Marko Car (1860—1953)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Marko Car (1860—1953)  (Pročitano 3430 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Oktobar 20, 2016, 12:01:24 am »

**  

MARKO CAR
(Herceg Novi, 30.08.1860 — Beograd, 01.11.1953)

književni kritičar, esteta i pripovedač


Povodom pedesetogodišnjice smrti* (1953—2003)

I. BIOGRAFIJA**

Marko Car je rođen u Herceg-Novom 30. avgusta 1859. godine. Porodica Car preselila se iz Konavla u Herceg-Novi. Otac Jovan, majka Franka, rođena Klisura. Osnovnu, tada italijansku školu, završio u rodnom mjestu, pet razreda gimnazije u Kotoru. Školovanje prekinuo zbog porodičnih neprilika. U Herceg-Novom se družio sa Simom Matavuljem i Tomom Krstovim Popovićem. Od 1879. godine do 1919. živi u Zadru, gde je od 1884. godine činovnik u Prokrajinskom vijeću Dalmacije, a zatim šef Saborske kancelarije. Godine 1886. u Orebiću, na Pelješcu, oženio se Marijom Kantu, i sa njom imao djecu: Josipa, Lidiju i Maksima. Poslije italijanske okupacije Zadra (1919) prelazi u Beograd gdje ostaje do kraja života. Bio je ispektor u Umetničkom odeljenju Ministarstva prosvete, na kojoj funkciji je penzionisan 1921. godine. Iste godine izabran je za prvog predsjednika novoosnovanog Udruženja srpskih književnika u Beogradu. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 1923. godine; za počasnog člana Matice srpske izabran je 1933., a za predsjednika Srpske književne zadruge 1937. godine. Putovao u Veneciju (1888), Umbroju i Toskanu (1892), Bosnu, Srbiju i Bugarsku (1898. i 1904), i sa tih putovanja ostavio knjige putopisa.

Umro je 1. novembra 1953. godine u Beogradu. Poslije smrti, tijelo mu je preneseno u Herceg-Novi, gdje je i sahranjen na groblju pored manastira Savine.

Marko Car se književnim radom bavio punih sedamdeset i pet godina. Počeo je još kao gimnazijalac u Kotoru. Prvi njegov štampani rad je prevod na italijanski jezik pripovijetke Ranjenik Đura Jakšića, u listu II Moutep1o (Venecija, 1878). Prvi objavljeni originalan rad mu je pjesma Proljetna ruža, objavljena u časopisu Slovinac (10/1878).

Objavljivao je pjesme, pripovijetke, putopise, prijevode sa italijanskog, francuskog, njemačkog i ruskog jezika, eseje, prikaze. Pisao je predgovore i priređivao djela drugih pisaca. U Zadru je izdavao i uređivao časopis Vuk (1885), koji se ugasio poslije desetog broja. Radovi su mu prevođeni na njemački, francuski, mađarski, engle-ski, italijanski i češki jezik.

Radovi Marka Cara potpisivani su inicijalima: M. J. C; M. Jov. Car; M. C.; C-r; C.; i pseudonimima: Maksim Balšić, Mladi Srbin, Saphir.

Dobrilo Aranitović

____________

Izvori:
*  Veljko Petrović: Srpski pisci i slikari, Sombor, 1994, str. 244—245, Leksikon pisaca Jugoslavije, Novi Sad, 1972,1, str. 418—420.
** Preuzeto iz časopisa "Bibliografski vjesnik" (Cetinje), god. XXXIII, br. 1—3, 2004, str. 31—86.



Književno djelo MARKA CARA — Zbornik radova
Srpsko prosvjetno-kulturno društvo "Prosvjeta", Herceg Novi, 2005
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: