Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Novembar 21, 2012, 02:28:26 pm » |
|
*
PRIČA O VERI TORNJANSKOJ
Moje ime je Branislava Tornjanski.
Vera Tornjanski je sestra mog dede Svetislava Tornjanskog...
Ova pesma je prvi put štampana u devojačkom časopisu "Ženski svet" (XXIV, 1909, 6, 130), koji je izlazio u Novom Sadu.
Poreklo porodice Tornjanski potiče iz Banata. Godine 1767. u Kikindi je rođen Atanisije Udički, sin siromašnih roditelja, seljaka-radnika. Njegov sin Joca, rođen 1794, preselio se u Tornju početkom XIX veka. Njegov sin Sava, rođen 1813, preselio se u Sekule. Kao došljaka iz Tornje, seljaci su Savu prozvali Tornjanski, pored pravog imena Udički, tako da je i on sam zadržao prezime Tornjanski...
Svi oni su bili zemljoradnici, u početku bezemljaši, dok je Sava imao kuću i nekoliko jutara zemlje u Sakulama. Kad mu se rodio sin prvenac Kosta (1840) zavetovao se da će ga školovati. Kosta je bio učitelj u Perlezu i Elemiru. Kosta je deda moga dede Svetislava. On je imao četvoro dece. Tri sina i ćerku. Drugo dete mu je sin Sava rođen 1864, u Perlezu. Posle svršene srednje škole, uputio ga otac u učiteljsku školu u Somboru. To je otac mog dede Svetislava. I on je počeo da službuje u Banatu, u Čanadu, odakle je prešao u Srem, u Neradin, kao učitelj. Tu se rodio moj deda Svetislav, 1882...
Pošto je Vera bila najstarije dete, kod oca Save i majke Aleksandre (rođene Šikoparija), ona je rođena u Čanadu. Posle mog dede, rođeni su Borislav i Olga. Moj deda ima četvoro dece: Borislava, Veru, Branislava i Miroslavu. Još je samo moj otac, Borislav, živ...
Vera Tornjanski, je zbog siromaštva, napustila dalje obrazovanje. Morala je majci da pomogne u izdržavanju porodice. Ali i pored toga nije prestala da iskazuje višestruki talenat i interesovanje za poezijom i muzikom. Imala je divan alt, a umela je da se prati na gitari i harmonijumu. Zbog tih kvaliteta su je uzimali ponekad da peva u komadima u Srpskom narodnom pozorištu... Pisala je u časopisima "Novi pokret", "Nova iskra" i "Ženski svet" prozu i poeziju. Pisala je vrlo kratko. Počela je u 15-oj, a prestala u 20-oj.
Zasto?
Ostalo je da se nagađa prema bledim sećanjima sestre Olge i bratanice (moje pokojne tetke) Vere. To je bilo vreme kad se devojka mogla baviti pesništvom i muziko krišom samo dok se ne uda.
Naime, Vera se upoznala, ko zna kako, sa jednim mladim poljskim lekarom, dr Stanislavom Pujdakovskim. Poznanstvo se pretvorilo u obostranu ljubav, koja je bila krunisana brakom. Ali, zamalo!
Iako nije poznato zašto, pretpostavlja se da su uzrok bili ratovi, Balkanski i Prvi svetski. Dr Pujdakovski je žurno napustio Novi Sad i pohrlio u otadžbinu. Vera je ostala, uz majku, braću i sestru u Novom Sadu. Razlog nije bila nesloga, već siromaštvo i nezbrinutost porodice koju je Vera nesebično pomagala i pre i dugo godina posle svog bračnog brodoloma. Mladi poljski lekar se više nikad nije javio. Vera više nikada nije ispevala novu pesmu. Jedino je njena pesma "Pre rastanka" (danas "Jesenje lišće") obnovljena melodijom, prijateljski poručivala nekom u daljini da je život borba, da je retka sreća i da u njemu treba istrajati. Bio je to on u njenim mislima, mladi lekar, o kome nije nikada više ništa saznala...
Posle ratova tuge, došla je sloboda novog pokušaja. Vera se otisnula put Beograda, opet poznanstvo, sa pilotom Mićom Mihajlovićem, ljubav i brak. Hladan i nesrećan brak. Drugo razočaranje slomilo je njen nežni život. Uvenula je tiho i tužno godine 1931.
Iz tragedije čednog života Vere Tornjanski, iznikao je i procvetao jedan folklorni ljiljan, njena popularna pesma "Pre rastanka"...
Tekst je preuzet sa interneta
|