**
VELES (PETAR) PERIĆ(Beograd, 1924 — Beograd, 06.09.1991)BIOGRAFSKI PODACI
Veles (Petar) Perić je bio jedan od najpopularnijih pesnika prvih posleratnih godina u FNRJ, naročito u periodu od 1946. do hapšenja i slanja na Goli otok 1949.
Rođen od oca Aleksandra i majke Anđe, Petar Perić (koji će kasnije, prema rečima romansijera Ivana Ivanjija, promeniti ime u Veles, jer mu je ovo zvučalo dosadno) je još u gimnaziji ispoljavao simpatije prema komunističkoj ideologiji, te je 1943. izbačen iz 3. Beogradske gimnazije, i maturu će položiti tek 1945., posle rata. Određeno vreme, nakon puštanja iz policije se krije u Rekovcu, odakle je njegov otac poreklom (Perići su se u Rekovac doselili iz Toplice, pre početka 20. veka), da bi po povratku u Beograd svedočio savezničkom bombardovanju Beograda, 1944.
Po oslobođenju prestonice Jugoslavije, biva mobilisan i poslat, kao sekretar sanitetskog voza, na Sremski front. Po demobilisanju je izbačen iz KPJ, da bi početkom 1946. ponovo bio primljen u istu, ovoga puta kao perspektivan pesnik koji sarađuje sa svim onda aktuelnim listovima, kao što su "Mladi borac", "Mladost", "Politika", uz aktivno učešće na pesničkim večerima i tribinama u Beogradu, ali i širom Srbije: na Kolarčevom univerzitetu, u Narodnom pozorištu, domu UDB-e, na radiju...
Od 1947. do hapšenja, druguje sa onda takođe poznatim mladim pesnicima — Slobodanom Markovićem, Dragoslavom Grbićem i Slavkom Vukosavljevićem, i obavlja funkciju sekretara Udruženja književnika Srbije.
Početkom 1949., prema rečima Ivana Ivanjija, izdavačka kuća Novo pokolenje sprema izdavanje zbirki pesama pomenutih pesnika. Najpre izlazi Markovićeva "Posle snegova", u maju '49, potom Grbićeva "Lirski fragmenti" u junu, Vukosavljevićeva "Lirika" u septembru iste godine, a Ivanjijeva "Živeću uvek prolećem" u aprilu 1950. Kao glavni urednik je naveden čuveni pesnik i revolucionar Oskar Davičo. Imajući u vidu da je Perić uhapšen u septembru, a na Goli otok transportovan u novembru 1949., može se pretpostaviti da je njegova zbirka, nepoznatog naslova, bila planirana posle Vukosavljevićeve.
Prema rečima gospodina Ivanjija, Perićevo izjašnjavanje za Rezoluciju IB-a se ogledalo u stihovima koje je uvrstio u neštampanu zbirku:
"Slušajte kako
točkovi tuku
eseseser,
eseseser."Isti autor, u svom feljtonu u "Vremenu"
1, navodi da je Perićeva poezija bila neverovatan spoj sentimentalnosti tada modernoj Jesenjina, političke ubojitosti tada favorizovanog Majakovskog i modernizma koji ni sa čim nije mogao biti upoređen.
Perić je na Otoku boravio kao "dvomotorac" — neko ko je u dva navrata bio slat "na Mermer", kao, takoreći, težak slučaj. Kako navodi njegov prijatelj sa Otoka, Galib Sulejmanović, kasnije psiholog i romansijer, u boravku između dve robije — periodu od svega sedam meseci — završio je studije na Pravnom fakultetu, koje je upisao 1946., da bi sa robijom konačno završio 20.01.1955. godine, kada je već mnoge otočane zahvatala amnestija. Ivanji navodi u istom feljtonu da je prvi put oslobođen jer se njegov otac, poznati advokat, zalagao da dokaže da je psihički poremećen, te da je u nastupu ludila odabrao Rezoluciju.
Do 1960., kada polaže advokatski ispit, nema stalno zaposlenje, a onda se bavi advokaturom — porodičnim pravom — do penzionisanja 1980. godine.
Za života, nijedna zbirka mu nije objavljena (iako se tri njegove pesme mogu naći u zborniku Novog pokolenja "Poezija mladih" iz 1948.), već je to učinjeno posthumno, 1995. kao nezavisno izdanje Slobodana i Savete Mašić pod imenom "Kroz zeleni talas", sa pesmama u izboru pomenutog Sulejmanovića.
Pod pseudonimom, ipak, 1976. je objavio svoju "Poemu o fudbaleru" u nezavisnom izdanju, gde metaforički peva o svom životu — mladi, perspektivni pesnik postaje fudbaler, koji se budućnosti odriče u ime ideje komunizma za koju se ceo život borio.
Preminuo je 1991. godine, 6. septembra, u Beogradu.
Tragedija i veličina ovog pesnika se ogleda u njegovoj veri i istrajnosti u ideal, čija će se dekadencija, nažalost, pokazati kao najveće razočaranje dvadesetog veka, a njegova sudbina kao još jedna u nizu onih koji su, jer su išli za svojom glavom, platili anonimnošću.
Autor:
R. L.____________________
1 http://www.vreme.co.rs/cms/view.php?id=882059