Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Decembar 14, 2014, 09:33:35 pm » |
|
** Stihovi Gavro ManojlovićEVO LUGA . . .Evo luga, gdje smo bili Prekjučer tu plaho snili Gledajuć u zv'jezde tije, Kako noć se zemlji smije, Pa me n'jela iz propasti Tiho tamo, gdje no rasti Vidjeh prve uzletaje, Prve srca usplamaje; Tad ne marih, je l' me čeka On čas turska puška pr'jeka; Sad sam opet u tom gaju. Da l' me opet sretat znaju Iste misli? Jao, Bože! Zar se sada snivat može, Sanjom osut krv i rane? . | Oj, što sad mi noga stane? Što li ono oko gleda? Eno ondje posl'je reda Čudan znamen usred boja, Jagodice zelen-hvoja, A nad njome rujna lica Tiha, sjetna jagodica. Da te trgnem, mila prijo, I utaknem na grud tijo! Nosit ću te u dim sobom, Da mi daneš zar nad grobom. Mojom krvi oblivena Možd uveneš onog trena, Spustiš sa mnom k zemlji lice, Jagodice, jagodice! | USRED BOJA.Ura! Ura! muko odjek Dolinom se stvara; Ura! Ura! tu s visina Bojnim praskom para; Sve se giblje žešće, žešće, Top za topom češće, češće Napr'jed dere, meta m'jenja Preko crnog onog st'jenja, Gdje se kupe ljudski mravi; Grom za gromom tutnji gori . | Do visina onijeh plavih, Gdje se jek sa jekom bori, Nebo lomi, nebo muti, Ko da sad će rasprsnuti — Oj! al ono tiho spava Usred podna, ponad strava — Vječno nebo da se muti? Sve je mimo; srce samo, Čisto srce može tamo Začut Boga uzdanuti. | NAD SAMOĆU . . .Nad samoću stara grada Tihom sjenom noćca pada. Prve zv'jezde veće sjaju Samotnom mi uzdisaju, Veće eno krvav rudi Punan mjesec iz ravnine — Tam daleko, tamo bludi Miso moja u daljine.
Zar mi znadu opet doći, Pa me sresti u samoći Divne slike onih dana Isred tutnja, isred rana, Gdje no čitav, snažan bijah, Gdje je duša puna bila, Puno srce, miso tija, Stotinama rasla krila? . | Krasna sanjo, zemljo sveta, Vaš me dah još svud ob'jeta; On će pratit svud me sjenom I sa zadnjim mojim trenom! Pružate l' mi dug da platim, Toj mladosti što ste dale, Ono trena da pozlatim Dahom duše zadrktale?
Evo plaće duše moje! Evo već se okol roje Poput zv'jezda nebom gore Plahe pjesme da se stvore! Ko bi reko, da se rane, Da se tutanj sred strahote, Kad na toplo srce pane. Promeće u pjesme ote? | Mladi dani Veljkovi.Dr. Gavro Manojlović
Godine 1881. izda svoje prvijence u omašnoj knjizi (672 stranice), koja pobudi u kritici živ interes. Knjizi je naslov "Mladi dani Veljkovi". Cijelo je djelo kao neki pjesnički dnevnik iz ratne godine 1878., kad no je i pjesnik sablju pasao. Gotovo svaki i najsitniji doživljaj sa bojišta ocrtan je u tim pjesmicama, koje su iskreni odraz pjesnikovih dojmova.
Poslije je pjesnik vrlo malo pjevao, jer se posvetio svojoj struci, a pored toga uređuje omladinski list "Pobratim".
Manojlović je rodom iz Osijeka (g. 1860.), te je sveučilišnim profesorom u Zagrebu.NAŠA PJESMA Antologija hrvatskog i srpskog pjesništva Priredio Josip Milaković II knjiga Troškom I. K. Ostojića | Gift Dr. Stanko S. Miholić Sarajevo, 1905
|