Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 13, 2010, 02:30:52 am » |
|
**
VIĆENTIJE RAKIĆ (Zemun, 29.04.1750 — 29.03.1818)
Rakić Vićentije, rodio se u Zemunu, godine 1750, gde se i učio, oženio, i postao trgovac. Njemu je kršteno ime bilo Vasilije.
Ostavši udov, ode 18 avgusta 1785 u manastir Fenek, gde ga 9 aprila 1786 zakaluđeri iguman Sofronije Stefanović, nadenuvši mu ime Vićentije.
Godine 1786 juna 28, zađakoni ga u Karlovcima nakrački vladika Ćirilo Živković, a 5 jula, te iste godine, zapopi ga Stevan Stratimirović, koji je tada bio budimski vladika.
Rakić je neko vreme i u Šapcu služio kao sveštenik, i tu je složio u lepe, pobožne stihove Život Aleksija čoveka Božijega.
Godine 1796 januara 9, postao je iguman manastiru Feneku, a docnije, s kaluđerskih pletaka, bio je ponižen za proigumana.
Od godine 1799 do 1810, Rakić je bio u Trstu kao sveštenik pri crkvi Svetoga Spiridona.
Posle toga, došao je u Beograd, gde je učio mladiće koji su se spremali za sveštenički čin.
Za mojega detinjstva, življaše u selu Parcanima neki čiča Milisav Radojičić, zdrav i krenak starac, koji je u svoje vreme bio Rakićev učenik, i koji o svom učitelju pričaše kao o kakom ugodniku Božijem.
Godine 1813 jula 11, Vićentije Rakić napisao je i uz koricu oktojihu velike beogradske crkve prilepio Tropar i Kondak, na glas 8-mi, u kojima se priziva milostivi Bog da zaštiti Srbiju od "drzosti vražije"1.
Posle propasti Srbije, Rakić se vratio u Fenek, gde je preminuo 29 marta 1818. Sahranjen je u grobnici, s leve strane, u ženskoj preprati.
Rakić je bio čovek veoma vredan: čitao je dan i noć. Služeći se izvorima grčkim i ruskim, sastavljao je propovedi i učio narod.
Knjige Vićentnja Rakića, za koje sam mogao doznati, ovo su:
01. Pravilo molebnoje ko presvetoj Bogorodici, i prepodnjoj Paraskevi srpskoj, u Budimu, 1798: 02. Istorija manastira Feneka, pisana u Trijestu 1798, a štampana u Budimu, 1799; 03. Žertva Avramova, ili sobesedovanje grešnika s Bogomateriju, s grčkog, u Budimu, 1799; drugo izdanje u Beču, 1833; III, u Beogradu, 1835, IV, 1856, V — 1803; 04. Cvet dobrodetelji, s grčkog, u Budimu. 1800: 05. Pravilo Sv Spiridona, u Veneciji, 1802; 06. Žitije svetogo velikomučenika Jevstatija PlAkide, i svetago Spiridona čudotvorca, u stihovima, u Budimu, 1803; 07. Žitije prekrasnoga Josifa, u stihovima, u Venecnji, 1804: 08. Istorija o razorenju Jerusalima i o vzjatiji Konstantinopolja, u Veneciji, 1804; 09. Ljestvica imuštaja pedeset stepnej, u Veneciji, 1805: 10. Čudesi presvetija Bogorodici, s grčkog, pisano u Trstu, štampano u Veneciji, 1808; 11. Žitije Vasilija Velikiga, u stihovima, u Veneciji, 1808; 12. Propovedi za nedelje i praznike, u Veneciji, 1809: 13. Besednikov iliričesko-italijanski, u Mlecima, 1810: 14. Beseda o duvanu, u Veneciji, 1810; 15. Žitije Stevana Prvovenčanog, u stihovima, napisano u Šapcu 1791, a štampano u Budimu, 1813. 16. Pesan istorijski o žitiju Aleksija čeloveka Božiji, u stihovima, u Beogradu, 1835.
Ovi njegovi spisi, u svoje vreme, čitali su se rado, i bili su snažna pomoć osećanju religioznom i ljubavi prema narodu i otadžbini.
Bog da ga prati!
--------------------------------
1 M. Đ, Milićevića Časovi odmora I. 16.
str. 625-626
Milan Đ. Milićević POMENIK ZNAMENITIH LJUDI U SRPSKOG NARODA NOVIJEGA DOBA U SRPSKOJ KRALJEVSKOJ ŠTAMPARIJI U BEOGRADU 1888.
[postavljeno 04.07.2008]
|