Jovan Sundečić (1825—1900)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Jovan Sundečić (1825—1900)  (Pročitano 8091 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Decembar 19, 2010, 01:04:51 pm »

**




JOVAN SUNDEČIĆ
(Golinjevo, 1825 — Kotor, 1900)


Ocenjujući prilike pod kojima se javio u srpskoj književnosti plodni i zaslužni Jovan Sundečić, veli M. Car: "Kad na oko uzmemo sliku duševnog i političko-književnog života u Dalmaciji kroz prve decenije prošloga vijeka, red nam je priznati da je ta slika ondašnjim pregaocima, spremnim i voljnim da u narodno-prosvjetni rad svoje snage ulažu, morala izgledati kao kukavna. Začmalost koja tada u duhovima vladaše morala je teško padati starijim ljudima, naročito Dubrovčanima koji se sjećahu ili se kićahu još svježijem lovorima svog Antuna Kaznačića, svog L. D. Sorkočevića i dvaju Bunića. Naraštaji koji na snagu stadoše poslije propasti dubrovačke slobodne opštine i kojijema usud usudi da, preživljujući razne faze međunarodne oružane utakmice u Primorju, ugledaju konačnu promjenu vladavine i staloženje novijehprilikau svojoj otađbini, osjetiše za dugouticaj tijeh događaja na svoj socijalni i društveni život. Nova vlada u Dalmaciji bijaše pregla svom silom da u primorskijem varošima podupire zatečeni talijanski jezik i kulturu, zanemarujući sasvim seoski živalj, i onako u prosvjetnom pogledu od mletačke republike kroz vijekove zapušten. Tako zvana inteligentna, većinom potalijančena, klasa, da bi očuvala i nadalje svoje stare privilegije, izlažaše voljno u susret apsolutističkijem težnjama nove vlade, koja u Dalmaciji gledaše neku vrstu "vojničke granice", podesne jedino da bude upravljana sabljom i trorogijem šeširom. U duhu starog mletačkog i novog austrijskog oligarhizma, ta vajna inteligencija preziraše narodnu prostotu seljačku smatrajući narodni jezik nesposobnijem za bud' kakav kulturni razvitak. U takijem prilikama malenom broju narodnijeh ljudi... ne ostajaše drugo već da se povuku u se i da ćuteći sačekuju bolje dane. I ti bolji dani osvanuše narodnijem ljudma u Dalmaciji zorom 1835. godine, kad se u Hrvatskoj započe pokret "ilirski", koji je za nas Primorce, ako ništa drugo, tu dobru stranu imao što je u život izazvao najprije Petranovićev "Srpsko-dalmatinski Magazin" (1836), a osam godina kašnje (1844) Kuzmanovićevu "Zoru Dalmatinsku", koja oba listam nogo dopriniješe narodnom preporodu u Dalmaciji. Oko tijeh listova, kojima se docnije pridruži i "Dubrovnik", okupljala se tadašnja srpska i hrvatska omladina... Razumije se već da je u tom kolu bio magna pars i J o v a n  S u n d e č i ć, koji je u tijem listovima više od jednog prvenčeta svog obnarodio."

Javivši se u takim prilikama i na taj način kao radnik na boljitku narodnom, Sundečić je svega veka svoga ostao sebi dosledan. On je bio jedan od najizrazitijih propovednika sloge — naročito književne — između Srba i Hrvata, i ta propoved njegova i jeste prvo i najvažnije obeležje ukupnoga značaja njegova. On je u tom pravcu radio naročito pesmama svojim, koje su od nesumnjive literarno-istoriske vrednosti. Ali je tom istom odanošću pevao i samo svome narodu srpskom, oduševljen narodnom poezijom, životom, borbom i prošlošću. "Patriotizam, građanska vrlina i ljubav za slobodu, to su, moglo bi se kazati, tri velika motiva kojijem je pjesnik sav svoj književni rad protkao. Da se takva etička podloga u njemu razvije, dopriniješe mnogo teške i, u neku ruku dramatske, prilike njegova djetinjstva, kad je Sundečić, kao malen dječko, primoran bio da skupa sa svojijem roditeljima dobjegne iz Bosne u Dalmaciju, da se zakloni od turskoga zuluma... Od osobina koje pravog pjesnika odliku imao je Sundečić živu i živopisnu frazu, potkrijepljenu toplim, dubokim, upravo južnjačkim osjećajem za ljepote prirodne. Što se njegovijeh mana tiče — koje ne bjehu ni sitne ni malobrojne — one su poticale najviše otuda, što se on bijaše odao pjesništvu odveć "slavujski", ne imajući, u prvi mah, bistra pojma ni o suštini poezije, ni o zahtjevima prave umjetnosti, ni, po svoj prilici, o granicama svog pjesničkog dara"... Pa ipak ostaje fakat, koji je istorik srpske književnosti uočio još pre trideset i više godina, da je Sundečić, kao malo ko u srpskom narodu, budio svoje zemljake i savremenike i da ih je probudio pesmom svojom i patriotskim tonovima njenim. —

Jovan Sundečić rodio se 24. juna 1825. godine u Golinjevu kod Livna u Bosni. Školovao se u Dalmaciji — Imockom i Zadru. Svršivši zadarsku bogosloviju, Sundečić 1848. primi sveštenički čin, služeći, po tom, u raznim mestima. Godina 1854.—1863. bio je profesor u zadarskoj bogosloviji. Po tom je proputovao srpske zemlje i pohodio Srbiju, pa se 1864., s jeseni, preseli na Cetinje gde je bio Knežev sekretar. S prekidom od nekoliko meseci koje je 1868. proveo u Beogradu, gde je bio vredan saradnik "Vile" St. Novakovića, Sundečić je probavio na Cetinju bez malo punih deset godina.

Godine 1848. — i ako je još pre toga pevao manje pesme — štampao je spev "Ananije i Sampfira", a za tim mu dolaze zbirke pesama i spevovi: "Srce", "Niz dragocjenog bisera", "Cvijeće", "Vršidba" koji je spev pesnik najviše cenio, "Vjenčić domoljubnih pjesama", "Krvava košulja", spev koji je 1864. za nekoliko dana rasprodat u 5000 primeraka, "Kula Baja Pivljanina", "Ljubav i cvijeće", "Anđelija Kosorića", "Tužnaknjiga", "Sjetva", "Milje i omilje", "Slavospjev" it. d. Pojedine zbirke njegove štampane su i latinicom, te je Sundečić podjednako poznat i u jednoj i u drugoj polovini naroda našega.

Poslednje dane proveo je stari pesnik u Kotoru, gde mu je 1898. omladina priredila svetkovinu pedesetogodišnjice književnoga rada, a na dve godine po tom zamenio je privremeni život boljim.

Što je duša Sundečićeva imala ostavilaje narodu srpskom zajedno o toplim spomenom imena njegova.





Tekst preuzet iz knjige:
Znameniti Srbi XIX veka
Andra Gavrilović
Drugo dopunjeno izdanje
Naučna KMD
Beograd, 2008.


[postavljeno 31.08.2009]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #1 poslato: Decembar 19, 2010, 01:05:18 pm »

*

JOVAN SUNDEČIĆ


Sveštenik, pesnik, diplomata i prevodilac, Jovan Sundečić rođen je u Golivnu kod Livna, 24. juna 1825. godine. Osnovnu pismenost stekao je u manastiru Glavini kod Imotskog, bogosloviju završio u Zadru (1843—1848). Bio je sveštenik u Peroju, u Istri, zatim u severnodalmatinskim mestima Žegaru i Skradinu (1848—1854), u Zadru profesor bogoslovije (1854—1863). Iste godine, 1863, dekretom je postavljen za paroha u Baljcima kod Drniša. Bio je urednik zadarskih listova Glasnik dalmatinski (1855) i Zvijezda (1863), i Narodnog kalendara (1863—1870).
 
Na Cetinju postaje sekretar kneza Nikole Petrovića (1863—1874). U međuvremenu boravio je u Beogradu (1867—1868), odakle se ponovo vratio na Cetinje. Uređivao je godišnjak Orlić (1865), list Crnogorac i njegov književni dodatak Crnogorka (1871). Zbog bolesti napušta Cetinje i sa porodicom prelazi u Kotor, gde je i umro 6. jula 1900. godine.
 
Do svoje smrti, kako u poeziji tako i u političkom delovanju, Jovan Sundečić je bio veoma privržen jedinstvu Srba i Hrvata, verujući u njihovu slogu, a desilo se, kako piše Zdravko Krstanović, da su svi Srbi, do poslednjeg, u pesnikovom rodnom mestu, istrebljeni u ustaškom pokolju 1941. godine.
 
Podržavajući narodnu poeziju, pisao je rodoljubive, moralističke i didaktičke lirske i epske pesme na čistom narodnom jeziku, zatim pripovetke i članke. Naročito je bio cenjen zbog speva Veridba, ispevanog po ugledu na Šilerovo "Zvono".
 
Objavio je sledeća dela: Ananija i Sapfira ili laž nekažnjena, spev, 1848; Crne ili različite pjesme za opštu korist jugoslovenstva, 1850; Niz dragocijenoga bisera, duhovne i moralne pjesme za djecu, 1856; Cvijeće, pesme, 1858; Vršidba, spev, 1860, 1866; Ljubav i cvijeće, pesme, 1862, 1882; Vjenčić domoljubivih pjesama, 1862; Krvava košulja, spev, 1864; Petrovdan na Cetinju, spev, 1865; Život i rad Božidara Petranovića, 1878; Tužna knjiga, 1885; Odiseja roditeljskog srca, 1886; Sjetva i vršidba, spev, 1888; Milje i omilje ili Milica i Nevenka, 1893. i Izabrane pjesme, 1889. godine.
 
Pesme za ovo izdanje preuzete su iz Čudesnog kladenca Zdravka Krstanovića.


Slobodan Rakitić "Antologija poezije srpskog romantizma"
Beograd, 2011.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #2 poslato: Decembar 19, 2010, 01:07:42 pm »

**

JOVAN SUNDEČIĆ





Sundečići su bili ugledna srpska dalmatinska porodica, "istaknuti patrioti Srbi iz Šibenika. Dali su značajne junake, kako 'fizičke' (ratnike) tako i duhovne (sveštenike). Njihov izdanak je i prota Jovan Sundečić", pesnik, pravoslavni sveštenik i diplomata, nakon završene Bogoslovije, u periodu od 1848. do 1850. godine, bio je parohijalni kapelan i učitelj cetinjskih iseljenika u pravoslavnom selu Peroj. Tu nastaju i njegove prve pesme. Godine 1864., na poziv knjaza Nikole, došao je u Crnu Goru za njegovog književnog sekretara. Sundečić je autor crnogorske državne himne "Ubavoj nam Crnoj Gori" koja je prvi put javno izvedena 17. oktobra 1870. godine u Cetinjskoj čitaonici kada je i proglašena za zvaničnu himnu Knjaževine, a kasnije i Kraljevine Crne Gore. Kompozitor je bio Jovan Ivanišević; komponovana po uzoru na himnu svetom Savi — "Uskliknimo s' ljubavlju". Kasnije ju je prekomponovao Čeh Anton Šulc.

Bio je bio urednik kalendara "Orlić" u Cetinjskoj čitaonici i predsednik društva "Slavjanski Dom" kao i izdavač i urednik u zadarskom književnom listu za prosvetu i zabavu "Zviezda".

Zbirku pesama "Izabrane pesme" izdao je 1889. godine u Zagrebu.


Angelina, 1. septembar 2009.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #3 poslato: Decembar 19, 2010, 01:09:02 pm »

*
Stihovi Jovan Sundečić


NE DAJMO SE!...

Ne dajmo se!...dok nam tople krvi
Ciglo kapca po žilama mili,
No svak nastoj neka bude prvi,
Kad je nužda odupr’jet se sili,
Koja grozi da nam zlobno smrvi
Sam amanet narodnosti, ili
Da napr’jetku, kom smo već potekli,
Bude klanac da ga ne bi stekli. —

Ne dajmo se!... sinovi smo slave,
Kr’jepka srca, prem mlađane snage:
Što nas većma protivnici dave,
Protivnici narodnosti drage,
Srčanije još takove lave
Susretajmo, i na naše vrage
Oborimo i str’jelu i groma,
Rad’ obrane imena i doma. —

Ne dajmo se!...udes vječan nije;
Bio gvozden ma budi koliko,
Nije vječan. — Kašnje ili prije,
Cvjeće cvati, kud bješe poniko
Trn i korov da se po njem’ vije
Kivna guja, a ne drugi niko. —
Udes mjenja; ali što nas tište
Više boli, stalnost viša s’ ište. —

Ne dajmo se!...ovaj izraz sami
Postavimo na zastavu sveta,
Pa dušmanin nek se onda mami,
Neka riga i žuč svoju kletu:
Aja! neće odprvati nami,
Niti našem k budućnosti letu…
Bog je reko da se utre zloba,
Da se i mi dignemo iz groba. —



UBAVOJ NAM CRNOJ GORI

Ubavoj nam Crnoj Gori s ponositim brdima,
Otadžbini što ne dvori, koju našim mišicama
Mi branimo i držimo prezirući nevolju, —
Dobri Bože, svi T' molimo: živi Knjaza Nikolu.

Zdrava, srećna, moćna, slavna, — obćem vragu na užas,
Vrlim pretcim' u svem ravna, som narodu na ukras;
Dobrim blaga, zlijem stroga; krsta, doma, slobode
Zaštitnika revnosnoga, — hrani nam ga, Gospode!

Od kovarstva i napasti čuvaj Njeg' i Njegov Dom;
Koji snije Njem' propasti — neka bude propast tom!
A koju mu vjeru krši, — pravda tog ukrotila,
Krjepki Bože, sve rastr'si što nam zloba rotila.

Kud On s nama, svud' mi s Njime krv smo ljevat gotovi
za Nj' za vjeru, naše ime i za braću u okovi!
Tome ćemo svetu dugu odzivati se svaki čas, —
Bože, svekј nam bud'u u krugu, blagosiljaj Njeg' i nas!


1865.

"Himna 'Ubavoj nam Crnoj Gori' doživela je više muzičkijeh obrada. Pored pomenutog Šulca i J. Ivaniševića, komponovao je i italijanski kompozitor Dionizije De Samo San Đorđo (1856 — 1937) i pečatao kao svoje 8. Delo pod naslovom Crnogorska himna (prerada) Njegovom Veličanstvu Nikoli I, Rim, kompozicija za muški hor i klavir. Izvođač je bio G. Muzzi. Skromna pesma 'Ubavoj nam Crnoj Gori', više retorskijem nego pjesničkim sredstvima glorifikuje crnogorskoga knjaza, skoro potpuno podređujući mu Crnu Goru i crnogorski narod.

"Pesnik i sveštenik Jovan Sundečić pevao je i:

'Srb Hrvatu neka bratsku ruku pruži,
a Hrvat sa Srbom nek se iskreno druži...'

Od Sundečićevih želja malo šta se ispunilo. Njegovo rodno Golinjevo je u leto 1941. godine sravnjeno sa temeljom, a svi stanovnici pobijeni."
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #4 poslato: Decembar 19, 2010, 01:12:49 pm »

 *
 Stihovi Jovan Sundečić


 MATI

 Djetinjstva nježnog u prvom cvijetu,
 Kad ne znah da li živim na svijetu;
 Pa kad mi najpre ko kroz tminu
 Poznanja iskra u duhu sinu:
 Čim li riječ stekoh zaupih zvati,
 Najprvo Mati, — najprvo Mati! —
 
 Kad malo kasnije bješe mi potreba,
 Od kapi vode, od mrve hljeba,
 Ili od koje zabave ine,
 Da mene želja ili plač mine;
 Ko će mi slađe, ko l' brže dati,
 Neg' opet Mati, — Neg' opet Mati? —

 Kada me kakva nevolja goni,
 Te oko moje suzica roni;
 Il' teška bolja kada me svlada,
 Da mi sav život u muci strada;
 Uzdišuć jako po tisuć krati';
 Zovem te Mati, — Zovem te Mati! —

 Oca i sina, supruge, kćeri,
 Brata i sestre, druga što vjeri,
 Srodnika mila, prijana radka,
 Nijesu mi tako imena slatka,
 Ko tvoje ime, koje ću znati
 Sveđ' ljubit Mati, sveđ' ljubit Mati.
 
 I kad časak posljednji stigne,
 Da smrt sa zemlje i mene digne,
 U vječno žiće blaženog svijeta,
 Gdje svake slasti proleće cvjeta,
 Najstražnje riječi tebi ću slati:
 "S Bogom o Mati!... s Bogom o Mati!..."
 
 Tvoga života (ako l' se zbije)
 Svijeća da se ugasi prije,
 Tužnijem srcem, plačevnim okom,
 Uzdahom čestim, ćutnom dubokom,
 Slatko ću tebe ja spominjati,
 Vapeć' te Mati, — vapeć te Mati. —


 Zorana Opačić: "Antologija srpske poezije za decu predzmajevskog perioda" 
 Antologija srpske književnosti
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #5 poslato: April 26, 2012, 12:48:01 am »

*
JOVAN SUNDEČIĆ


PJESME ZA PRAVDU

Promocijom zbornika radova s naučnog skupa i izbora iz poezije Jovana Sundečića, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske u Banjoj Luci ispravljena je velika ljudska i istorijska nepravda koja je u prošlom vijeku učinjena ovom pravoslavnom svešteniku, pjesniku i diplomati.

Sundečić je rođen 1825. godine u Golinjevu, kod Livna, (umro 1900). Tokom života i rada bio je jedan od najuglednijih predvodnika nacionalnih pokreta u Dalmaciji, a posebno se zalagao za uvođenje narodnog jezika u tadašnje škole i institucije. U to vrijeme sarađivao je s brojnim listovima, a između ostalog bio je i urednik "Glasnika dalmatinskog".

— Ovim zbornikom i simpozijumom koji je u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti RS održan u novembru 2007. godine u Banjoj Luci, ispravljen je samo jedan dio nepravde koja je nanijeta ovom pjesniku i mnogim drugim srpskim veličinama tokom 20. vijeka. Da bi se na pravi način odužili velikom srpskom pjesniku, neophodno je da se njegove najmanje dvije-tri pjesme nađu u školskim udžbenicima, jer je Sundečić iz ideoloških razloga, kao i mnogi drugi stvaraoci, potisnut iz školske literature — predložio je na promociji ovog zbornika Ranko Risojević, direktor Narodne i univerzitetske biblioteke.

Duško Pevulja, koji je priredio zbornik i izbrao veći broj pjesama iz deset zbirki Jovana Sundečića, zaslužan je za ovu promociju.

— Zbornik o Jovanu Sundečiću sadrži najznačajnije radove o ovom proti, pjesniku i diplomati, koje su napisali Marko Car i Hugo Badaklić, koji je napisao predgovor "Izabranim pjesmama" još u vrijeme pjesnikovog života. Između stotina pjesama napravio sam uži izbor od tridesetak, po vrijednosnom kriterijumu. Nastojao sam da ovaj zbornik upotpuni knjiga, tako da to bude zaokružena cjelina i istinsko obasjanje zaboravljenog srpskog pjesnika - dodao je Pevulja.

Inače, na poziv sa Cetinja, Jovan Sundečić je 1864. godine došao na dvor, gdje je veoma uspješno obavljao dužnost ličnog sekretara knjaza Nikole. Na poziv Ilije Garašanina došao je u Beograd, gdje je trebalo da bude šef pres-biroa, ali pošto se Garašaninova vlada raspala, ponovo se vratio na Cetinje.

— Jovan Sundečić je i u Crnoj Gori ostavio veliku književnu zaostavštinu, ali je i danas on tamo potpuno zaboravljen kao sveštenik, pjesnik i diplomata. Između ostalog, Sundečić je pokrenuo list "Orlić", "Glas Crnogorca" i mnoge druge listove - podsjetio je na promociji pjesnik Slobodan Bošković.

Na promociji su još govorili Jovan Babić, Branko Dokić te akademik Branko Milanović.


A. Džinić | 07.06.2009 | Fokus  
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: