Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 17, 2010, 01:33:55 am » |
|
** DRAGA DIMITRIJEVIĆ-DEJANOVIĆ(Stara Kanjiža, 30.08.1840 — Stari Bečej, 26.06.1871)U malom broju srpskih pesnikinja u XIX veku, Draga Dimitrijević-Dejanović, pored Milice Stojadinović Srpkinje, spada u najistaknutije pesnikinje srpske romantičarske poezije. Rođena je u Staroj Kanjiži 30. avgusta 1840. godine u uglednoj i bogatoj advokatskoj porodici. Školovala se u institutu Vižnikov u Temišvaru, ali se zbog teškog oboljenja očiju već u trinaestoj godini vratila kući roditeljima. Udala se 1861. za starobečejskog učitelja Mihaila Dejanovića. Prkosne prirode, energična i poletna, po svemu suprotna svome suprugu, napušta ga i vraća se roditeljima. Ubrzo je otputovala u Peštu, rođaku Stevi V. Popoviću, koji je bio direktor Tekelijanuma, pridružuje se krugu srpske omladine i postaje vatren zagovornik ženske ravnopravnosti. Prve pesme objavila je u Danici 1862. godine; u istom časopisu, odmah potom, objavljuje i članak "Zla sreća devojačka", u kojem će, ova prva srpska feministkinja, tražiti za žene "pravo na privređivanje". Kada je osnovano Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, ona napušta roditeljski dom, sa željom da se posveti glumi. Prvi put je zaigrala u jednom šaljivom pozorišnom komadu, u ulozi Roksande Dukatićeve u Benediksovom delu Doktor Zoljić, 27. avgusta 1862. godine. Koliko je kao pesnikinja bila rado čitana i lepo prihvaćena, kao glumica je bila nezapažena. Posle godinu dana prelazi u Beograd, u Narodno pozorište, gde malo igra, takođe bez nekog većeg uspeha. Za pozorišne potrebe prevodi sa nemačkog, ali se ubrzo vraća poeziji. Intenzivnije piše pesme i pripovetke, ali ne prestaje da se bavi emancipacijom žena u Ujedinjenoj omladini srpskoj (1864).
Opredeljuje se za prosvetnu struku i dobija dozvolu da polaže učiteljski ispit. Godine 1865. vraća se u Stari Bečej i miri s mužem. To je period tihog i mirnog života, ali materijalno vrlo oskudnog. Zbog siromaštva nije u mogućnosti da se pretplati za Mladu Srbadiju i Maticu, što joj veoma teško pada. Prvu i jedinu knjigu, pod naslovom Spisi objavila je 1869. U njoj se nahodi i 45 pesama, uglavnom rodoljubivih i ljubavnih. U njima se oseća izvestan uticaj narodne poezije, Branka Radičevića, Zmaja i Jove Ilića. Odmah po objavljivanju prve knjige, poziva na pretplatu za drugu knjigu, pripovetku Uskok Kariman, koju neće stići da objavi. Rukopis je izgleda zauvek izgubljen. Prvo dete, sin Dejan, umro joj je 1867, a 1871, pri porođaju, umire i ona. Sahranjena je u Starom Bečeju. U rukopisu ostalo je više njenih dela: drama Deoba Jakšića, pripovetka Svećenik u Morlaku i rasprava Mati. Sarađivala je u časopisima i listovima Danica (1862—1865), Javor (1862—1863), Matica (1867—1870), Mlada Srbadija (1871), Zastava (1869, 1870). Zastupljena je u antologijama Zorana Gavrilovića, Radoslava Vojvodića, Pere Zupca, Vladislave Kosijer, Gorana Maksimovića i u knjizi Srpske pesnikinje XIX veka Stevana Radovanovića (Beograd, 1981).Slobodan Rakitić "Antologija poezije srpskog romantizma" Beograd, 2011.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Decembar 17, 2010, 01:35:31 am » |
|
**
Predrag Dragović Portret pesnika, 2011.
Portret Drage Dimitrijević Dejanović preuzet iz "Antologije poezije srpskog romantizma" Slobodana Rakitića
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Oktobar 19, 2012, 02:47:11 am » |
|
*
DRAGA DIMITRIJEVIĆ DEJANOVIĆ
Pesnikinja, glumica, feministkinja
"Žena sa dubokim osećanjem", kako je nazivao Svetozar Marković, pripadala je godinama, svojim idejama i svojim radom, Ujedinjenoj omladini srpskoj. UOS je osnovana tokom ujedinjenja Italije, pot uticajem Macinija i njegovih ideja. Cilj je bio prosvećivanje Srba kroz kulturu i obrazovanje. Izdavali su i list "Mlada srbadija" i bili prvi koji su uopšte i pokrenuli emancipaciju žena. Nailazili su na žestok otpor konzervativaca i crkve jer su između ostalog tražili da se i srpske devojčice obrazuju pod istim uslovima kao i dečaci. ...
Iako devojka iz imućne kuće, otišla je u glumice, jer joj se činilo da će tako više do prineti svom narodu i njegovoj boljoj budućnosti, pre svega prosvećivanju Srpstva. Temperamentna i energična, do fanatizma se zalagala na svim poljima, igrala na pozornici, prevodile komade, pisala komade. Njene drame ni do dan danas nisu objavljivane.
Pevala pesme, pisala u "Zastavi" članke o izborima i polemičke dopise, pretresala pitanja o uređenju srpskih škola, a naročito se, više nego iko drugi, zalagala za žensko obrazovanje i za ženska prava, pa se tako može smatrati i prvom srpskom feministkinjom. Njene "Dve tri reči Srpkinjama" i misli "O emancipaciji Srpkinja" su tekstovi koji su privukli pažnju ondašnje javnosti. Njen poklič "Srpskim majkama" i "Mladoj Srbadiji" smatra se važnijim proizvodima srpskog feminizma.
Autor teksta nepoznat
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: Oktobar 19, 2012, 02:51:48 am » |
|
** Stihovi Draga Dejanović Dimitrijević
BEŽ OD MENE!1
Bež od mene! Ili stani — još jedared stani, Te na moje grudi Još jedared pani, Još jedared da ti ljubim usta, Da mi lakša bude Pomrčina pusta Crna groba, grozna samovanja, Teške bolje, teška tugovanja; Beli danak, a bez sunca jarka, Da mi lepšl, da mi bolji bude, Da me lepa slika tvoja — Da me prati svugde. Ti si duša duše moje, Bez tebe bi sunce ovo Izgubilo zrake svoje, Bez tebe bi i to cveće bajno Oh — svenulo, svenulo odavno. Bež od mene! Ja te moram pregoreti; Al te nikad Za celoga veka Ne ću, veruj, preboleti. Navek će mi duša moja, Rastopljena u tom zraku, Neviđena, nečuvena, Kano svetlost belom danku, Uza tvoje lepo lice — Navek biti priljubljena, Pa će tako tiho, lako, Kano zora na istoku, Kano ruža na korenu, U mirisu u plamenu Kradom bditi, Pa ljubiti.
MOJE ŽELJE.1
Oh, što nesam Ljubičica mala, Baš bi se na tvojih Grudi rascvetala. Pa kada bi zora Svetu zasijala, Ja bi samo tebi, Dušo, mirisala. Razvila bi Moje vite grane, Pa bi s' lako svila. Moj mili dragane, Ne ko bršljan Oko vite jele. Nit ko ruža Do te lipe bele, Već ko ona Golubica siva, Što golubu svome Na grlu počiva. U da mogu Da se stvorim tica, Pa da prnem nebu, Više tih zvezdica: Ja bi tamo Sagradila dvore, Pa bi vazdan mlada Stanovala gore. Tek katkada, Kad bi svi pospali, Ja bi moja krila Lako razavila, Sletela bi dole — Ne mirisnom cvetu, Niti tome Prostranome svetu, Veće mome Ubavome zlatu, Da mu biser ljubim Po belome vratu.
NAŠA PJESMA Antologija hrvatskog i srpskog pjesništva Priredio Josip Milaković II knjiga Sarajevo, 1905
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #4 poslato: Novembar 03, 2012, 11:57:40 am » |
|
* Stihovi Draga Dejanović Dimitrijević
NEZNAM ZNA LI1
Jedno momče crna oka nausnica mali, dopalo se srcu mome, al' on — neznam, znali li!
Dođe k'meni, pogleda me, pogledi mu vali, razdrobi se srce moje al' on — neznam, zna li!
Rado bi mu rekla: dušo! Anđeli te dali, da te ljubim kao život! Al' on — neznam, znali!
Ja uzdišem danju, noću, tuga da me svali; ja ga ljubim iz sve duše — al' on — neznam, zna li!
MALOM ĐAVOLU
Ala su ti oči lepe, mali đavole, ta ko može takav biti da ih ne vole!
Usta su ti k'o pupoljak mala, rumena, a vedro ti čelo ljubi kosa svilena.
Zato ne bih ništa htela da mi bože da, samo usta da poljubim malog đavola!
IME TVOJE
Oh, da mi se nešto može, Da razdvojim grudi moje, Mesto krvi tu bi našla Urezano ime tvoje.
Il' da mogu srce ovo Na dve pole razdrobiti Ti bi u njem, dušo mogla Tvoje ime pročitati.
1 Stihovi objavljeni u listu za zabavu i književnost "Danica" br. 1 (5. januar, 1864. Novi Sad) Najpoznatija i još uvek popularna pesma Drage Dimitrijević Dejanović svakako je "Ne znam zna li", poznata pod nazivom "Jedno momče crna oka". Na radiju su je pevali između ostalih duet Butaš i duet Kondić-Gavrilović."
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #5 poslato: Decembar 15, 2014, 04:24:14 am » |
|
** Stihovi Draga Dejanović DimitrijevićPITAŠ MEPitaš me zašto ćutim, Moj cvete ubavi, A ne znaš kako gorim Od silne ljubavi. Plamen me diže gore, u nebo žića mog, a nebo moje — sve je stvoreno iz lika tvog! ŠTO SE ČUDIŠTa što mi se čudiš, dušo, Što me goni svijet celi? Zar ne vidiš lice tvoje Svetlo, kêno danak beli? Svet je punan zlobe kivne, Pa se buni, pa se pita, Pa svud traži ta dva lepa Tvoja oka ognjevita! Još su i to radi, dane, Da saznadu ime tvoje, Da saznadu kog to tako Zavoleše pesme moje. Pa zato im evo velim: Danom sam te uvek zvala, Jer mi zora tek u tebi, U tvom oku zatreptala. ZA SLOBODOM Čarna goro, al' si puna Tijanoga lada, Puna čara, bajna cveća Puna rajskog slada, Tijanoga lada! Al' što kriješ u nedrima Tvoje tihe duše, Čuvaj, jer međ' cvećem To su bele ruže, Tvoje tihe duše! Kad nam pade naša slava U Kosovu ravnom, Nek u tebi bele ruže Odenu se slavom, U Kosovu ravnom! Pa tu slavu nek donesu, Nek presade 'vamo, Nek u Srpstvu zamiriše Cveće negovano Kad presade 'vamo! "Antologija poezije srpskog romantizma" Slobodan Rakitić Beograd, 2011.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|