Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Decembar 12, 2010, 05:19:52 pm » |
|
** Reč dobitnika nagrade "Isidora Sekulić"
MOLITVA ZA SRBIJU
Da je neko drugo vreme, a ne pogibeljno za narod srpski, da iz peščanog časovnika ne ističu zrnca nesazrele dečje krvi, da ne spržiše travu, da ne ranjavaše zemlju, da ne ustreliše svete nam lukove nad vodama, da vazduh ne trovaše, da ptice ne rasteraše, da cvetove ne sparušiše, da ne ubiše suzu staračku nad zgarištem doma, da mnogi među nama ne skupljaše delove raskomadanih tela svojih dragih, eh, da nije kužna i crna kandža Prljavoga dograbila Srbiju...
Srbija je ranjena... Eto, zato neću ovu besedu posvetiti Isidori, neka to ostane za neku drugu priliku; neće mi zameriti ona koja je u srpskoj književnosti smerno razgorevala luču duhovnosti, ona koja je naslutila rađanje novoga čoveka u novom dobu u kojem je za njega — govori Isidora — "počelo jedno silovito hrabro prilagođavanje vasionskim merama, ali, pošto veliki pečat čoveka ostaje na materiji, borba će biti duga i skupa i, kako narod kaže, da ni Bog ni đavo ne dadne da se duh u čoveku postidi".
I neka ove njene reči budu kamen-polaznik za želju i potrebu moju, da s njom zajedno, i sa svima iz roda moga, i s onima što iz tuđine dođoše i u teškom času rod nam postaše, da sačinimo i izreknemo, u srcu i umu pribrani, MOLITVU ZA SRBIJU, presvetoj Majci Božjoj, Vladičici Neba i Zemlje, Rodičici Boga živoga, čije boje ostavi u amanet ovome tlu i ovome narodu, da slavu Njegovu milost, mudrost i pravdu Njegovu, ali i zadatak čovekov propoveda i po vasceloj Zemlji pronosi...
Molimo Ti se, Staramajko, u ruhu nebesnome, Prečista Devo blažena, što u odeći od srme po rekama hodiš, što u jezerima tavne noći umivaš, što u gorama ljudske grehe pribiraš i zajedno s ljudima tužiš, ili goropadnim vetrom i tučom leda i rikom Zemlje opominješ, Tebi, Veličnice, Tvojoj prebeloj ruci, molimo se, Pomozi da nikada ne postanemo kao oni što Boga svoga u moneti videše i slaviše i zarad toga zemlje poharaše mnoge te i k nama dođoše, prikradajući se kukavno, avetinje noćne. Pomozi da u grudima svojim i utrobom i vidom svojim izgradimo reku boje žada što će od juga ka severu teći, jer svaka kap krvi naše i duha našeg što je plamteo u pesmi pokrenule su ovu vodu božanskog počela — jedan mali deo nje za nas, a ostali za svet. Pomozi da savladamo i najgrđe nam neprijatelje, a to su oni među nama samima što samo ime ovoga roda nose, ali ne i pečat njegovoga duha. Može li se to, o Majko, ne prolivajući krv bližnjega?
Ćutasmo i čekasmo i sluh nam postade ona nova reka od žada i čusmo glas nad njenom vodom:
Sve neprijatelje među vama u sebe upijte i u sebi istopite; a to ćete moći ako nikada ne iziđete iz Kruga, onog mednog, oko Zlatnog središta. Vi, Srbi deca ste Kruga, to je vaš magijski znamen, zato uvek igrate kolo a da i ne znate šta činite, Duh vaš pamti.
Ali kako to da uradimo? nemo upitasmo mi, iz vode. I opet čusmo:
Glasovima svojim, velikom snagom bića probuđenog, biće vas sve više, rastite i rašćete, držite se za ruke što češće, ljubavlju i samilošću gradite sobom vence, pravite i simboličke krugove, gušiće ih to, upiće se u vas ili će pući, jer neće moći da izdrže; ali vi koji ste iz Kruga potekli, morate da izdržite i ustrajete, uvek se sećajući da ko ne voli svoga bližnjega, ne voli ni sebe. Svaku kap Božje rose koja na vas padne podelite s drugim. Tako, svaki probuđeni postaće buditelj, a broj buditelja mera je vaše snage. Vaskrsla snaga duha vašega oteraće i one Tamnike spolja; ma gde da upadnu na vaše tlo, sutra će sami bežati, jer vaš kružni plašt duhovni užas je za neprijatelja.
Izronismo tada na površinu vode, laki u odjeku Preblagoga Glasa, i spokojno plutajući u trajanju Njegovog okrilja, čusmo još i ovo: Sve je u pesmama. Vi jeste pevali, ali pesma je klizila s vaših usana. Sada morate ući u pesmu, pa onda iz nje pevati. Ući u pesmu, pevati iz pesme, isto je što i boraviti u Krugu. Potom utihnu glas nad vodom, a mi iziđosmo iz reke i zaputismo se u polja. Uzbrasmo klas žita i klip kukuruza i pođosmo da ih pohranimo u Zlatno središte sveta i našeg prestonog grada, u samo srce Kružnice.
Marica Josimčević juli, 1999.
[postavljeno 30.06.2010]
|