*
Stihovi
Duško NovakovićKRAĆE
Odlučio sam
Menjam stil jadanja
Biće kraći
Biće lakši za tumačenje
I savršeniji
Gledaću da ga svedem na telegramsku poruku
I neću se njime baviti svakog dana
Nego pretežno utorkom
I nikako punog stomaka đuveča
A i biću probirljiviji kad budem uzimao stihove
Iz velike škrinje poezije
Paziću da svaki od njih ima barem nešto i od mog temperamenta
Nastojaću da ih razume i čistač ulica
I oblaci i polje i vetar koji trči zadihano poljem
I stena koju more neprestano šmirgla
Neću lagati pred decom da me nežnost maslačka baca u staračko očajanje
Dakle, raščistiću sa sobom i u sebi
Sa svime što mi opterećuje dušu
A najpre, raščistiću svaku vezu sa svojim nepouzdanim ja
Koliko god da mi je ono godilo, zbog lepote nenadnosti
Ne želim više s njime raspravljanje na temu
Zašto se još ne predajem
Hoću, ovako raščišćen kao pesnik da živim svaki dan ravnopravno!
A GDE SU SMRTOVNICE
Jedina kafana rasturena
Jedina prodavnica opljačkana
Lopovi su ždrali suhomesnate proizvode
Razbacivali se keksom i bombonama
A na podu su ostavili koliko hoćeš
Lokvastih fleka od isparene mokraće
I osušene suvarke izmeta
A zidove umazali šljivama-brisevima iz dupeta
Na jedinom seoskom trgu
Jedina česma izvaljena iz postolja
Jedini spomenik partizanima
Klati se naheren kao pijandura
To nisu kape na njima, ni zvezde petokrake
Već šest koščatih gladnih vrana cedi sa sebe crninu
A dve čavke je kraduckaju
Nijednog meštatina, ni grlo stoke, nikoga
Po dvorištima tišina naleže na usahlo cveće
Jedina nepolupana sijalica-kruška
Na jedinoj sačuvanoj banderi
Svetli, svetli iako je uveliko dan
I sunce mlako sija iznad nje i gomilice mrtve kokoške
Tačno je, sunce, kao vrhovna sijalica, sija nad svime
Što se kreće, ali sija, takođe, i iznad predmeta
Koji, kao takvi, u stanju mirovanja, nisu nikakvi doktori filozofije
Koji nas teraju na analitičke pristupe bitku, koji nas gnjave
Tezama, antitezama, zakljucima, grafikonskim i šematskim prikazima
U nastojanju da nam utuve u glavu, šta da nam utuve?
Valjda koliki je u nama, kao i u predmetima oko nas
Razmer ontološkog mraka, šta bi drugo moglo da bude nego to!
INSERT IZ ZAJEDNIČKE PAROLE
"ZAHTEVAMO PROMENE"
Beograd, godina 2000.
Režim je ozbiljno uzdrman
Drma ga i jedna baka
Tako što maše sa prozora
Hučnoj koloni demonstranata
Tamo je njen sin
A nasuprot njemu maše
Maše i svom zetu
Koji da bi primio platu
I izdržavao njenu nezaposlenu kćerku
Čuči u bornim kolima i čeka naređenje za napad
A najviše maše, guši se
Dok gleda prema parku kod Skupštine
Tamo su deca njene dece
Dva srca zaigrana loptom: dečak i devojčica
Tačno su na sredini između
Svojih očeva i očeva ―
Mašina za razbijanje ljudi
Bakino poprsje na zidu
Uokvireno prozorskim ramom
Posredstvom Bi-Bi-Sija
Obilazi ekrane sveta
I njena saksija sa rascvetanim petunijama
Baka, postaje vest dana
Baka, pre Klintonovog govora marincima
U bazi u San Dijegu
Baka, pre Jeljcinovog ljubljenja sa Šrederom
Baka i njene petunije
Pre Arafatove poruke Izraelcima
Baka, pre svih erupcija vulkana
Halapljivih tornada i najezde skakavaca
Pre svih gradova u koje je voda ušla
I kroz najmanje rupice
I učinila ih večno neupotrebljivim
Pa iako se ne odvaja od prozora
I maše, već klonula, bez daha
Mi koji je posmatramo želimo da ona naglo ustane
I naglo odgurne invalidska kolica
I vine se napolje, kao golubica
I spase svoje najmilije i sav potopljeni svet.
VRBOVANJE
Zvali su me: priđi Pokretu!
Pokret te zove
Pokretu si potreban kao nikad do sada!
Otpisali bi mi dugove
Napunili krevet aktivistkinjama
Da biram koju hoću, mogu i dečake
Hrana, piće, posteljina
Pranje rublja besplatno
I korišćenje taksija
I jednom nedeljno dolazak
Brkate partijske tetkice
Da mi očisti stan
Od ispljuvaka književnih duhova
Obezbedili bi mi, zapravo, stan
Sa brzim prelaskom u lično vlasništvo
Bez ijednog dinara učešća
Podržali bi moju devijaciju kao umetničku nastranost
Za akvarijumom sa daždevnjacima
Uništili bi moj dosije
Zamenili roditelje za bolje
Usvojili bi me na plenarnoj sednici
Dali imunitet, važne telefone, mejlove
Sve, sve, samo da budem stalno dostupan
Oni su, svakako, imali svoje praktične razloge
Da me izvuku iz gomile asocijalnih majmuna
A ja svoje da ostanem
Nekontrolisan, nadrealan, slab i u slabosti uzvišen
"Uzvišen kao lanjski sneg u martovskom kopnjenju!"
više » » »