Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 19, 2010, 12:42:00 pm » |
|
** LJILJANA NINKOVIĆ MRGIĆ (Nanomir, 24. januar 1949)Ljiljana Ninković Mrgić rođena je u selu Nanomir, kod Mionice, u valjevskom kraju.
U Nanomiru je završila osnovnu školu, a srednju školu i studije u Beogradu gde je diplomirala na Fakultetu političkih nauka, magistrirala na katedri društveno-ekonomskih nauka Pravnog fakulteta.
Ljiljana Ninković Mrgić piše poeziju za sve uzraste, a posebno rado piše za decu i o deci.
"Poeziju za odrasle i za decu piše duže od dve decenije, iz duboke, lične, unutrašnje potrebe, a istu objavljuje tek nepunu deceniju, nasuprot brojnim otežicama iz okruženja."Knjige za decu:- Molim učiteljice, 1995, 1996. i 1998. godine
- Šepurenje, 1997. godine
- Pričao mi Strahinja, 1998. godine
- Oblačina i vedrina, 1999.godine, dramske igre za decu
- Osnovna nas škola žulja, 2000. godine
- Pingvini su čudo jedno
Knjige za odrasle:- Uhvati se za slamku, 1996. godine
- Slušam nebo nad Srbijom
- Ravnoteža sna i jave
Od rane mladosti živi i radi u Beogradu, ali veliki deo leta, kao i dane vaskršnjih i božićnih praznika, provodi u rodnom selu. [postavljeno 30.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Decembar 19, 2010, 12:42:35 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić — ŠEPURENJELjiljana Ninković-Mrgić je pesnikinja koja je lepo shvatila da svako detinjstvo pored fenomena ima i svojih tajni, koje deci možda i ne treba do kraja odgonetati. Ipak, pesnikinja u pesmama iz ove zbirke pokušava, i uspeva da teme iz dečjeg svemira sasvim lepo i neobično uvije u pesničku formu i ponudi mladim čitaocima. Pesma o maloj hijeni koja neće da kolje životinje već traži "krompire reš ispečene" ima i humornu dimenziju neophodnu dečjem poimanju sveta i dečjem interesovanju. Humor mora da bude sastavni deo svake poetike koja pretenduje da se nazove dečjom, da se nazove ozbiljnom. Dečjom u smislu konstantnog stanja svesti, a ozbiljnom u smislu sveukupnog razmatranja položaja i vrednosti dece i bavljenja decom. Ljubivoje Ršumović Ljiljana Ninković Mrgić Šepurenje Drugo dopunjeno izdanje Samostalno izdanje autora Beograd, 1998.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Decembar 19, 2010, 12:43:26 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić Šepurenje
PINGVINI SU ČUDO JEDNO Pingvini su čudo jedno, Vole samo more ledno! Ispod leda ribu vade I nikad se ne prehlade! Sve od glave pa do pete, Ne umeju ni da lete! Njima krila više — manje Služe samo za geganje! Bili stari bili mladi, Svi su kao na paradi! Džentlmeni starog kova, Ne izlaze iz frakova! U jatima milionskim Žive život polu — morski, Pola crni pola beli, Elegantni i veseli! Kad se gleda na sitnice; Baš i nisu neke ptice! Al' neka ih tamo gde su, Neka budu to što jesu!
MALA HIJENA Mala hijena čuči na steni I kida živce mami hijeni; Neće da kolje živa stvorenja Kao normalna, zdrava hijena! Mala hijena na steni sedi, Mamu hijenu jedi li jedi; Kad vidi svežu, krvavu hranu, Okreće glavu na drugu stranu! Mala hijena na steni čuči, Mamu hijenu muči li muči! Mama hijena kipti od besa; — Šta ćeš da jedeš kad nećeš mesa Mala hijena skoči sa stene; — Hoću krompire reš ispečene! Zagrcnula se mama hijena! Zavija tužno, kao sirena: — Sudbina mi je strašna i teška, Moja je ćerka prirodna greška!
KOD JEŽA NA ŽURCI Kod ježa na žurci, Zečevi na muci! Nervozno se vrte, Znoje se i drhte, Vratove istežu, Kravate ih stežu... Hladno im u duši, Obesili uši... Nije im do pića, Nije im do jela; Zato što je lisica Između njih sela!
BRAČNA SVAĐA Sinoć kad je pao mrak Grdio je Svraku Svrak: — Pokućarko, vrtirepko, Jesam li ti stoput rek'o, Kad se javi prva zvezda Treba da si kraj svog gnezda! Poštene i dobre svrake, Koje znaju red, Ne lutaju noći svake, Ubio te led! Ali Svraka, ali Svraka, Odgovori srca laka: — Nastaviš li tonom svađe, Može svašta da te snađe! Narav ti je naopaka! Zatražiću razvod braka!
ŠEPURENJE Šepuri se Čeda ćuran: — Život mi je strašno buran! Sve provodi do provoda S povodom i bez povoda! Svud me zovu, svi me cene, Ne znam kud ću pre da krenem! Da ne budem skroman lažno, Osećam se vrlo važno! Svakog dana neka žurka I naravno, nova ćurka! Ja sam slika i prilika Neumornog zavodnika! — More Čedo — reče pevac, Nemoj biti takav krelac! Nit' si cenjen nit' si tražen, Ti si samo — uobražen!
DVE SE PČELE JUTROS SRELE Dve se pčele jutros srele Na latici ruže bele Pa dugačke i široke Razgovore započele: O danima vetrovitim, O travama lekovitim, O bogatoj žetvi lipa, O polenu protiv gripa! O medenim kolačima, O larvama u saćima, O zgodama neobičnim, O brigama porodičnim! Majsko sunce dan osvaja, Razgovoru nikad kraja! Dve su pčele dangubile, Tri minuta izgubile! Konačno se jedna seti: — Mora brzo da se leti, Da se žuri, da se radi, Da se vreme nadoknadi!
TO JEST Kod mog druga Vase Iz sela Ljubinja, Rodilo se prase To jest, mala svinja. Kod ujaka Janje Iz Donjeg Lajkovca, Rodilo se jagnje To jest, mala ovca. Kod mene se lično, I to baš prekjuče Oštenilo štene To jest, malo kuče. Ono malo prase U selu Ljubinju, Ima da poraste U debelu svinju! Jagnje iz Lajkovca, Na velika zvona Objavljuje da se Pretvara u ovna! A i moje štene Vidim kako smera, Da se preobrazi U velikog kera!
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: Decembar 19, 2010, 12:44:22 pm » |
|
** POGOVOROsnovna nas škola žulja je peta knjiga Ljiljane Ninković Mrgić, namenjena deci. Organizovana u pet ciklusa, ova knjiga nastoji da obuhvati široki raspon radoznalosti mladih čitalaca, otuda tolika raznovrsnost pesničkih tema i oblika. Kako je rekao Voja Marjanović: "... Literatura za mlade, posebno poezija, oduvek je bila prijemčiva ako su autori uspeli da pronađu receptivnu privlačnost čitalaca. Svet prirode, roditeljski krug, školska atmosfera... oduvek su privlačili dečju radoznalost. Ljiljana Ninković Mrgić baš zato zaslužuje pažnju jer je pronikla u temateko-motivsko polje, u interesni milje tema koje mogu okupirati mladog čitaoca..." i nastavio: "Poštujući poetiku književnosti za decu (a ona je u igri, uvek prisutnoj fantastici, u paradoksalnim scenama, u optimizmu koji se završava HUMOROM kao najprisutnijom kategorijom života i literature), pesnikinja je uspela da te odnose poetike i životne zbilje odrazi na najzanimljiviji način." Ljubivoje Ršumović dodaje: "Pesme Ljiljane Ninković Mrgić često imaju humornu dimenziju, neophodnu dečjem poimanju sveta ...jer, humor mora da bude sastavni deo svake poetike koja pretenduje da se nazove dečjom, da se nazove ozbiljnom. Dečjom u smislu konstantnog stanja svesti, a ozbiljnom u smislu sveukupnog razmatranja položaja i vrednosti dece i bavljenja decom." Pesme za decu obuhvaćene ovom knjigom, takođe insistiraju na spontanom, ne uvek veselom, ali svuda prisutnom humoru. Analizirajući pesnički jezik Ljiljane Ninković Mrgić, Ršumović kaže i ovo: "...jezik kojim je pisana ova poezija nije izgubljen u ekvilibristici i larpurlarizmu, jezik je u službi pesmama, nosilac je ideje pesme i ne pretenduje da bude nešto više... lak je i korektan, bez banalnih tuđica, bez arhaizama kojima treba objašnjenje, bez varvarizama. Drugim rečima, jezik je neprimetan, a koristan kao nosilac svega drugog u pesmama ove pesnikinje." Piscu ovih redova ostaje samo da se pridruži ovakvim ocenama i kad je reč o knjizi OSNOVNA NAS ŠKOLA ŽULJA. Poželimo joj da bude primljena kod čitalaca onako kako su primljene sve njene ranije objavljene knjige. A možda će se i književna kritika najzad odužiti poeziji Ljiljane Ninković Mrgić, koja to nesumnjivo zaslužuje.[/color] Matija Bećković Ljiljana Ninković Mrgić Osnovna nas škola žulja Interpres Beograd, 2000.[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #4 poslato: Decembar 19, 2010, 12:45:20 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić Osnovna nas škola žulja
OSNOVNA NAS ŠKOLA ŽULJA
Drugo je to bilo lane Žurilo se nikud nije Još smo rasli natenane Od lekcije do lekcije
A sad se u svima nama Od tabana do temena Odvija po neka drama Van prostora i vremena
Još ne znamo šta nam treba Ni kuda nam srce cilja Dok hodamo ispod neba Korakom od sedam milja
Odjedanput svašta smemo Al nas nove muke muče Ne možemo da stanemo U nas same od prekjuče
Izđikali ko iz vode Ko trska iz barskog mulja Dugonogi kao rode Osnovna nas škola žulja
ŠTA DA BUDEM KAD PORASTEM
Dok sam bila sasvim mala Drugi razred ili prvi Mislila sam biću lekar Ali sad se plašim krvi
Želela sam pilot biti Dok ne čuh od moje bake NE VREDI SE ZANOSITI AVION JE ZA DEČAKE
Da postanem manekenka Vrzma mi se po pameti Ali kako da provedem Ceo život na dijeti
Ne mogu da smislim ništa Što bi bilo mene vredno Šta da budem kad porastem A porasti moram jednom
O DEČACIMA
Dečaci misle Oni pa oni Košarka fudbal I ti fazoni
Svakom se od njih Mota po glavi Čuvena bajka O sportskoj slavi
Svetski tereni Velika lova Posteri slika I brza kola
Stalno se biju Prave se važni ONI SU VEŠTI ONI SU SNAŽNI
I jedni druge Lažu u lice Kako ne mare Za devojčice
MALEROZNA PESMA
Ako prst na čelo staviš I razmisliš malo bolje Sto puta je lakše biti Neko drugi nego Đole
Stanuje na sedmom spratu Drugi lepo u prizemlju A mame im sedam puta Manje stroge nego njemu
Oko drugih sestre braća Svako se za nekog krije On jedinac pa sve plaća I što jeste i što nije
U školi ga nastavnici Prozivaju svi po redu Em je treći u dnevniku Em najviši u razredu
Drugi i kad zabrljaju Za čas priču preokrenu Samo njega mama čita Kao knjigu otvorenu
Đole je od takve građe Da ga svaki maler nađe Upadne u zamku svaku Jer ne ume da se snađe
I kad prst na čelo staviš Kad razmisliš malo bolje Sto puta je lakše biti Neko drugi nego ĐOLE.
POPUT ŠKOLJKE
Zbrisala bih na kraj sveta Iz mog kućnog ambijenta Samo da mi nije jasno Koliko je to opasno
Zato ćutke skrivam kanđe Trpeći sve što me snađe Do povoljnog prvog vetra Dok ne budem punoletna
I mada se ne zalećem U sebe se već odmećem Kad osetim da me guše Zaključavam vrata duše
Zatvorena poput školjke Ja bolujem svoje boljke Ćuteći od ranog jutra Zaključana iz unutra
[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #5 poslato: Decembar 19, 2010, 12:46:36 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić Osnovna nas škola žulja
VUK MI PIŠE PESME
Vuk mi piše pesme Balade i slično Sve ono što ne sme Da mi kaže lično
Nemam ništa protiv Nek piše kad mora Al se nešto mislim Glupa mu je fora
Dok on moje ime Rimuje u rime Marko me u prozi Na biciklu vozi
SVE JE TO ZBOG UROŠA
Sara lutka mamina I mazulja tatina Već četiri dana Ne mrda iz stana
U sred ručka skače Odbija kolače Nikom se ne javlja S ogledalom spava
Mama joj se čudi Tata da poludi Uzdišu sa setom ŠTA NAM JE S DETETOM
Sara luče mamino Slatko pile tatino Bakina mimoza Strašno je nervozna
Ko zna šta je muči Šta joj je na duši Od društva se krije JE L' BOLESNA? NIJE
Sve je to zbog Uroša Koji ne da tri groša I uvo ga boli Što ga Sara voli
Uroš voli kompjutere Fudbalere i klikere Sara mu za sada Na pamet ne pada
LJUBAVNI TROUGAO
Vidim da me voli Pa joj kažem svašta A Mirjana ćuti I sve mi oprašta
Ljutim se bez veze Vičem na sve živo Mirjana se samo Smeška popustljivo
Prilazim joj hladno Krajnje naduveno Mirjana me opet Gleda zaljubljeno
Al meni je ipak Draža jedna Slađa Koja ume tako Lepo da se svađa
BABA MARTA
Šta radi ta baba Marta Glupira se i lomata Ćudljivo na sebi proba Sva godišnja doba
Za tren oka suncem sine Raspline se od topline Soknice obuče Dudi Pa snegom zagudi
Severcu u krilo đipa Za kolena mrazom štipa Jednom rukom zimu drži Drugom već ojuži
Sama ne zna čemu teži Nasmeje se pa zareži Rascvetalo voće rano Zasoljava slanom
Šta radi ta baba Marta I dokle to ona smatra Kako tako bez teškoće Može sve što hoće
SEPTEMBAR JE
Letnja žega posustaje Do jeseni ima fore SEPTEMBAR je eto šta je Isteruje opet svoje
Njemu ništa nije slađe Nego zvona da se lati Gde god odem on me nađe Da me opet školi vrati
OKTOBARSKI TONOVI
Vetar lista list po list OKTOBRU u ruci kist S jezerima boje Pogađate koje
Limun žuta za kruške Rumena za jabuke A najviše platna Zauzima zlatna
S lipe kaplju dukati Pozlaćuju paprati Kukuruza tone Grožđa na vagone
Na tananim brezama Kao na princezama OKTOBARSKE fine Zlatne krinoline
NOVEMBARSKO OGLEDALO
NOVEMBAR se ogledava U nebu nad glavom Vidi da je osedeo Pa mu nije pravo
Pramenovi sive magle Skrivaju mu lice Inje mu se nahvatalo I na trepavice
Samo mu još crne vrane Doleću na rame Do podne se nakanjuje Nikako da svane
Sumoran i namrgođen Ježi se od zime Ne uspeva da se seti Ni jedne vedrine
Da mu nije rođendana Gospođice Anje NOVEMBAR bi stvarno bio Vreme za plakanje
IZ DANA U DAN
PONEDELJAK prepun vike Zvoni na sve budilnike Proziva i ocenjuje Samog sebe precenjuje
UTORAK se preznojava Posla na sve strane A niko ga ne ubraja Među važne dane
SREDA se šepuri Za dugačkim stolom Nema kud da žuri Sve je pod kontrolom
ČETVRTKU je strašno tesno Od pozadi i od spreda Mrdne desno već je petak Mrdne levo još je sreda
PETAK ne zna kud će pre Posao ga čeka Al se preko ograde Sa SUBOTOM merka
SUBOTA se tegli lenjo Gde će. Šta će. Ko će Pošto joj je dozvoljeno Da radi šta hoće
NEDELJA se kiti cvećem Svečanim se ručkom sladi Ko da nikad doći neće PONEDELJAK kad se radi
[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #6 poslato: Decembar 19, 2010, 12:47:44 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić Osnovna nas škola žulja
ŽUTA PESMA
ŽUTO zlato ŽUTA pčela NA nevenu ŽUTOG čela ŽUTA dinja u bostanu ŽUTA dunja na ormanu
ŽUTA kruška ŽUTA bluza ŽUTO zrno kukuruza ŽUTA kora od banane ŽUTI limun ŽUTO lane
ŽUT maslačak ŽUTA čizma ŽUTI ljutić i divizma ŽUTA čaša puna boze ŽUTA grana od mimoze
ŽUTO lišće jesen sipa ŽUTI sirup protiv gripa Mesečevo ŽUTO tkanje ŽUTE lokne jedne Anje
VESELA PESMA
VESELA graja iz malog stana VESELO slavi rođendan Ana VESELA mama VESELA nana VESELA torta od banana
VESELA mama VESELO kruži VESELO društvo Anino služi VESELE dirke starog klavira VESEO tatica VESELO svira
VESELE šare i celofani VESELI pokloni spakovani VESELE čestitke sa svih strana Uspela žurka — VESELA Ana
VESELA Ana s Milanom igra Vrti se kao VESELA čigra VESELE oči VESELE mame VESEO čin ljubavne drame
VESELE pesme svi redom traže VESELA mama VESELO kaže VESELO SRCE KUDELjU PREDE VESELA DECA - ZLATA VREDE
TUŽNA PESMA
Kišno nebo vreme ružno TUŽNOJ vrbi srce TUŽNO TUŽNOG srca TUŽNO prati TUŽNU jesen u paprati
TUŽNOG oka i pogleda TUŽNA vrba TUŽNO gleda Roje joj sa TUŽNE misli — Baš smo TUŽNI i pokisli
Ispod TUŽNIH omorika U paprati TUŽNA slika TUŽNE boje TUŽNO granje Prosto TUŽNO za gledanje
TUŽNA vrba TUŽNOG srca U suzama TUŽNIM grca TUŽNO joj se granje seća Pupoljaka i proleća
[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #7 poslato: Decembar 19, 2010, 12:48:15 pm » |
|
**
SVEŽINA STIHOVA LJILJANE NINKOVIĆ MRGIĆ
Sa poezijom za decu Ljiljane Ninković Mrgić prvi put sam se srela početkom dvehiljadite godine, prilikom pesnikinjinog gostovanja u Frankfurtu i bila sam oduševljena. U pesmama iz njenih ranije objavljenih zbirki (Molim učiteljice, Šepurenje, Pričao mi Strahinja) ima toliko spontanosti, humora bliskog deci i autentično lepih slika, da sam začuđena što ta poezija još nije našla mesto u udžbenicima i priručnicima za izučavanje maternjeg jezika, posebno kada je reč o našoj deci u dijaspori. Poetske dramske igre iz pera istog autora, objavljene u knjizi Oblačina i vedrina, takođe su mi predstavljale iznenađujuće prijatno otkriće. Toliko su jezički bogate i inspirativne, da sam odmah poželela de se sa njima upoznaju moji đaci i da ih postavimo na scenu naše dramske grupe. Pokazalo se da sam bila u pravu. Deca sa kojom radim doživljavaju poeziju Ljiljane Ninković Mrgić sa oduševljenjem i lako usvajaju sadržaje, melodiju i ritam njenog bogatog jezičkog izraza.
Zbirka pesama Osnovna nas škola žulja ima sve dokazano dobre osobine poezije Ljiljane Ninković Mrgić: svežinu i jednostavnost jezika, humornu, nenametljivu didaktičnost i veliku širinu tematskog sadržaja.
Pet tematskih ciklusa ove knjige (Osnovna nas škola žulja, Da l' se oni vole još, Mesečarenje, U prostoru i vremenu i Pridevuše) govore zaista o svemu - to može da zaintrigira mlade čitaoce i to sa toliko spontanosti da lako utiče na njihovu kreativnost i maštu.
Pored duhovitih, iskrenih i toplih pesama iz prva tri ciklusa (odnos đaka prema školi, ljubavne pesme i viđenje sveta odraslih očima dece), za decu u dijaspori mogu da budu posebno korisne pesme iz ciklusa Pridevuše i U prostoru i vremenu jer pružaju mnogo mogućnosti za upoznavanje sa specifičnim značenjima raznovrsnih pojmova kroz jednostavne pesničke slike.
Ljiljana Ninković Mrgić ovom zbirkom ponovo dokazuje da poseduje svojevrsnu pesničku originalnost, istančanost duha i retku sposobnost lake, a višeslojne, komunikacije sa čitaocima svojih knjiga namenjenih deci.[/color]
Frankfurt na Majni, jula 2000. godine
Zorica Surla, profesor maternjeg jezika za jugoslovensku decu osnovne škole u Bad Sodenu
Ljiljana Ninković Mrgić Osnovna nas škola žulja | Interpres | Beograd, 2000.
[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #8 poslato: Mart 28, 2012, 11:36:50 pm » |
|
** Pesme Ljiljane Ninković Mrgić — RAVNOTEŽA SNA I JAVEOd Pesme nad pesmama, preko Homera i Šekspira, od Slova ljubve do Santa Marie Della Salute, najveće pesme koje su ikada napisane mogu se ubrojati u ljubavnu poeziju. Pa ipak, čim se uz neku pesmu doda i bliže određenje: ljubavna ili rodoljubiva ili misaona, kao da se time više gubi nego dobija. Pesma, ako je pesma, sve je to istovremeno i uz to još nešto što se ne zna i ne može znati.
Ove reči ne ispisujem slučajno uz rukovet stihova Ravnoteža sna i jave Ljiljane Ninković Mrgić. To su najbolje pesme koje je pesnikinja napisala, pesme nadahnute ljubavlju i posvećene ljubavi. Još jednom se pokazuje da ljubav sve prevashodi i prevazilazi, da ljubav nije samo životvorna nego i pesmotvorna.Matija Bećković Ljiljana Ninković Mrgić Ravnoteža sna i jave Interpres Beograd, 2000.[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #9 poslato: Mart 29, 2012, 12:08:31 am » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić Ravnoteža sna i jave
PISMO
Kad sam otišla Nebo je još dugo treperilo tugu Iz tvojih očiju
Kad sam otišla Nisam ničeg drugog mogla da se setim Osim tvojih ruku
Kad sam otišla Odjednom sam bila među tuđim svetom Koji pojma nema
I koji o meni nikad neće znati Ono što ti samo u zenici nosiš I zbog čega jedva čekam Da se vratim
ZATO ŠTO NE MOGU DA TE DODIRNEM
Mesečina punog meseca Noćas nema nikakvog smisla
Osećam se kao pokisla Senica na pustom polju Kao lađa nasukana na kraj sveta
Tuga nadire u smetovima
Dva dlana kao dva šteneta Cvile u praznim džepovima Zato što ne mogu da te dodirnem
PRETVARAJ SE DA POSTOJIŠ
Znam ja dobro kao i ti Kako su ti ruke slabe Ne možeš mi dohvatiti Rubin zvezde iznad glave Ne možeš me zakloniti Ne možeš me odbraniti Ni od bola Ni od mraka Ni od strave
Ja sam tebe izmislila Po merama mog ludila Po merama mojih snova I širina I teskoba
Ja sam tebe izmislila Izatkala iz očaja Izvajala iz nemira Braneći se od nemoći Od praznine postojanja Od beznađa
Znam ja dobro ali ćuti Nemoj ništa da mi sporiš Ogrni me dlanovima Pretvaraj se da postojiš
POVRATAK U GRAD
Dva smo letnja dana i dve lude noći Dokazivali da čuda postoje I samo što smo poverovali Stvarnost je hladno došla po svoje
S najvišeg vrha osećanja Zanosom čistim opijeni Survavamo se u vrevu grada Probuđeni i uplašeni
Dva smo duga dana i dve noći letnje Bili avantura davanja bez kraja Sad smo opet puni svakodnevne sete Muškarac i žena prognani iz raja
IZGUBLJENO BOGASTVO
Imali smo jedno drugo A mislili smo kako nemamo dovoljno
Sad više nemamo ništa osim sećanja Na izgubljeno bogatstvo
UTEHA
Dobro je što smo uopšte tu Dobro je što smo se ikada sreli Zahvalan budi. Ćuti. Ne huli Moglo je sve i gore biti
Mogli smo se mimoići Mogli smo se ne videti Mogli smo se ne poznati Ni po liku ni po želji
Zamisli samo vekove cele One velike istorijske Zamisli samo to čudovište S ne znam koliko nogu i ruku
Zamisli gustu prašumu dana Po kojoj duše sluđeno lete Zar nije onda čudo pravo Što si došao dok sam čekala
Mogao si okrenuti drugim putem Na neku sasvim petu planetu Mogao si dva-tri veka da zakasniš Pa me onda ne bi sreo Na ivici baš tog grada Toga dana tog proleća Te godine toga veka
Dobro je što smo uopšte tu Dobro je što smo se ikada sreli Pruži mi ruku. Ćuti. Ne huli Moglo je sve i gore biti
[postavljeno 31.08.2009]
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #10 poslato: Mart 29, 2012, 08:52:59 pm » |
|
**
SLUŠAM NEBO NAD SRBIJOM
"Slušam nebo nad Srbijom" je zbirka bez početne namere da bude poema u obliku u kojem se pojavljuje među koricama ove knjige. Tridesetidevet pevanja, poređanih slučajnim redosledom, samo su jedno od mogućih rešenja. Moglo ih je biti i dvadeset, i trideset ili sedamdeset... Suština bi ostala ista. Delovi poeme (tzv. Pevanja), pisani su sa namerom da budu pesme — nadam se da svaka od njih može da opstane kao samostalna poetska tvorevina. Tek opsednutost temom koja mi je naknadno, u toku pisanja, nametnula i određeni ritam i melodiju stiha, urodila je ređanjem pesama u poetski mozaik poeme. Pesme su nastajale u periodu između 1991. i 1996. godine, u pet godina strašnih događanja u Srbiji, oko Srbije i nad Srbijom. Zato i nose pečat gorke, etničko-kosmičke egzistencijalne jeze podvučene naglašeno narativnim tonom naricaljke. Nebo nad Srbijom je, na žalost, nastavilo da ječi turobnim ehom, ali smo se svi već pomalo navikli ili, što bi rekla moja Lela Radovančev (rođena Urošević), "svi smo već utrnuli..."! Decembar 1997. godine Ljiljana Ninković Mrgić
"TAKO KRUGOLIK I SPUTAVAN U ČEMERNOJ KRLETCI SKLADA SFAIROS POČIVA GORDI OBUHVAĆEN KRUŽNOM SAMOĆOM"
Ljiljana Ninković Mrgić Slušam nebo nad Srbijom | Sfairos | Beograd, 1998
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #11 poslato: Mart 29, 2012, 09:15:20 pm » |
|
** Ljiljana Ninković Mrgić SLUŠAM NEBO NAD SRBIJOM
1. Slušam nebo nad Srbijom Podrugljivo Prastaro i ovejano Postojanje Na potiljak zabacilo Treće oko U kojem se kaćiperno Ogledava Nadobudno planetarno Batrganje
2. Slušam nebo nad Srbijom Ječi ćutnja Olovna i teška slutnja Pitanja bez odgovora Slušam nebo nad Srbijom Zamućeno Ogledalo Nikom ništa ne kazuje Zagrcnuto Srce stalo Ni jek bola da se čuje Samo Vreme kaplje tajne Bezimene Otrove na naše Rane Otvorene
3. Slušam nebo nad Srbijom Jeza noći Na uzbunu zvezde zvone Mesec kao štene cvili Od nemoći Planine u sebi lome Grmljavinu Mrak korenja Ravnice se pretvaraju Da ih nema Zalutale duše šalju Opomene Niko ne zna kako da is Protumači Slušam nebo nad Srbijom Noć okleva Na koju će stranu sveta Da korači
4. Slušam nebo nad Srbijom Škripe tajne Zarđale stare toke I kolajne Izvaljeni direci Na kapijama Zatureni kovčezi sa Tapijama Crne senke pogaženih amaneta I zakletve Tumaraju preko tamnih vilajeta, Ko uklete Dok se brišu zadnja slova Stare slave U košmaru grozomornog sna I jave Suze liju sa Oplenca I Topole Natrunjene oči Vile Raviojle
5.
Slušam nebo nad Srbijom Ječi kao zvono plavo U vekove zavitlano Kao zvezda Kao pesma Jednolična od trajanja Kao Tajna Uzbuđena bruji jeka Rađanja i umiranja Oko mene Osećam se kao travka Kao beli prah sa stene Kojeg prvi vetar zbriše Kao rosa letnje kiše Što se zlati Na paprati Ništa više
6. Slušam nebo nad Srbijom Guram glavu u oblake Pretvaram se da ne čujem Grmljavine i oluje Pretvaram se da ne vidim Crne rake i barjake Crne znake Prazne kuće pune vriska Marširaju u grudima Prazne oči pustih majki Užasnute nad ljudima Razvaljuju tanke žice Ograda i paravana Kojima se očajnički Ograđujem od krivice Sa svih strana Slušam nebo nad Srbijom Nemam čime da se branim Od napasti Pobesnelih probisveta I dželata Nemam kuda da sakrijem Od propasti Miris dunja iz nedara I vajata
7. Slušam nebo nad Srbijom Mraz okiva Šćućurena bela sela Poluživa Naježena Šumadija Još tabana i damara Na klecavim kolenima Dogurana do duvara Opanci joj progledali A pomrli opančari Gunjevi se izlizali Gajtani pootpadali Nema pesme devojačke Ni momačke jake miške Na kosištu Zatrnili senokosi Poslednje se gase žiške Na ognjištu Slušam nebo nad Srbijom Sedokosa i bezuba Zgurila se Pocerina Polubudna Pod guberom tankog snega Skamenjena u bespuću Pomirena sa životom I sa smrću
8. Slušam nebo nad Srbijom Nema Znaka Svaka nam je staza teška Raskrsnica
Na četiri strane sveta Četri mraka Svaka nam je druga ptica Rugalica
9. Slušam nebo nad Srbijom Bledoplavo Vreme leti kao leptir Strmoglavo
I kao da nema kraja Dubini u koju pada Sparušeno Bez težine Potirući svako sada Mesečarskim krilom varke Prevodeći svaki plamen U pepeo I ugarke Slušam nebo nad Srbijom Otpadaju prazni sati Kao perje s mrtve ptice Besmisleno Nasumice Nemilice Dok se negde u daljini Zlati Nada Opsenarka Na pučini od beznađa Podrhtava Kao barka
10. Slušam nebo nad Srbijom Zlo palaca Ljute zmije Krvopije Puštene sa lanca Sikću Upliću se kao pruće Guste jeze Oko svake srpske kuće I trpeze Nad ponorom sutrašnjice Zarđale škripe reze Odškrinuta vrata more Duh Sodome i Gomore Baškari se među nama Niti kopa, Niti ore Nego snove potkresuje Strahovima I pretnjama
11. Slušam nebo nad Srbijom Cika zvezda Ljubičasti bezdan noći Podrhtava I visina I dubina I tišina Vrtoglava Putevi se uspravljaju Začarani Prozori se zatvaraju Pred olujom Pipamo se Da l' smo živi Tako sami Opasani kletvom Sveta Kao gujom Ograđeni glogovinom Uspavani K'o u bajci sa zlom vilom Otrovani Okađeni dimom mržnje Mađijama Zazidani zidovima Među nama Natopljeni u krivicu Tuđom rukom Zanemeli okovani Muklim mukom Slušam nebo nad Srbijom Cika zvezda u panici Čime ćemo otključati Ključanicu Na tamnici
12. Slušam nebo nad Srbijom Otegnuta tugovanka Kao lelek narikača Kraj tri dana starog mrca Kad se suze na dnu duše Već osuše Pa ničega više nema U nedrima Osim tupog Pristajanja Koračamo kao senke Udaramo u zidove Kao muve Igračke u Igri tuđoj Sluđeni od bezizlaza Od podvala i od laži Naopako okrenutih Putokaza Slušam nebo nad Srbijom Setna pesma Ispredena iz povesma Ožiljaka Starih rana Koje su se Opet ljute i krvave Na zlo dale
13. Slušam nebo nad Srbijom Zagrcnuti monolozi Slepi Gluvi Isključivi Poludeli od pomame Rečima K'o kuršumima Smrtonosno ranjavaju Božje dane Telali sa raznih strana Lupaju u talambase Udaraju Viču Psuju Jedni druge ujedaju Niti hoće Niti mogu Međusobno da se čuju Rodoljupci patrioti Vlastoljupci idioti Protuve i smetenjaci Izdajnici veterani Probisveti kriminalci Lopovi neopevani Smenjuju se K'o na traci S piromanskim parolama U pozama pobednika U rolama pravednika Glasnika od samog Boga Opijeni penušanjem Svojih gluvih monologa
14. Slušam nebo nad Srbijom Razuzdano zveketanje Zarđalim ključevima Starog kova U rukama dobrotvora Raznih fela I pasmina Koji nude Otvaranje Vrata Raja Kao da je Raj njihova Dedovina
15. Slušam nebo nad Srbijom Mesec glođe Venčanicu — gredu starom Kućnom krovu Odavno već na sve strane Prokišnjava Temelji se vitopere U korovu Oduvale nepogode Čuvarkuću s ćeramide Vijori se paučina Sa odžaka Sa ognjišta uz verige Mile gnjide Nečastivi izviruje Iz budžaka U visokoj krošnji lipe Zvezde trule Padajući po prašini Ko narandže Da im razni strvoderi Kožu gule I u srce zabadaju Crne kandže
22. Slušam nebo nad Srbijom Nepogode Potiskuju jedna drugu Sve strašnija od strašnije Kurte Murte I akrepi Kolo vode Iskežena slika Sveta U očima preplašene Šumadije S Bogom smo se razrodili Sa Svetom se zavadili Međusobno udaljili Razbratili Zatrovali zločinima Iz nemoći Iz pohlepe Iz očaja Iz osvete Iz zazora Iz odbrane Iz panike Iz obmane Iz zasede Iz gluposti Iz koristi Iz ludosti Sad smo sami Svako za se Pokušava da se spasi Da sačuva od stradanja Od drugoga i od Boga To što sanja Da sakrije od Vremena To što nema
32. Slušam nebo nad Srbijom Lepet snova U Nigdinu zaronjenih Opsenara Prefarbana stara varka Kao nova Menjaju se samo brojke Kalendara
Sve je jedno jednolično Tociljanje Okretanjem preumoran Vergl ječi Ponavlja se izgovor za Satiranje Bez obzira na taštinu Novih reči Ko god misli da su snovi Bezopasni Taj se vara Kad pogledaš iza sebe Od Postanja Neprestano java snove Osporava Najlakše se gubi glava Koja sanja
33. Slušam nebo nad Srbijom Kaplju laži Lažne suze Lažne tuge Osmesi i rukovanja Lažne vesti Lažni znaci I barjaci Lažne duge Lažno opšte kolektivno Stanje svesti Lažne reči Lažne strepnje Maskarada Vašarište lažnog ruha Lažne kletve i zakletve Lažne pretnje Lažno opšte kolektivno Stanje duha Lažni moral Lažni snovi Hipoteze nevinosti I krivice Statistički izveštaji I planovi Jedno opšte-kolektivno Lažno lice
35. Slušam nebo nad Srbijom Beznadežan Miholjdanski Ropac leta Potrošene voštanice Zadnji plamen Krik očaja u očima Suncokreta Odocnelih da ostvare Sebe same Dan i noć se sudaraju U panici Omamljeni izmaglicom Nizbrdice Vreme korak ubrzava Po navici Utabanim prečicama Od prečice Zazidani izmaglicom Sa svih strana Ciljevi se u zenicu Oka stesne Prekasno je i prerano Za klijanja Samoniklih izdanaka Nove Pesme
38. Slušam nebo nad Srbijom Zavijanje vukodlaka Sokacima Nedođije Zadah loga krvoloka Zavijanje zaboravom Svakog ko im padne šaka I brloga Bez svedoka Nezasiti nabusiti Strvinare Pijani od penušanja Tuđeg straha Na obraze udaraju I rovare Smanjujući čoveka na Zrno maka Imuni na pesmu petla Na kađenje belim lukom I ostale proverene Bajalice Ne prezaju od svitanja Ni od svetla Zavijaju Orgijaju Napadaju navalice U čoporu sa nakotom Otimaju nemilice Svaku želju Za životom Ne priznaju milosrđe Niti zakon Bilo čiji Kao da je ovde za njih Sve stvoreno Usred belog Božjeg dana Po Srbiji Vukodlaci zavijaju Otvoreno
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #12 poslato: April 12, 2012, 12:49:11 am » |
|
** NEBESKI KROV NAD SRPSKOM KUĆOMRetko se duh epohe i duša pesnika sliju u iskaz koji potonjim naraštajima, upravo kroz pesničku reč, prenosi nadvremenu poruku isceđenu iz vremena i dosuđene sudbine. Kad se to desi, stihovi lebde na usnama pokolenja i oplamljuju duh snažnije od svakog oružja. "Slušam nebo nad Srbijom" takva je jedna krilatica, doduše gorka i zloslutna, ali srećno sročena za sve ponavljajuće nesreće srpskog naroda. Jezik kojim je ova poema "tuge i opomene" ispevana prilagođen je dubokom i visokodometnom duševnom porivu izniklom iz kolektivnog vapaja. Prvi stih pesama, istovetan rečenom naslovu, služi kao krov stihovima velike a uzdržane snage (čime je odstranjena patetika često svojstvena ovakvim patritskim izlivima), baš kao što je i nebo progonjenom ili beskućniku preostalo kao jedini krov, ili pokrov, nad glavom. Čitalac će u poemi Ljiljane Ninković prepoznati svoje vlastite bojazni ne toliko za ishod nevremena koje nam preti koliko za obelodanjeni njegov razlog. A on je negde u nama, u našem precenjenom samoljublju a potcenjenoj sklonosti ka izneveravanju sebe i predačkog zaveštanja (...) Ovu poemu treba prevesti na svetske jezike i predočiti svetu visoki stupanj umetničkog preispitivanja i prerastanja pojedinačne u narodnu sudbinu. Milan Mladenović od Lužice Ljiljana Ninković Mrgić Slušam nebo nad Srbijom Sfairos Novi Beograd, 1998
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #13 poslato: April 27, 2012, 09:40:02 pm » |
|
* Ljiljana Ninković Mrgić — MOLITVE I POSVETEUMESTO RECENZIJE: REČ književnika Tomislava Miloševića o poeziji Ljiljane Ninković Mrgić ( povodom nagrađenog ciklusa pesama, MOLITVE i POSVETE na Konkursu majskih pesničkih susreta ''SCENE CRNjANSKI'', 2006.) ...Ljiljana Ninković Mrgić, na Konkurs Majskih pesničkih susreta poslala je ciklus pesama MOLITVE i POSVETE. U desetak, pretežno dužih pesama (što samo po sebi već ukazuje na raspusnost mašte, tematskih opservacija i veštine), pesnikinja je pronašla relativnu ravan između molitve i posvete. Pesnička varijacija, naizgled razuđena, u stvari je veoma simetrična, ambivalentna i delimično koheziona. Sublimacija njene percepcije seže: od Domentijana, Sv. Save, slavenoserbskog učitelja i prosvetitelja (Sv. Sava je kult u srpskom rodu), majke, koja takođe predstavlja kult i sinonim rađanja, do omaža poeziji koju će ipak svi pisati, kako je mislio i govorio Tin Ujević u svom eseju ''Sumrak poezije''. Ova poezija duhom prevladava vremenske senke i potame, ukazuje na trag prošlosti i obećava budućnost. Lalićevskog fluida, uz primenljivu metriku gde god je to moguće i vokabularom koji odiše posvećenjem, slikom i metaforom, ona nam se nameće u podsvesnoj pomisli, da bi slično mogla kazivati i naša poezija. Pesnikinja je do sada inače objavila devet knjiga poezije (šest za decu i tri za odrasle), uz četiri spremne za izdavanje... što Ljiljanu Ninković Mrgić nesumnjivo predstavlja kao izraslu i izgrađenu u svojoj umetničkoj vokaciji.U Beogradu, Tomislav Milošević 10.05.2006 | Krstarica
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #14 poslato: Novembar 19, 2012, 03:38:29 am » |
|
* Stihovi Ljiljana Ninković Mrgić MOLITVE I POSVETE DOMENTIJANU Namnožili se inoplemenici Plemeniti Domentijane Ni broja im se ne zna više Hroničari naši ne stižu Nepočinstva da im pobeleže Jer pre no što jedni prominu Drugi nadiru i naviru Da nam otečestvo opustoše Svim lukavstvima pribegavaju Maskiraju se i prerušavaju Razmenjuju kape i barjake Na razna imena se odazivaju Da nas u bunilo zavedu Da nam svetinje i bogatstvo Vekovima sabirano Na razgrabljenje iznesu Na muke stavljajući rod naš Jedne oružjem oboriše Druge sa praga u svet odagnaše Ili u ropstvo zakatančiše Pa kad svo imanje pogubismo I telesnom se siromaštvu predadosmo Proglasiše da svetlo očinjeg vida I svetlo božijeg dana belog Njihovoj milosti dugujemo MILENIJUMSKI UMOR Umorila nas prazna obećanja Hiljadama godina stara Koja nikoga i nikad nisu Mimoišla Bog bi ponekad trebalo da svrne Pogled na ovo pozorište Na ovo grdno gradilište Rušilište Vašarište Gubilište Nadalište I stratište Ako mu je do nas stalo Išta više Januar 2001. VIOLETI Zašuškaj dušu leptirušu Zakloni srce golubije Zamagli biljur ogledala Na ovom svetu Ne daj da te ščepa za gušu I naiskap da te popije Život ko ptica grabljivica U niskom letu Ukloni durbin sa rugobe Usmeri ga na drugu stranu Svakoga neko negde sanja Nekom si važna Oko tebe su tuđe borbe Dezertiraj u sebe samu Ne grizi mamac obećanja Uvek su lažna Pod kupolom nebeskog svoda Zlo maskirano dobrom namerom Pušta da glupost pali i žari Svet je ludnica Operi smeh u devet voda I narugaj se otvoreno Tiraniji privida stvari Budi svetlica Obasjavaj sebe iznutra S jednakim brojem stranputica Vreme je uvek na početku Varljivih skala Sakrij u nedra gugutku jutra Otresi suze s trepavica I zaljubi se u zagonetku Iz ogledala OPET SE PITAM GDE MI JE MESTO Opet se pitam gde mi je mesto U svetu strašnih priviđenja Po kojem stalno tražim nešto Čega možda uopšte nema Gde ću sa okom — kud ću sa nogom Dok mi se nebo kruni na rame Sve mi je malo — sve mi je mnogo Okružuju me teskobe same Među ljudima nema ni pedlja Neograđene čiste širine Sve što je moje moram u nedra Da sakrijem od okoline Pretvaram se kako sam ovde Bez nespokoja i bez dilema Odazivam se na tuđe ime Da ne primete kako me nema Sve znam šta nije — ne znam šta jeste Meta u koju životom ciljam Možda su trave moje sestre A ne govorim jezikom bilja Bratimim se s bradatim brestom Klatim se kao besciljno klatno Opet se pitam gde mi je mesto Zalutala sam nepovratno / Krstarica
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #15 poslato: Maj 31, 2015, 12:01:26 am » |
|
** Stihovi Ljiljana Ninković Mrgić
O ČEKANOM I DOČEKANOM
Čekano zaista ima malo veze Sa dočekanim Od bilo koga Bilo kad I bilo gde Između čekanog i dočekanog Leže sumnjivi prostori Loših puteva i zlih vremena Kojima se čekano potuca Toliko da dočekano Jedva iole liči Na čekano Čekano i dočekano nemaju blage veze Kao nebo i zemlja Kao zelena zvezda i umecana jabuka Na prašnjavom putu čekanja Između čekanog i dočekanog Samo zaslepljeni čekači Kojima su oči pobelele od čekanja Stavljaju znak jednakosti Gledaju dočekanom kroz prste Glancaju ga i uvijaju U svoje prazno verovanje Kako su čekano i dočekano Jedno te isto
Sazveždža zbornik književnih radova članova SAJKOR-a iz otadžbine i rasejanja • Beograd, 2000. godine
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|