuje u leksikografskoj literaturi, da je u razvijenim zemljama bar jedan rečnik u kući češći čak i od Biblije — iako verujućim ljudima i ljudima od kulture ne može biti milo što redosled nije obrnut — on samo potvrđuje i golim okom vidljiv fakat da su rečnici savremenom čoveku veoma potrebni. Ako pokušamo da u svetlu te činjenice pogledamo kakva je slika u srpskoj kulturi, onda se sa vrlo mnogo izvesnosti može reći da je Vujaklijin Leksikon jedan od najčešćih rečnika kod Srba, verovatno češći i od Vukovog Rječnika, čija se praktična upotrebljivost u svakodnevnom životu vremenom znatno smanjila. Koncepcijski Vujaklijin Leksikon ostaje u matici savremenih rečnika takvoga tipa, a što se tiče promena u samom srpskom jeziku, ovo izdanje Vujaklijinog Leksikona, zaista bi jako zaostalo za vremenom da nije bilo za ovu priliku znalački obnovljeno novom građom. Blizu 700 novih reči i izraza, i pedesetak dopunjenih ili izmenjenih postojećih odrednica u Leksikonu omogućuju toj knjizi da i u ovom izdanju drži korak sa vremenom.
JOŠ JEDAN IZDAVAČ Posle skoro 60 godina i desetak dopunjavanih i doštampavanih izdanja, prodatih u gotovo pola miliona primeraka, beogradska Prosveta više nije izdavač Vujaklijinog leksikona, a borba Štampara Makarija i Oktoiha za pravo izdavanja ovog dela trajala je gotovo 10 godina.
UČENJE I PODSEĆANJE Preporučujući čitaocima i korisnicima drugo izdanje svog Leksikona, Milan Vujaklija je citirao reči jednog ne baš poznatog francuskog pesnika i istoričara: "Oni koji ne znaju, neka uče, a koji znaju neka nalaze zadovoljstvo u tome da se podsjećaju..."
Budo Simonović | 04.12.2011. |
Vesti online