Vitomir Milanko Mali (1942—2001)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Vitomir Milanko Mali (1942—2001)  (Pročitano 6923 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Decembar 19, 2010, 02:14:31 am »

**

VITOMIR MILANKO MALI


Vitomir Milanko rođen je 1942. godine u Đedovcima podno Romanije.

Završio je studije sociologije na političkim naukama u Sarajevu. Radio je u srednjoj Elektrotehničkoj školi kao profesor sociologije.

Milanko je poginuo 7. aprila 2001. godine u saobraćajnoj nesreći. U čast Milanku, nakon njegove tragične pogibije, pesnici su na "Vidovdanskim susretima" osnovali nagradu "Milanko Vitomir Mali" za najbolju zavičajnu pesmu.


KNJIGE POEZIJE

  • "Naslonjeni na nebo", Sarajevo, 1978.
  • "Niz kaurske kaldrme", Sokolac, 1989.
  • "Ispod visine vjetra", objavljena posmrtno

Angelina, 07.03.2010.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #1 poslato: Decembar 19, 2010, 02:15:13 am »

**
Stihovi Vitomir Milanko Mali


SEMAFORSKO OKO

Po ocu posmrče
po majci siroče

Još nevoljan
po Bosni bauljam

Oče moj majko moja

Još jedino
sokoli me

Semaforsko
oko ljupko

Bir me spazi
pri prolasku

Namigne mi
pozdravi me



HTIO

Na pogrešnu nogu stao
Posrtao

Pogrešno ruke podigao
Posustao

U život pošao
Umor ga obigrao

Bio
Nestao
Htio



KLETVA

Da me bar baci
Kad zamahnu
(makar nehotice)
ll' pobaci
U bijegu ka zbjegu
Podojnice
Majko cvilotužna


Pesme iz knjige "Niz kaurske kaldrme", ciklus "Kletva"


UZ MUZIKU PLUGA

Nikad neću oprostiti majci
Što me rodi
U pasivnom kraju
Tako zabitnom zavičaju

Ali ću je ljubiti
Što me opeleni
Ispod bora-
Što me pušta
Pod kovrdže
Romanijskih omora
Da tamo razaznajem
Zvuke-
Orijentalnih mora
Krike jastrebova
I drugih opasnih ptica-
Kukavica

Tu sam isproban
Po djejstvom
Vjetra sjevera
I vjetra juga
Tu me zatekla očeva tuga
Bosonogog
Uz muziku pluga


Pesme iz knjige "Niz kaurske kaldrme", ciklus "Uz muziku pluga"

[postavljeno 07.03.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #2 poslato: Decembar 19, 2010, 02:15:44 am »

**

IZ RECENZIJE


Druga knjiga pjesama* Vitomir Milanka ukazuje prije svega na činjenicu da je pjesnik shvatio da je poezija umjetnost riječi (i da nikakav sadržaj, nikakva refleksija, nikakva poruka ne vrijedii mnogo ukoliko se pjesnik ne snalazi u oblikovanju materijala na kom je utemeljen njegov poetski svijet.

A upravo jezičko bogatstvo jeste ono što prvo privlači pažnjiu kod čitanja Milankovih stihova. Vjerovatno nema mnogo pjesnika njegove generacije koji nose u sebi toliku jezičku raskoš, veoma tanano nijansiranje i prožimanje jezika i fraze gradske ulice, jezika egzaktnih znanosti, sa jezikom epske ili lirske narodne pjesme, jezikom narodne bajalice, gatke ili kletve, sa pomalo arhaičnom frazom, gradskom čovjeku teško zamislivih seoskih planinskih zabiti.

Gotovo iz svake Milankove pjesme u ovoj knjiizi vidljiivo je da on shvaća jezik uistinu kao "pukotinu bitka", i da to što iščitavamo od stiha do stiha, od pjesme do pjesme, jeste sa zavidnim umijećem airtikulisani egzistencijalni grč, svojevrsna odiseja kroz jezik, vraćanje jeziku kao zavičaju u kojem se stiču žilišta žestokih strasti, tegobne svakidašnjice i životmih nemira.

Vitomirov poetski glas je nedvojbeno autentičan, i on pjeva svoju životnu avanturu samo njemu svojstvenim glasom i upravo ta osobenost, prepoznatljivost, jeste znak poetske zrelosti za čije dosezanje je mnogim djelatnostima poetske riječi potrebno znatno više vremena nego što je to slučaj kod ovog pjesnika. I baš zbog stupnja poetske zrelosti koji je ostvaren u ovoj knjizi, sa zadovoljstvorn knjigu preporučujem čitaocu.

Pero Šimunović


Pamtim, već dvije decenije, ako ne i koji god više iz zajedničkog čitanja po knjiiževnim klubovima, guste, stegnute, škrte stihove Vitomira Miilanka. Nisam pamtio, pa mi čitanje u zbirku sabranih ovih stihova vrati u sjećanje i drugo njihovo svojstvo i vrlinu: sasvim osobit, bogat, "sam po sebi" vrijedan i čaroban njihov-jezik. (Lingvistički stručnjaci bi vjerovatno znali porijeklo toga jezika locirati sasvim precizno u kojih pedesetak kvadratnih kilometara dilj romanijske pitomime (Sokoilac, Knežina...), a zahvalnog materijala za proučavanje u njemu našli bi i uži specijalisti socio- i psiholingvistike.) Takvim jezikom dato, 40 pjesama ove zbirke Miilanko je organizirao u četiri ciklusa: Kletva, Kroz goru, Uz muziku pluga i Dijalektički zec. Tematsko-motivski, nije postavljena odveć stroga granica između navedenih ciklusa: ono što preteže i dominira jeste njihova zajednička odrednica zavičajnosti, makar se pomjerala "geografska" pozicija kazivačkog lirskog subjekta. Ponekad su to naprosto "suze sina razmetnoga", ponekad pak taj isti "sin razmetni" svojim pjesničkim umjećem ispisuje mitologiiju zavičaja, naizgled neutralno, "portretišući" njegovu kolektivnu psihu, a katkad su to sasvim autobiografska pjesniička obraćanja bližnjemu, najčešće majci.

Abdulaha Sidrana


* Prvu knjigu pjesama pod nazivom "Naslonjeni na nebo" Miilanko je objavio 1978. godine zajedno sa Vjekoslavom Vukadinom.




Vitomir Milanko-Mali
NIZ KAURSKE KALDRME
RO "Mićo Sokolović"
Rogatica
Sokolac, marta 1989.


[postavljeno 07.03.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #3 poslato: Decembar 19, 2010, 02:16:10 am »

*
PJESNIČKO VEČE U SOKOCU


MILANKU U POMEN

Književni fond "Sveti Sava" Srpsko Sarajevo i Podružnica književnika Sarajevsko-romanijskodrinske regije organizovali su 13. februara u Sokocu pjesničko veče pod nazivom "Milanku u pomen", posvećeno Milanku Vitomiru Malom, sokolačkom pjesniku, koji je, prije dvije godine, umro od posljedica saobraćajne nesreće.

Iz godova nacionalne okamenjene lavine izazivao je iskre narodnog jezičkog blijeska i vulkanske damare stihova koji se oslanjaju na umijeće naših književnih velikana. Znao je svu svilu jezika iznijeti iznad aksioma molitve i kletve, ne zloupotrebljavajući, ali i ne zaobilazeći bogato lirsko imanje svog zavičaja, rekao je, ovom prilikom, Nedeljko Babić, jedan od recenzenata zbirke pjesama Milanka Vitomira Malog "Ispod visine vjetra". Ta zbirka Vitomirovih pjesama objavljena je posmrtno, pa je ovo pjesničko veče predstavljalo i njenu promociju. Kao rukopisna knjiga pjesama, ona je dobila prvu nagradu na Osmim vidovdanskim pjesničkim susretima u Sokocu 2000. godine. "Ispod visine vjetra" bila je, inače, četvrta knjiga poezije Milanka Vitomira Malog. Na pjesnickoj večeri u Sokocu svoje pjesme i pjesme Milanka Vitomira Malog govorili su: Nedeljko Babić, Nedeljko Žugić, Željko Pržulj, Milanko Borovčanin Romsok, Radislav Ćivša, Milenko Jevdević, Milutin Savčić, Momir Jolović, Božo Stanar, Milan Ugrešić i Slavko Рurković.

B. Gajević, 2003 | Sokolac
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #4 poslato: Novembar 23, 2013, 04:54:55 am »

*

PJESNIČKI POMEN MILANKU VITOMIRU MALOM


Sokolac — U organizaciji Ustanove za kluturu "Pero Kosorić" Sokolac i Književnog kluba "Sveti Sava" iz Pala, sinoć je prostorijama sokolačke Narodne biblioteke održan poetski pomen romanijskom pjesniku Milanku Vitomiru Malom.

U uvodnom dijelu ovog druženja u prostoru koji dodiruje hiljade knjiga, prisutni, među kojima je bila Milankova rodbina, prijatelji, poznanici, pjesnička bratija sa kojom je proveo decenije svog života, imali su priliku da vide zanimljivu video storiju, koju su pripremili pjesnici Nedeljko Žugić iz Pala i Radomir Jagodić iz Rudog.

Video zapis je govorio o svakodnevici Milankovoj, trenucima porodične radosti, u kojima je posebno mjesto pripadalo njegovoj kćerki Jasiki, majci Ljubi, rodnim Đedovcima. Mogla se osjetiti tišina njegove sobe u potkrovlju stare porodične kuće u selu koje je neizmjerno volio i kome se uvijek s radošću vraćao iz gradske vreve, čuti kako je pokojni poeta stihozborio na večerima poezije, vidjeti fotografije iz prijeratnog, ratnog i poratnog vremena... Sve je to upakovano na pjesnički način, kao toplo ljudsko sećanje na dragi pjesnički lik ispod visova romanijskih.

Nakon uvodne priče, pjesnik iz Pala Nedeljko Žugić kazivao je o Milanku Malom, istakavši da je on "pisao lapidarnim stilom, iz okamenjene tišine, a čitalac je imao utisak da čita gatke, kletve, neku dragu pjesmu koju smo zaboravili".

— Ostao je u koletivnom duhu. Njegova individualnost se na tome završila. Ušao je tek u pedeset devetu kada ga je smrt zaustavila. Da je živio samo dvije godine više, mnogo bi ostavio iza sebe, jer su to godine kada zrela duša na rijeci života pjenuša. Pisao je pomalo stegnutim riječima, štedeći izraz. Poezija i jeste kada se čovjek ne rasipa i kada štedi izraz. Bio je to jezik kao Teslini skalarni talasi, koji su čas stišljivi i čas su divlje razjareni, kao da u jednoj sekundi mogu da premreže cijelu planetu, rekao je Žugić.

O pjesničkom djelu Milanka Vitomira Malog besjedio je i pjesnik iz Rudog Radomir Jagodić, rekavši da je Milanko Vitomir jedinim zaklonom od života, onim nadimkom svojim Mali, kako je rekao u predgovoru njegove knjige pjesama "Ispod visine vjetra" njegov prijatelj — pjesnik Nedeljko Babić, "svoju dušu, onu ljudsku i čovječansku, nosio po svijetu kao zastavu one čudesne gorštačke plemenitosti Romanije, živio kao i što je umro na Blagovijesti 7. aprila 2001. godine — blag i čestit, kao čovjek i stvaralac, čije djelo, kako godine prolaze, postaje kao vino — sve pitkije i sve bolje".

— Pjesnici su uvijek važili za odvažne i ljude koji ne mare za društvena pravila i norme. Zato su često na ovim balkanskim prostorima to skupo plaćali.

Vitomir Milanko pisao je o životu bez suvišnog filozofiranja i bez dozvole kontrolisanja svog i tuđeg doživljaja, slijedeći u stvaralaštvu cilj koji je samo njemu bitan, pa mu je umjetnost ono unutrašnje zanimanje, ali i unutrašnji glas i svjetionik na mračnim putevima. Jer poezija je ona domanintna forma kada su u pitanju emocije, želja da se one podijele sa dugim ljudima, i kao ohrabrenje i kao zanimanje. On nikada nije kalukulisao. Govorio je i živio iskreno, ljudski, bez uslovljavanja i licitiranja, tjeskobe, straha i beznađa, čak i u ovom zadnjem ratu, nikada ne zaboravljajući ono što je jednom nekada rekao i napisao Vilijam Karlos Vilijams — "da je jedino lokalno univerzalno". Jer cijelo mu je umjetničko i pjesničko postojanje bila i ostala njegova dobra majka o kojoj, ma koliko o njoj pjevao, nikad nije dovoljno stihom rekao, o kojoj, sigurno, sada negdje tamo pjeva. I, možda je zato sa krilima anđeoskim ostao kao i naziv njegove zadnje zbirke pjesama "Naslonjeni na nebo". Kako se preselio u bolje mjesto, sahranjen u nedjelju, na Dan ulaska Isusa Hrista u Jerusalem, sigurno stoji pored puta, naslonjen na zid svjetla, miran, nasmiješen, držeći u ruci jerihonsku ružu i jabuku ševteliju za svoju majku, da joj miriše na prozoru ispred kojeg čeka svog Vitomira, rekao je Jagodić.

Poeziju Milanka Vitomira Malog govorio je pjesnik iz Rudog Radomir Jagodić. Naravno, čule su se pjesme iz svih njegovih zbirki "Naslonjeni na nebo", "Niz kaurske kaldrme" i "Ispod visine vjetra", pune sočnih i "ljekovitih riječi", kovanica koje je samo mogao narodni pjesnik Mali iskovati i svom rodu ostaviti.

Stihove su kazivali i hanpjesački pjesnici, Milankovi prijatelji — Milutin Savčić i Savo Radulović.

Sokolački pjesnik Radislav Ćivša podsjetio je na početak druženja sa pokojim Milankom.

— Sreli smo se u bašti starog hotela "Romanija", kada je krenulo naše prijteljovanje. Napisao sam pjesmu "Ludi vjetar" u vrijeme dok ga nisam poznavao. I tada, u prvom susretu, pomenuo sam mu te stihove. Bili su napisani tako kao da mi je njegov život bio instipracija. Kada sam ga upitao — da li želi da mu tu pjesmu posvetim, on se nasmijao, ustao i poljubio me. Tako je "Ludi vjetar" posvećen mom vrlom drugaru i prijatelju. Na molbu njegovog brata Velemira, koji, nažalost, nije među nama, da napišem nekrolog koji će stajati na "čelu" Milankovog spomenika, učinio sam to iste noći, u jednom dahu sam napisao:

"Smirio sam svoju brigu
 na putu do crnog metra.
 Sada pišem vječnu knjigu,
 tu, ispod visine vjetra."


U toku poetskog pomena, pjesnik Nedeljko Žugić pročitao je i ono što je napisano na stranicama Interneta, nakon najave pjesničkog druženja u sokolačkoj Narodnoj biblioteci. Javili su se mnogi, oni što su poznavali Milanka Vitomira Malog, ali i oni koji su ga upoznali kroz njegovu poeziju.

Gordana Šućur je napisala:

"Ako nebo ima svoju Romaniju, posutu kamilicom, stoprocentno se niz njena polja šeta, niz Margetiće, niz lude vjetrove i gore snimšlja stihove".

Radenko Pavlović, bivši učenik sarajevske elektrotehničke škole, sjetio se svog profesora.

"Pokoj mu duši. Ostao mi je u sjećanju kao jedan od najdražih profesora u elektrotehničkoj školi".

Božidar Škobić, pjesnik iz Višegrada, takođe je ostavio poruku na interenet stranici. Između ostalog, Škobić kaže:

"Kad umre pjesnik, kiše učestaju,
 priroda kao da prestane da diše.
 Kad umre pjesnik, nebo zatreperi,
 anđeo jedan na nebu je više".


Oglasio se i profesor doktor Simo Bozalo, koji je, nakon druženja sa Milankom Malim na Jahorini 13. novembra 1996. godine, napisao:

"Goniše te sve nevolje,
 sugrebe se pregazio.
 Nadao se — biće bolje,
 dizao se iz pepela,
 opjevao svoje sela.
 Grizle su te ljute zmije
 u njedrima Romanije.
 Izdržo si, Vitomire,
 strašne more.
 Prijatelji tvoji bliski,
 krstiše te, evo, danas,
 u bor zeleni romanijski".


I publika se uključila u sjećanja na romanijskog pjesnika Malog.

Prota Milorad Ljubinac je rekao da ga je pokojni Milanko cijenio kao čovjeka i sveštenika.

— Čovjek i pjesnik takvog kalibra mora ostati u našim sjećanjima. Teško je o njemu kao čovjeku, pjesniku, drugi i prijatelju naći prave riječi. Neka mu duša počiva u blaženstvima koja je na volšeban način isticao i o kojima je u svojim knjigama pisao, rekao je prota Ljubinac.

U ime porodice Vitomir, s primjetnim ubuđenjem, o svom djeveru govorila je Slava, Kratko je rekla:

"Svi u prodici smo ga voljeli. U duši i srcu je imao nešto posebno, što mnogi nemaju. Prošao je trnovit put. Nikada o nevoljama nije govorio. Stoički ih je u sebi nosio. Živio je kao i njegova poezija, rekla je Slava.

Velemir Elez | 09.10.2013. | Opština Sokolac
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: