**
Poezija
Velimir MiloševićUSRED RAZBOJIŠTADrhti mi glas kada govorim pesme
Drhti mi glas i ostajem bez daha
Ko je pogasio svetiljke i zvezde
U dubokoj gorkoj noći siromaha
Ko mi sa stola uze koru hleba
Ko se tim hlebom baca na drugoga
Ko mi te zemljo odvoji od neba
Boga od čoveka — čoveka od Boga
Ko ubi u pesmi pesnika i sveca
U doba kad se anđeli i deca
Okupljaju oko hleba i ognjišta
Drhti mi glas kada govorim reči
Koje još liče na glas čovečji —
Otkud ja ovde usred razbojišta
FOSFOR I MASTILOMoje su noći fosfor i mastilo
Vosak i mozak prosut sred stihije
Bojim se svega što se dogodilo
Dogodiće se opet još strašnije
I grca duša i guta ludilo
I jeca srce iznad provalije
Bojim se svega što se dogodilo
Dogodiće se opet još strašnije
I ništa nije kao što je bilo
Kao što će biti više ništa nije
Padam u nebo koje se srušilo
Nad tragedijom moje poezije
Bojim se svega što se dogodilo
Dogodiće se opet još strašnije.
NOSIM NA RUKAMA NEKI BELI HRAMŠto se ne odeneš k'o nekad u cvet
U karanfil leta i u lipov hlad
K'o nekad u lahor u leluj u let
K'o nekad u polje i u vinograd
Plamen predvečerja — lelujavi svod
Ljubičasto okno večernje k'o hram
Zanjihana zvezda nad domom a dom
Ljuljnut u nebesa nestvaran a sam
Zašto ne išetaš u život k'o pre
K'o nekad u ljubav i u zavičaj
Kada mineš nebom da mi se ne mre
Sloveni pod lipom piju med i čaj
Vatre s proplanaka — narandžasti svod
Nosim na rukama neki beli hram
Što mi ne došetaš pred umorni hod
Bolan sam k'o oganj loman kao plam
Što se bar ne skineš k'o podnevni tren
Gola kao suza kao vodopad
Da umrem od tuge što mogu da mrem
Tu kraj tvoje senke večan — večno mlad
Nenad Grujičić
Antologija srpske poezije (1847—2000) Sremski Karlovci, 2012