Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 18, 2010, 04:01:47 am » |
|
* RANKO MLADENOVIĆ(Klisura kod Bele Palanke, 28.06.1892 — Beograd, 06.01.1943) Ranko Mladenović je bio srpski avangardni pesnik, dramski pisac, književni i pozorišni kritičar i novinar.
BIOGRAFIJA
Osnovnu školu učio je u rodnom selu i Pirotu, gimnaziju u Pirotu, Nišu i Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1912. upisuje se na Grupi za istoriju opšte, uporedne književnosti i istoriju umetnosti, gde završava pet semestara. U Prvom svetskom ratu učestvuje u Đačkom bataljonu, poznatom kao 1300 kaplara. U bici na Suvoboru biva zarobljen, tako da Prvi svetski rat preživljava u austrijskim zarobljeničkim logorima. Iz zarobljeništva se vraća februara 1919. godine. Prve dve posleratne godine provodi na studijama u Švajcarskoj. U Bernu polaže diplomski ispit sa doktoratom iz istorije, odbranom teze "Druga vladavina kneza Mihajla Obrenovića 1860—1868". Prve pesme je objavio 1908. godine u časopisu Momčilovac, a potom objavljuje i u mnogim drugim časopisima: Bosna, Delo, Srpski književni glasnik, Misao, Zvezda, Putevi, Almanah Branka Radičevića, Život i rad, Letopis Matice srpske, Vreme i dr. Za međuratnu modernu srpsku književnost od ključnog značaja je njegovo uređivanje časopisa Misao (1922—1923) u kome je okupio većinu tadašnjih srpskih avangardnih stvaralaca. Bio je sekretar Narodnog pozorišta u Beogradu (1925—1929), nastavnik u beogradskim školama, činovnik u Univerzitetskoj biblioteci, upravnik Narodnog pozorišta u Osijeku, pa direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu i urednik časopisa "XX". Za vreme Drugog svetskog rata bio je u zarobljeničkom logoru u Nirnbergu, da bi, kao težak bolesnik, 1942. bio otpušten iz logora i na Badnji dan 1943. godine umro u četrdeset petoj godini života. Objavio je nekoliko manifesta: Vizionarska lirika (1919), Kosmička lirika (1920), Intuitivna režija (1922) i Arhiktetura nove zajednice (1923). Objavio je i zbirku pesama Zvučne elipse (Beograd, 1928), monografiju o Joakimu Vujiću, "Dramske gatke", drame "Strah od vernosti" (1931) i Čovek ponosan što nema sreće" (1933). Literatura - Radomir Konstantinović: Hajduk na govedu, Biće i jezik, Treći program Radio Beograda, 1975.
- Radovan Vučković: Moderna drama, Sarajevo, 1982.
- Gojko Tešić, Antologija pesništva srpske avangarde (1902—1934), Svetovi, Novi Sad, 1993.
- Ivko Jovanović: Ranko Mladenović, pesnik, dramski pisac, esejista (monografija), Književne novine komerc, Beograd, 1994.
Tekst: Wikipedia Fotografija: Nenad Grujičić Antologija srpske poezije (1847—2000)
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Decembar 18, 2010, 04:02:16 am » |
|
* RANKO MLADENOVIĆ, Dramske gatke

Ranko Mladenović, Dramske gatke, Narodna biblioteka Srbije, Dečje novine, Beograd, Gornji Milanovac 1989.
o knjizi
"Mesto Ranka Mladenovića (1892—1943) u istoriji srpske književnosti, posebno pesništva i drame, je sa više ili manje pronicljivosti određeno, ali to ne znači da je delo ovog višestruko obrazovanog i darovitog pesnika, dramatičara, esejiste, teoretičara drame, urednika, pozorišnog i književnog kritičara, dramaturga, upravnika Narodnog pozorišta u Beogradu i — ne na poslednjem mestu — profesionalnog istoričara protumačeno, s obzirom na ono što predstavlja njegov etimon (L. Špicer), njegovo suštinsko duhovno jezgro."
Bojana Stojanović | Narodna biblioteka Srbije
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Decembar 18, 2010, 04:02:39 am » |
|
** Stihovi Ranko Mladenović
ZVUČNE ELIPSE
I*
Kroz šapat lišća sam te zvao. Al' sve je tiho i mrak je pao; i tišina je tužna kao poljubac koji ti nisam dao...
A mesečina svu noć vene, i dahom spira mrtve sene, i svira, svira tu nad njima — a noć se prene, i struji tiho u zvucima...
O, ko se noćas to u njima setio mene!
II*
Izdišu žice meke Sa violine tio — U zvucima se skrio Slatki kraj tajne neke — U zvuk sam noćas slio Sve molitve daleke...
Izdišu žice meke I tiho me pohode, Ko šum večernje vode, Nad kojom ponoć kleči, I sluša kuda ode Poslednji zvuk bez reči...
I dok noć širi ruke I tone još u meni Poslednji dah bez huke:
O, snovi moji sneni, O, gresi skupoceni, Pretvaram vas u zvuke!...
XXVII
U manastiru mojih snova, ko molitva je noć duboka. U čudnom miru osame tmurne, kandila vise kao dve urne svete i lepe od poroka.
Unutra niko ne uđe za mnom. Samo u noći u uglu tamnom, kad još zasvetle moja dva oka, dok na njih senke muklo slaze:
S ikone sveci jezike plaze...
* * *
... U njegovim pesmama srpski kosmički ekspresionizam pretvara se u bizarnu grotesknu igru u kojoj vasiona dobija folklorno antropomorfne crte a pesnikovo biće narasta prekomerno, gigantski, do stepena groteskne dezintegracije (Zvučne elipse, 1928). Oslanjao se na iskustvo našega folklornog romantizma, posebno na poeziju S. Milutinovića, i na metričke mogućnosti naše narodne lirike. Stih je pravio razlamanjem deseterca i njegovim preplitanjem s drugim vrstama stiha. Jovan Deretić: "Kratka istorija srpske književnosti"
* Stihovi obljavljeni u časopisu "Misao" 1920.
[postavljeno 16.05.2010]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: Jun 02, 2012, 03:59:20 am » |
|
* Stihovi Ranko Mladenović
O, DUŠO O dušo da l' se sećaš kako U ponoć lako Tebe sam tako Kao krinom Mesečinom.... I kako sam pao umoran i rovit U ponor strahovit I pio crn i lekovit Medok... O dušo, dušo, Bog mi je svedok!
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #4 poslato: Novembar 04, 2012, 07:52:37 pm » |
|
* Stihovi Ranko MladenovićVELMOŠKA MOLITVA1 Zemljo moja, zemljo strasnih i bolnih heroja! U tebi nam stezali surovo strasti naše sa sedam kolana! U tebi nam rasli svati mladi da ih damo smrti na venčanje! U tebi nam od kopalja dugih sedam leta gradili nosila! O, ti naša ognjena urvino! Sakri pretke u grobu duboko, da kroz kosti trava ne pronikne; da ti nikad, majko, nikad više, ne propada jezik kroz vilice; niti da ti, majko, ikad više vise zmije o belim dojkama! Zemljo moja, Zemljo strasnih i bolnih heroja! Kulo naša od devet tavana, I razboju Sa zlatnim čekrkom: Rastočimo gvozdene verige I ubijmo zmije osedlane, da ne raste u visinu trnje, da se više sastat ne možemo!… Rastavimo brave od zvekira s tvojih sedam ovenčanih dveri! Pronesimo kroz njih glave neme, što još vise na kobnome kolju, kao kobne brojanice crne u rukama bezočnoga boga! Presecimo na dve i tri pole nad dverima dva crna anđela, što litije naše kletvom krope, da ne znamo na kome je carstvo!… Od kostiju sadeljimo koplja, strašna koplja uljem namazana, da grobove s njima probodemo! O, a tad će na nebu bez boja: Mesec tri put od straha da skoči! Zemljo moja, zemljo strasnih i bolnih heroja!…LIRSKI KAPRIS2Opio me je slatki blud žica, I kikot ptica Što mesečinu krilima draže. Melodije me bezumne traže Da kroz noć tamnu Opet obnaže Svu svoju lepu večnost besramnu!
O, u bujici bunovne sreće Ja svoje vene Pretvaram u cveće! I cele noći san svoj jedan trubim Kroz prostor i vreme, I svest gubim Na usnicama vizije neme...
Gle: mesec visi vrh mojih snova Kao lobanja Sviju zvukova. I dok on lebdi iznad vidika Ja u zanosu, punome krika, Poklanjam tajno vazduhu uši, I vetru čelo... A zatim smelo, Dok se u meni sav svemir ruši, I kroz noć tamnu Dok još osećam večnost besramnu — Ja opkoračavam Mesec ko vazu:
I rasecam svoju ekstazu!1 Antologija Opalo lišće2 Iz knjige Odabrana dela, Prosveta, Niš. Mada je u istoriji srpske književnosti zapamćen kao urednik herojskog doba časopisa Misao i pisac nekoliko važnih programskih tekstova, ekspresionizam je u srpskoj poeziji imao u Mladenoviću jednog od svojih najznačajnijih predstavnika. KCB
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #5 poslato: Oktobar 12, 2016, 11:43:22 pm » |
|
* Stihovi Ranko MladenovićLIRSKI KAPRIS Opio me je slatki blud žica, I kikot ptica Što mesečinu krilima draže. Melodije me bezumne traže Da kroz noć tamnu Opet obnaže Svu svoju lepu večnost besramnu! O, u bujici bunovne sreće Ja svoje vene Pretvaram u cveće! I cele noći san svoj jedan trubim Kroz prostor i vreme, I svest gubim Na usnicama vizije neme... Gle: mesec visi vrh mojih snova Kao lobanja Sviju zvukova. I dok on lebdi iznad vidika Ja u zanosu, punome krika, Poklanjam tajno vazduhu uši, I vetru čelo... A zatim smelo, Dok se u meni sav svemir ruši, I kroz noć tamnu Dok još osećam večnost besramnu — Ja opkoračavam Mesec ko vazu: I rasecam svoju ekstazu!Nenad Grujičić Antologija srpske poezije (1847—2000) Sremski Karlovci, 2012.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|