Dejan Gutalj (1954)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Dejan Gutalj (1954)  (Pročitano 8696 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Decembar 17, 2010, 03:18:51 am »

**




DEJAN GUTALJ

Dejan Gutalj rođen je u Sarajevu, 20.08.1954. gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i filozofski fakultet, odsjek za opštu književnost i teatrologiju. Pjesme je objavljivao u mnogim časopisima, a zastupljen je u brojnim antologijama savremene poezije. Za svoje knjige poezije je nagrađivan.—
 

OBJAVLJENE KNJIGE PESAMA:


1978. Vežbe ogledala u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva,
1982. Smrt i svakodnevnom životu u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva,
1988. Mrtvačnice u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva,
19xx. Ginekološka noć
1994. Jutro u Gestapou
1996. Nekrofilne i druge pesme u izdanju Srpske novinske agencije SRNA


Biografski podaci preuzeti iz knjige pesama MRTVAČNICE

[postavljeno 30.05.2009]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #1 poslato: Decembar 17, 2010, 03:20:17 am »

**

Zašto me zoveš smrti u tihi jesenji dan
Kad spokojno sve je i sklad iz svega zuji
Leš je njen na odru u cveće zatrpan
I njenih koraka već pomrli slavuji

Zar je vreme da se tone u bolničke mrtvačnice
I grobljanski psi sa nama da igraju smrtno kolo
Smeštaju u teglu joda tvoje lepo mrtvo lice
Čak ni u snu se ne smešiš, istrulela gladiolo.



SVETLI BRAK

Ni miris kose u snu nije tvoj
Ni nokat ni usne ni grobljanski cvet
Ni miris znoja što prati streljački stroj
Ni sprovod što tone u kasni jesenji svet

Samo britva gneva i jutarnji napad tuge
Kad beli galeb sleti na crni udovički veš
I sudski veštaci pored železničke pruge
Razgledaju pijane kurve leš

Samo kad smolom noći zašušte kasne sene
I ženu kraj tebe zatrpa nesvesti mrak
I so dalekog sunca pokrije ranjene vene
Dolaze tvoji dragi i sklapa se svetli brak


JUTRO U GESTAPOU

U zgradi Gestapoa
Tiho je proleće
I žena sedi u vrtu na
Stolici uspomena

Jodlanje sa krovova
Otkida joj pletenice

Čovek u crnom pravi ikebanu
Od krvavih zavoja
Ona svira na flauti
Od skalpela

Kotrljaju se njene sandale
U podrum sa psima

Mišićava žena joj brije glavu
Jutarnjim staklom
Ona se javlja krikom
Večernjeg galeba





Dejan Gutalj
MRTVAČNICE
Svetlost, Sarajevo
1988.


[postavljeno 30.05.2009]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #2 poslato: Februar 24, 2012, 02:33:30 am »

**
Stihovi Dejan Gutalj


SARAJEVO

U snu ponekad svratim u Sarajevo lepi grad
Da rakiju pijem sa društvom pred zoru
Opet se vetar sreće javlja, mirisan i mlad
Kotrlja njene sandale bele, po Marijin-dvoru.

Samo u snu posetim ovu dolinu koja gori
Od uspomena: psi poljubaca reže i grizu
Njene dojke vozi tramvaj i žubori
Niz dve čelične reke, na streljanje u remizu.

O Bože, koliko sam poželeo Sarajevo, trolejbusku žicu
Posutu zvezdama i stopljenu sa mojim venama
Jedne ću nedelje mrtve krenuti na Grbavicu
Da meso davne sreće podelim sa hijenama.

Samo u snu vidim belu loptu i sunčane zastave
Majčin osmeh sa letnje terase: pubertetski dani
Miriše svet uspomena dok bežimo sa nastave
Na stadion Koševo, kojim se ori: CIGANI, CIGANI!

O Bože koliko sam zamrzeo Sarajevo, lepi grad
Nad kojim se prolećno nebo nesigurno klima
Bolesnik koji širi nepodnošljiv smrad
Govori poslednju želju: SMRT SRBIMA,

Samo u snu nosim cveće na porođajnu kliniku
Gde rođeni su sinovi moji, sarajevske bebe
Mladi očevi koriste prolećnu mimiku
I rukama ljube svoje žene blede kao amebe

Dan u snu traje sto godina mladosti u plamenu
Ulica seksualnih dodira od kojih krošnje pevaju
Vilsonovo šetalište, njena mrtva glava na mom ramenu
U nekom izmišljenom Sarajevu, spokojno zevaju

Nikada neću zaboraviti Sarajevo, zimsku bajku
I njen kraj u krvi martovskih svatova
Rahitične starce koji psuju srpsku majku
I pevaju hanibalističke pesme iz prošlih ratova.

Voleo sam nad grobom roditeljskim belih breza hlad
Sad vidim pticu sa otkinutim ljudskim crevom
Molim te, Bože, da prođem kroz svaki lepi grad
Samo ne daj ni u snu da prošetam Sarajevom.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #3 poslato: Jul 13, 2014, 12:35:34 am »

**
Stihovi Dejan Gutalj


BELI BROD
 
Brod bolnice plovi noću
Sa osvetljenim salonima
I smehom žena koje će
Umreti u zapaljenim posteljama
 
Lepi brode na bregu
O kako mirišu leševi
Iz tvojih podruma
 
Tužno je u našim sobama
Gde njušimo ptice poljubaca
Onih što nas napustiše
Na tvojim palubama
 
Moja draga stanuje
U tvojim zvezdanim salonima
Sa galebom čaršava
Preko glave

 
PROLETNJA NOĆ
 
Nisam u sobi. To vetra dlan pomera konopac crn
I pljuvačke plam obleće muva roj.
Iz ove ruže ide se samo kroz tri.
Šumi escajg u suton, večera streljački stroj.
 
Bele i hladne ruke strepeći čekaju mrak,
Terapeutski dodir tihih večernjih zvezda.
Spokojna noć kraj mrtvaca.
Njegov otmeni krak
Miriše kraj naših prostačkih žlezda.
 
Nisam u noći. To senke sreće mirišu na prošli dan.
Iz klozetske šolje zanosna pesma ptica.
Samo u snu staže prstiju roj
I lepi se za kosti iz mrtvačnica.
 

SAHRANITE JE ISPOD BREZA
 
Sahranite je ispod breza koje
Rastu pored krematorija
Neka guta prašinu srca neka pije prah mladih majki
 
U martu zlato vode putuje niz kosti
Psi bisernu mokraću zatrpavaju u njenu lobanju
 
Dete sunčanim noktom kopa grobljansku zemlju
I parče ogledala puno proleća leti iznad drveća
 
Sahranite je ispod breza pokraj krematorija
Neka guta gusti koncentrat striptizeta i pijanista
Neka srče mladu kičmu akrobata
 
Iz raskopčanog čela već duva vetar pustih tragova
I pepeljare su pune ugašenih prstiju
 
Pospite je snegom subotnjih ogledala
 
Sahranite je ispod breza koje
Rastu pored krematorija
Neka guta prašinu srca neka pije crah mladih majki
 

MOLITVA
 
Tiho jesenje sunce, duboke senke, tišina
Koju vetar kotrlja niz sutonske bregove
Lekovito bilje u krilima umrlih balerina
Miriše na čiste spokojne snegove
 
Koji neće doneti neurotičnu nadu
U rokokoovskom sjaju ljubavi, njen dah
Koji lepe sprovode pretvara u divlju paradu
Vašarskih ogledala potopljenih u strah
 
Već tiho sunce, duboke senke, tišinu
Operacionih sala i mir pokojnikova čela
Samo lagani šum života koji minu
Kao sobarica u tamu jutarnjeg hotela


VERUJEŠ LI
 
za Ljilju
 
Veruješ li danas, da smo, možda, živi
Kad nam oblak beli prolazi kroz čela
Uporno mi daješ tvoj poljubac sivi
A znam da te nema ispod crnog vela
 
Evo svetle dece nad sutonskom rakom:
Jorgovan nam pada na pokojna lica
Suze kojih nema istrulelom šakom
Sklanjaš dok te vuku mrtvačka kolica
 
I naše ubice u cvetnoj kapeli
Zagledaju brižno pomodrela tela
A i blede usne kojima smo jeli
Raskošnu prazninu u svitanja bela
 
Misliš li i danas da se nebo pali
Kao tamni dvojnik morfijumskog dana
To se naše vene, uveli koralji
Klate iznad jednog mrtvog okeana
 
Iz subote nema povratka u petak
U njegove zvezde, mirisne bordele
Samo jedan svilen' krvavi haljetak
Šumori kroz tihe subotnje hotele


Nenad Grujičić Antologija srpske poezije (1847—2000)
Sremski Karlovci, 2012
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #4 poslato: Novembar 01, 2016, 04:43:51 am »

*

GUTALJ: RAT JE ODUVAO SVE ŠTO SE SMATRALO STALNIM


Nakon skoro dvije decenije medijske izolacije i povučenosti iz javnog života, rođeni Sarajlija s adresom na Palama, pjesnik Dejan Gutalj, ovogodišnji laureat nagrade "Pečat varoši sremskokarlovačke", o nagradi i književnom stvaralaštvu, situaciji u književnosti nekad i sad pričao je za "Nezavisne novine".





"Dobiti nagradu 'Pečat varoši' u kojoj je 1791. osnovana prva srpska gimnazija, a koja je 1848. postala sjedište srpskih patrijarha samo po sebi je dovoljno da pjesnik osjeti zadovoljstvo što pripada ovoj tradiciji. U vremenu bjesomučnog i mazohističkog rušenja srpskih tradicionalnih vrijednosti i pokušaja kidanja nacionalnog bića, svakako raduje priznanje nekome sa zapadne obale Drine", rekao je Gutalj, koji je nagrađen za knjigu izabranih pjesama "Tamno pseto samoće".

Nenad Grujičić, pjesnik i direktor "Brankovog kola", u "Antologiju srpske poezije 1847―2000", uvrstio je pet Gutaljevih pjesama, što nije mali broj s obzirom na to da su u tu antologiju trebalo da stanu djela 290 pjesnika. Nakon toga stiže i nagrada "Pečat varoši sremskokarlovačke", koju dodjeljuje "Brankovo kolo", iz čega se može zaključiti da je ova institucija odala značajno priznanje Gutaljevoj poeziji.

Knjiga "Tamno pseto samoće" objavljena je u izdanju "Biblioteke Pale" prošle godine i sastoji se iz šest ranijih zbirki pjesama štampanih u periodu od 1978. do 1996. godine. Ove posljednje, od kada se pjesnik nije pojavljivao na književnim večerima, u medijima, niti u bilo kojem vidu pjesničkog i javnog života, objavljene su "Nekrofilne i druge pjesme".

"Rat je oduvao sve ono što se smatralo stalnim i nepromjenjivim pa je valjalo iznova graditi ponajprije porodicu, kuću i u njoj svoju malenkost", rekao je Gutalj.

Kako je on, za razliku od sadašnjeg vremena, nekada vodio aktivan književni život, napravio je i kraću komparaciju koliko je bilo ulaganja u književnost prije rata i koliko se to radi danas.

"Pored dviju velikih izdavačkih kuća, 'Svjetlost' i 'Veselin Masleša', samo u Sarajevu izlazili su časopisi za književnost i kulturu 'Odjek', 'Izraz', 'Lica', 'Naši dani', itd. Radio je imao druge, treće i ne znam koje sve programe posvećene kulturi. Udruženje književnika Jugoslavije i Bosne i Hercegovine bilo je odlično organizovano u podružnice ― sve je to finansirala država", kazao je Gutalj, naglasivši da se ovo odnosi na organizaciju, dok su ideološka ograničenja iz tog vremena posebna tema.

"Udruženje književnika Republike Srpske danas praktički ne postoji. To što trenutno radi, vodi nekoliko dezorijentisanih pojedinaca koji tumaraju po mraku vođeni primitivnom idejom da je bolje biti prvi u selu nego...". S druge strane, pjesnik je oslikao današnju situaciju u književnosti kod nas.

Pitanje da li ide u rodno Sarajevo smatrao je suvišnim i rekao da tamo nema više ni prijatelja niti kakvog posla, i ne znajući da su se mnoge polemike o njegovoj pjesmi "Sarajevo", bez njegovog učešća, godinama unazad vodile u štampi.

Ovog pjesnika mnogi porede sa Vladislavom Petkovićem Disom, a neki idu čak i dalje, pa žiri u obrazloženju za nagradu kaže da Gutalj prevazilazi disovski koncept tame i ništavila, dublje i konzistentnije zadire u pakao za ljude i bogove, u Ad i Tartar na zemlji, i oblači ih u bijele boje.

"Dis je pjesnik zagrobne, metafizičke čežnje za mrtvom, a nikad rođenom draganom, naročito u pjesmi 'Možda spava', značajnom za srpsku književnost u svim vremenima. U mojoj poeziji te 'mrtve dragane' su smještene nešto bliže, u orbiti groba. Po opštem ljudskom shvatanju, veli Edgar Alan Po, od svih tužnih predmeta najtužnija je smrt, a kada je povezana sa ljepotom, taj predmet je onda najviše pjesnički. Smrt lijepe žene je onda, zaključuje Po, najpjesničkiji predmet na svijetu. Nešto od ovoga bi se moglo potražiti i u mojoj poeziji", objašnjava Gutalj svoju povezanost sa Disom i Poom.

Dejan Gutalj zajedno sa Draganom Kragulj primiće nagradu "Pečat varoši sremskokarlovačke" na manifestaciji "Brankovi dani", koja se održava od 15. do 28. marta u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu i Beogradu.

Gutalj je rekao da je za vrijeme koliko ga nije bilo u "pjesničkom životu" ponešto i zapisao i da planira objavljivanje knjige pjesama posvećene proljeću.    


Drugi o Gutalju

"Kada i ako bude spremna da se uhvati u koštac sa Gutaljevim delom, srpska književnost će se naći na visini te komplikovane teme", zapisao je Vladimir Kecmanović, poznati srpski pisac mlađe generacije. "Knjigu 'Tamno pseto samoće' decentno je priredio Željko Grujić, napisavši sadržajan i nadahnut predgovor (cijelu novu knjigu), a uz sveden i precizan pogovor Ranka Popovića, ona prikazuje Dejana Gutalja kao velikog srpskog pjesnika", pisalo je u saopštenju žirija za nagradu "Pečat varoši sremskokarlovačke".

Milan Rakulj | 04.03.2015 | Nezavisne novine
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: