Anja Jeftić (1980—2008)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Anja Jeftić (1980—2008)  (Pročitano 11427 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« poslato: Decembar 12, 2010, 03:19:06 am »

*


ANJA JEFTIĆ
(Sarajevo, 31.10.1980 — Trebinje, 11.12.2008)
 

Naša draga Anja tragično je preminula 11. decembra 2008. godine u saobraćajnoj nesreći nadomak Trebinja. Zaupokojena Liturgija služena je 12. decembra u manastiru Tvrdoš, gdje je obavljeno opijelo i sahrana.

Anja Jeftić rođena je na Sv. Luku, 31. oktobra 1980. godine u Sarajevu. Do 1995. godine i svršetka rata u BiH živjela je u Ilijašu, a poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma sa porodicom se preselila u Trebinje. Tu je završila opštu gimnaziju, a potom je 1999. godine položila prijemni ispit na Odsjeku za srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci.

Njen izuzetan dar za pisanu riječ, briljantan um i erudicija izdvojili su je među njenim kolegama još tokom prve godine studija. Od prvih studentskih dana posebno interesovanje i ljubav projavljuje za srpsku srednjovjekovnu književnost. Na vježbama iz predmeta Srpska srednjovjekovna književnost i Srpska književnost 18. vijeka nastaju njeni prvi studentski radovi, koji su bili daleko iznad studentskog prosjeka. Ti prvi književni ogledi govorili su o jednoj zreloj, za svoje godine neobično obrazovanoj i nadarenoj djevojci. Već tada su Anjini profesori i kolege prepoznali snagu njene izuzetne ličnosti, pred kojom se nazirala blistava naučna i književna karijera.

Anja je gajila naročitu ljubav za knjigu i pisanu riječ. Njeno angažovanje, u toku četvrte godine studija, na mjestu demonstratora za predmet Srpska književnost srednjeg vijeka, kod prof. dr Luke Šekare — bilo je sasvim očekivan i prirodan slijed događaja. U prilog njenoj darovitosti govorila je i specijalna stipendija za talentovane studente iz različitih naučnih oblasti, a koja joj je dodijeljena iz Fonda kraljevskog doma Karađorđevića. Anja je bila jedan od dva dobitnika ove stipendije za oblast srpskog jezika i književnosti, pažljivo odabrana od strane stručnog žirija među kandidatima sa prostora cijele Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Književnica Svetlana Velmar-Janković, članica žirija, nakon čitanja priloženih radova Misao Dositeja Obradovića i Kosmološko i antropološko u Luči Mikrokozma Petra II Petrovića Njegoša, i razgovora sa Anjom, s neskrivenim zadovoljstvom dodijelila joj je stipendiju.

Četvorogodišnji studij krunisan je diplomskim radom iz predmeta Srpska književnost srednjeg vijeka, kod prof. dr Luke Šekare, na temu: Ličnost i djelo inoka Isaije u istoriji srpske književnosti i kulture. Diplomski rad je odbranila na Vidovdan 2004. godine. Diplomirala je sa prosječnom ocjenom 9,50 i tako postala dobitnik Zlatne plakete Univerziteta u Banjoj Luci, koja je namijenjena najboljim studentima Univerziteta.

U novembru 2004. godine upisala je postdiplomske studije na Filološkom fakultetu u Beogradu, odsjek: Nauka o književnosti. Narednih godinu dana provela je u Beogradu, slušajući predavanja i polažući ispite. Opredijelila se za pisanje magistarskog rada iz oblasti srpske književnosti srednjeg vijeka, koja je bila predmet njenog užeg interesovanja i proučavanja, najviše odgovarala njenim sklonostima i bila najbliža srcu. U junu 2007. godine prihvaćena je prijava magistarske teze pod nazivom: Vodič po Svetoj zemlji Gavrila Tadića i drugi srodni spisi u srpskoj tradiciji, pod mentorstvom prof. dr Tomislava Jovanovića.

Još u toku studija počela je da radi kao spoljni saradnik za banjalučki časopis Patriot, u kojem je od 2003. do 2005. godine objavljivala članke iz istorije srpske književnosti. Od 2004. godine postaje i izvršni urednik bogoslovsko-filozofskog časopisa Vidoslov, koji će uređivati sve do kraja života, od njegovog 33. do 45. broja. Njeni književni prvenci Misao Dositeja Obradovića i Kosmološko i antropološko u Luči Mikrokozma Petra II Petrovića Njegoša po prvi put su objavljeni upravo u Vidoslovu. Njen život se mnogostruko preplitao sa Vidoslovom, koji je uređivala sa izuzetnom pažnjom i ljubavlju i koji nikada za nju nije bio teret i obaveza, čak i onda kada je postala obremenjena mnogim drugim poslovima i zaduženjima. Naprotiv, za Anju ovaj uređivački posao predstavljao je čast i zadovoljstvo.

Priredila je i objavila 2004. godine i besjede, intervjue i predavanja episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija, u knjizi Dolazi čas i već je nastao, a u izdanju manastira Tvrdoša, Hercegovačke Gračanice i Bratstva Svetog Simeona Mirotočivog.

Anja se već bavila naučnim i književnim radom kada je krajem 2005. godine prihvatila prijedlog prof. dr Jovana Delića i doc. dr Ranka Popovića da konkuriše za mjesto asistenta na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Oni su prepoznali njenu darovitost i briljantan um: prof. dr Jovan Delić za vrijeme njenih studija u Beogradu, a doc. dr Ranko Popović još ranije, na prvoj godini studija u Banjoj Luci.

Od 2005. godine bila je asistent na Odsjeku za srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Izabrana je za asistenta na predmetu Srpska književnost srednjeg vijeka, kod prof. dr Branka Letića. Osim iz Srpske književnosti srednjeg vijeka, držala je vježbe i iz drugih predmeta, počevši od Srpske književnosti 18. vijeka, preko Uporednog proučavanja južnoslovenskih književnosti i Srpske književnosti 20. vijeka i dr.

Rukovodilac Odsjeka prof. dr Branko Letić, koga je Anja neobično poštovala i voljela, sa ostalim kolegama je stvarao pozitivnu radnu atmosferu, iz koje su se rađale mnoge ideje i projekti. Tako je Anja sa kolegom i prijateljem Vladanom Bartulom organizovala niz naučnih tribina pod nazivom Simposion riječi Filozofskog fakulteta, u okviru kojih su držali predavanja eminentni profesori iz oblasti filozofije, teologije i književnosti. U maju 2008. godine učestvovala je na naučnom skupu Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, sa radom Ideologija rata u Bih (1992 — 1995).

Na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci pohađala je specijalni kurs iz ćirilske paleografije, koji je pokrenuo prof. dr Rade Mihaljčić, a vodila prof. dr Tatjana Subotin-Golubović. Po završetku kursa trebalo je da sarađuje sa časopisom Građa o prošlosti Bosne.

Anja je bila uistinu svestrano obdarena ličnost. U žiži njenog naučnoistraživačkog rada bilo je bavljenje srpskom, i šire slovenskom, medievistikom, naročito bavljenje kulturološkim, književnim i filološkim specifičnostima druge polovine srpskog 14. vijeka, pokreta isihazam te vizantijsko-srpskim i srpsko-ruskim paralelama. S tim u vezi je, radi učenja ruskog jezika, tokom 2008. godine boravila dva mjeseca na studijskom usavršavanju u Sankt Peterburgu, kao stipendista Ministarstva nauke i tehnologije Republike Srpske.

Među njenim posljednjim objavljenim radovima jesu: Literaturno-prevodačeskoto delo na monah Isaija 14. v.: kratko napisanie na prevoda i temite v Corpus Areopagiticum i Bilješke o Corpus Areopagiticum-u i njegovom slovenskom prevodu — prevodilački poduhvat monaha Isaije iz 1371.

Pored ostalog, i stvaralački se bavila književnošću. Pisala je poeziju i prozu, objavljivala je putopise i prikaze knjiga. Bila je lektor i korektor, saradnik svog duhovnika i episkopa, vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija.

Jednom riječju, teško je nabrojati sve ono što nam je uspjela ostaviti za svog kratkog života i na čemu je utisnula pečat svog stvaralačkog bića. Kao i njen duhovni uzor i životni putokaz, voljeni vladika Atanasije, koga je ljubila svim srcem svojim, neprestano se trudila i radila, predosjećajući, negdje u dubini duše, da joj neće doteći vremena. Ali za svojih dvadeset i osam godina, postigla je više nego mnogi ljudi za znatno duži životni vijek. Uspjela je ugraditi svoju ličnost u našu kulturu i nauku, poučavajući nas da nije bitno koliko dugo živimo, već kako umnožavamo talente darovane nam od Gospoda.

Riječi su nemoćne i nedovoljne da izraze tajnu Anjinog života i bića. To mogu razumjeti jedino oni koji su je poznavali i imali taj blagoslov i privilegiju da "okuse" djelić blagodati koju je nosila u sebi. Bila je posebna i drugačija, kao da nije od ovog svijeta. Mnogo više od bića briljantnog uma i prefinjene spoljašnjosti, svestrano obdarenog i genijalnog, sa istančanim osjećajem za ljude i život. Jer je sve to oblagorodila i povezala u jednu naročitu duhovnost koju je nosila u sebi. Ali, biti sve to znači i nositi krst i stradati i vaskrsnuti u Gospodu i zato ju je Gospod pozvao u Carstvo Svoje.
Eparhija Zahumsko-Hercegovačka i primorska



Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #1 poslato: Decembar 12, 2010, 03:19:37 am »

*




ANJA JEFTIĆ



Posljednjih dana svog ovozemaljskog života zapisala je:


"Sve što želim je ta atmosfera s nekim ili negdje ili u nečemu u kojoj
će biće moći da raste i razvija se, da jednostavno namirišeš dinamizam...
Ne 'udati se' prosto, ili 'steći zvanje' ili 'otići u manastir',
nego s kim i tu gdje osjetiš Prisustvo jače nego inače, tu i ostati..
"


Neka je blažen pomen duši tvojoj pravednoj, mila naša!

Danila Jelić


Eparhija Zahumsko-Hercegovačka i primorska
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #2 poslato: Decembar 12, 2010, 03:19:58 am »

*

BESJEDA EPISKOPA ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKOG I
PRIMORSKOG GRIGORIJA NA OPIJELU


Draga braćo i sestre, dragi Zdravko i Ljerka, dragi Andreje, dragi naš vladiko i oče i draga Anja,

Prvo da kažemo nekoliko riječi koje bi bile u duhu Jevanđelja koje smo pročitali, u duhu svega onoga što smo otpjevali. A taj je duh da umjesto nadgrobnog ridanja pjevamo pjesmu Aliluja, tj. s nama je Gospod. I zaista, kao što smo mnogo puta imali milost i radost Gospodnju da iskusimo zajedno, istina je to da je sa nama Gospod.

Draga braćo i sestre, pokušaću da govorim kao što bi trebalo da govori episkop. Ali morate, u stvari, ne morate, ali vas molim — da shvatite da sam čovjek, i da sam izgubio u jednoj ličnosti, za ovaj svijet, u jednom času — i dijete, i druga, i prijatelja, i saradnika i satrudnika. Ne običnog druga, ne običnog prijatelja, nego izvrsnog druga, vjernog prijatelja.

Anja Jeftić je, braćo i sestre, ime. To ime ima svoj značaj već sada, a imaće ga i u budućnosti, u našoj kulturi, u našoj prosvjeti. Za nas u Crkvi to neće biti samo značajno ime: za nas je to sveto ime. Sveta djevojka. I to vam svjedočim kao njen ispovjednik. Mnogo mi je teško da govorim zato što znam da će mi ona reći: Opet se nisi dobro pripremio. I sada ću stvarno priznati da nisam spreman. Neću se izgovarati i govoriti kako sam dobro improvizovao, kako sam se snašao. Ali moram reći i prenijeti vam, kao onima koji kao i ja danas tuguju što nam odlazi vjerni drug, divni prijatelj, sveta duša, moram vam prenijeti naša posljednja tri razgovora.

Jedan je taj da mi je prije tri-četiri dana rekla kako ne može da izdrži, kako ne može da objasni kakva je to druga realnost, kakva je to druga stvarnost, drugi svijet u kome se nađe kada ode u Staru crkvu u Sarajevu, koju je mnogo voljela. Rekao sam joj da mi objasni, ako može, šta to doživljava kada ode tamo. Rekla je da nije moguće.

Drugi razgovor je bio o tome kako je iskreno napisala kritiku nekog filma, pa joj je neko prigovorio da ne može žena biti tako veliki intelektualac. A ja sam joj rekao da može zato što ona živi u Hristu i sa Hristom.

Treći put, pozvao sam je telefonom da nam nešto učini. Kao što nam je neprestano činila: ispravljala naše tekstove, uređivala naše časopise, lektorisala sve što smo pisali, popravljala, dorađivala i nikada, nikada nije rekla ne mogu i neću. Jedino što je pitala — do kada to treba da bude gotovo? Kada sam je, dakle, pozvao, malo je zaćutala, a ja sam upitao: Zašto ćutiš, da li se ljutiš što te zovemo samo kada nam je nešto potrebno? A ona je rekla: Vladiko, svaki Vaš poziv u meni izazove potres, Vi ste moj vladika!

Začudio sam se ovim riječima. Nisam znao šta one znače. Danas znam, jer ovaj razgovor sa njom, i pred njom, i pred vama, braćo i sestre, za mene je pravi zemljotres! Zato što je bila duša, biće, koje se samo jednim dostojnim imenom može nazvati, i samo se jedan izraz, čini mi se, našao kojim bih mogao opisati njen život ovdje na zemlji a to je — srna u izgubljenom raju. Sav njen život je bio čežnja za Bogom. Čežnja za rajem. Čežnja za onim mjestom i vremenom u kome nema bola, ni tuge, ni uzdisanja.

Zato je danas zaista dovoljno reći samo: Blažen je put kojim danas ideš, dušo, jer ti je pripremljeno mjesto pokoja. Da se za nas moliš, mila sestro, pred Licem Onoga Koga si najviše voljela! I više puta smo pričali o tome da li postoji taj ženik koji će ispuniti sve tvoje čežnje, i sve tvoje težnje, i uvijek mi je negdje u podsvijesti bilo jasno da ga nema. No, zaboravljao sam da ima Jedan! I nekako opet nesvjesno, u jednoj riječi sam ti odgovorio na to pitanje da li ima ljubavi bez bola: rekao sam ti da samo jedna ljubav ne boli, a to je ona ljubav kojom nas Hristos voli. Zato si bez bola i otišla Njemu. Zato ćemo i mi danas, umjesto nadgrobnog ridanja, pjevati i pjevamo pjesmu: Aliluja! Zato ćemo pjevati: Hristos Vaskrse! Zato ćemo reći da je još jednom potvrđeno da si uistinu nosila pravo ime: Ana, Anastasija.

Da Bog da utjehu tvojim roditeljima, koji su svakoga trena, svakoga časa treperili nad tobom. A ovaj izraz treperili je tvoj omiljeni izraz! Da Bog d snage tvom bratu, koga si voljela najviše na svijetu! Da imaš blagoslov svog vladike Atanasija! I da znaš da su danas ovdje mnogi tvoji prijatelji! Da danas mnogi koji nisu ovdje tuguju i ne mogu da vjeruju, da si otišla, da odlaziš tamo, u naručje Hristovo!

Kako je tako tiha i krotka djevojka stekla toliko prijatelja za tako kratko vrijeme? Moguće je odgovoriti jedino time što je tako i toliko ljubila Hrista, Boga našega. Zato je, braćo i sestre, i dragi roditelji naše Anje, i dragi Andreje, i dragi njeni prijatelji, danas za nas važno čuti i važno zapamtiti da smo blagosloveni svakim trenutkom koji smo sa njom proveli.

Da Bog da vama utjehu, a njoj je pripremljeno mjesto pokoja! Da Bog da da u svome Tvrdošu počiva u miru, a da sa Svetim Angelima služi Gospodu i moli se za nas i danas, i u vijekove vijekova. Amin.
Eparhija Zahumsko-Hercegovačka i primorska
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #3 poslato: Decembar 12, 2010, 03:20:27 am »

*

POGINULA ANJA JEFTIĆ


TREBINJE — Asistent Odsjeka za srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Anja Jeftić (28), nastanjena u Trebinju, poginula je u četvrtak uveče u saobraćajnoj nesreći, a sahranjena u petak na groblju manastira Tvrdoš u Trebinju.

Blagoslov za sahranu Jeftićeve u manastiru dao je vladika zahumsko-hercegovački Grigorije.
Jeftićeva, koja je stradala oko 19 časova na magistralnom pravcu M-6, Trebinje — Ljubinje, poginula je u svom automobilu koji se kretao iz pravca Ljubinja.

U Centru javne bezbjednosti Trebinje je potvrđeno da su u ovoj saobraćajnoj nesreći učestvovali automobil "pežo" kojim je upravljala Jeftićeva i "golf", splitskih registarskih oznaka ST 916-PM, za čijim volanom je bila J. S. (31) iz Podgorice.

Uviđaj su na licu mjesta obavili dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Trebinju i pripadnici Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Trebinje, ali se o uzrocima nesreće još niko nije izjasnio.

U Okružnom tužilaštvu u Trebinju kažu da je do sudara došlo kada je "pežo", iz za sada neutvrđenih razloga, prešao na lijevu kolovoznu traku.




VLADIKA GRIGORIJE

Posmrtno opijelo u manastiru Tvrdoš služili su vladika Grigorije i umirovljeni vladika Atanasije uz sasluženje sveštenstva i monaštva ove eparhije.

Vladika Grigorije je ovom prilikom istakao da je u ličnosti ove mlade djevojke izgubio dijete, druga i saradnika.

— Dijete zato što je bio njen ispovjednik, druga zato što mu je bila pravi prijatelj, a saradnik jer je uvijek bila tu da pomogne u bilo čemu iz njene struke. Samo jedan izraz se našao za njeno postojanje, ovdje na zemlji, a to je srna u izgubljenom raju, koja ide blaženim putem prema onome koga je najviše voljela — rekao je vladika Grigorije.


Vesna Duka | 12.12.2008 | Glas Srpske
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #4 poslato: Decembar 12, 2010, 03:21:21 am »

*

KADA ODLAZIM DOLAZIM
Anji Jeftić

Da dođem, majko, samo da se odmorim,
neću ni knjige donijeti.
Treperavim plaštom da se ogrnem i zaklonim
Osvrnem i oslušnem
Njegovom prisustvu da se poklonim

Da dođem, majko
Platanima ogromnim da se naslonim
i udomim u žilama tvrdoškim
Samo da se odmorim

Neću ni knjige donijeti
Majko,
Moja
Oca Moga

Šta da ti darujem

Knjigu,
Mene
Samo da se odmorim
I
Dolazim.


protojerej dr. Boris B. Brajović | Eparhija Zahumsko-Hercegovačka i primorska
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #5 poslato: Decembar 12, 2010, 03:21:46 am »

*

U SJEĆANJE




ANJA  J E F T I Ć
(1980—2008)


U Istočnom Sarajevu je 20. februara 2009. godine u amfiteatru Filozofskog fakulteta održana komemoracija povodom upokojenja Anje Jeftić, koja se predstavila u Gospodu 11. decembra 2008. godine. Anjine kolege, profesori i asistenti, u prisustvu episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija, njene porodice, prijatelja, sveštenstva i studenata još jednom su se oprostili od svoje voljene koleginice, satrudnice i prijateljice.

Anja nas je ponovo sve sabrala u ljubavi — na jednom mjestu, u ime Gospodnje i u svoje ime. Nakon uvodnog obraćanja dekana Filozofskog fakulteta prof. dr Milenka Pikule, koji je sa pažnjom i srdačnošću dočekao Anjine najbliže — dostojanstveno i s ljubavlju, uzdrhtalog srca i blagom riječju o Anji su govorili prof. dr Branko Letić, doc. dr Ranko Popović, prof. dr Jovan Delić, mr Stojan Šljuka, asistent Vladan Bartula i, na kraju, Anjin duhovnik episkop Grigorije. Svako na svoj način, onako kako su najbolje znali i umjeli, svjesni da su riječi nemušte i nedovoljne da na pravi način iskažu sve ono što ona jeste u našim srcima, u našim mislima i u svemu oko nas.

Toplim i dirljivim riječima je o Anjinom životnom i profesionalnom putu, njihovom prvom susretu, zajedničkom radu i o tome šta je značila za svoje kolege i studente progovorio njen predmetni profesor Branko Letić. U svom brzom životnom letu, u žurbi prema nebeskoj večnosti, Anja Jeftić kratko se zaustavila ovde, kod nas, tek toliko da se uverimo kako "kuću kućom čine lastavice" i zapamtimo psalamsku opomenu da su "dani čovječiji kao trava i kao cvijet u polju (..) Anja je bila i naša nada i naša snaga i naša lekovita uteha: toplom rečju i srdačnim zagrljajem ona je, kao u hrišćanskj misiji, preuzimala na svoja pleća deo naših tuga, briga i obaveza (..).

Koliko mi je danas pusto što nisam umio makar još malo da pomjerim granicu besmislenog, ispraznog reda "i da potražim riječ koja bi te pronašla i prepoznala". Nikad ni u čijim očima nisam vidio toliku radost sretanja, nikad takvu ustreptalost duše koja je običnoj ljudskoj riječi davala smisao i toplinu praznika — rekao je, između ostalog, doc. dr Ranko Popović u iskrenom i lirski potresnom pismu bez adrese.

Na sebi svojstven način — lucidno, brižno i očinski — o Anji je besjedio i prof. dr Jovan Delić. Anju sam tako doživljavao, kao dio nekog svoga svijeta, biće koje oduvijek znam i uvijek želim da sretnem, da se na njenom licu, osmijehu i pogledu krupnih očiju malo ogrijem (..) Imala je i znanja i ljubavi za svoj posao i nosila Hrista u srcu (..). Anju sam poznavao barem stotinu godina, seoba ima, smrti nema.

Sa pažnjom o Anji je govorio i njen kolega Stojan Šljuka. Anjino interesovanje za više naučnih oblasti i ljudskih djelatnosti govori o punoći njenog mladog i nježnog bića. Njena ljubav prema filosofiji je duboko vezana sa hrišćanskim poimanjem svijeta (..) A to može samo neko ko u svom srcu ima Logos ljubavi (..)

U svom slovu o Anji Jeftić Vladan Bartula, kolega i prijatelj, istakao je — onako kako to umiju samo oni koji su je istinski poznavali — da je ona u sebi nosila Carstvo nebesko, koje i nije ništa drugo već ljubavna zajednica Boga i čovjeka i čovjeka sa drugim čovjekom. To Carstvo je projavljivala ovdje na zemlji, u istoriji, svojim djelima ga svjedočila u ovom propadljivom svijetu, koji je izgrađivala i za koji se borila (..) Zbog toga treba da zablagodarimo Gospodu što nam je dao jednu takvu ličnost i što je sa jednom takvom ličnošću ukrasio svoj svijet, svoj kosmos (..).

I koliko god pokušavali da riječima dotaknemo i uobličimo Anjino kratko postojanje na ovom svijetu i među nama — ostajemo, po ko zna koji put, nijemi i nemoćni pred tajnom njenog bića. Tu nemoć i nemuštost, baš kao i ljubav one koja ih je tu sabrala, osjetili su svi koji su se okupili 20. februara u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu. I zato, kako na kraju reče Anjin duhovnik episkop Grigorije, proniknuvši najdublje u dušu svog duhovnog čeda — tako su lijepe i isitinite ove riječi (..) ali njene oči već nas gledaju iz vječnosti i zato je nedorečena priča o njenom životu....

Da podari Gospod da ovu priču jednog dana naša Anja dopriča, kroz retke koje nam je ostavila i koje ćemo, ako bude volja Njegova, mi jednog dana čitati.


Danila Jelić | Eparhija Zahumsko-Hercegovačka i primorska


Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #6 poslato: Decembar 12, 2010, 03:22:25 am »

**

U SPOMEN ANJI JEFTIĆ

Darko Đogo




                          Ako se igda rodi
                          Njega neko tako žedan
                          Angelima podoban

                          Jedinstvu Crkve predan
                          Eshatona željan
                          Filosofima sabjesedan
                          To bješe i jesi ti
                          Ilijinog brda pjesnikinjo
                          Ćeri romejska i srpske Hercegovine

                          Darko Đogo
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: