Gavrilo Mile Princip (1961)
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Gavrilo Mile Princip (1961)  (Pročitano 9558 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Decembar 21, 2010, 03:55:13 am »

**




GAVRILO MILE PRINCIP

Gavrilo Princip Mile rođen je 14. aprila 1961. u selu Obljaj kod B. Grahova.

Objavio je četiri zbirke pesama:


  • Pucanj u tišinu — pjesme 1994
  • San o pragu — pjesme 2000
  • U snu su me pohodili preci — pjesme 2002
  • Grč — pjesme 2006

"Konačno dosanjavši prag, zauvjek se vratio u rodno Grahovo".

[postavljeno 11.02.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #1 poslato: Decembar 21, 2010, 03:56:31 am »

**
Stihovi Gavrilo Mile Princip


ARARAT

Ima li mjesta, brate gavrane,
Na tvoja krila može li da stane,
Jauk majke Mare, nad sinom Bubijom
Nad crnim opjelom, svojom provalijom.

Kako da ti u kljun, stanu ove rime,
Kojima se gubi očinstvo i ime.
Ima li mjesta, crni gavrane,
Da stanemo na sred suve grane.

Pa da u vrh strašnog, suludog ponora,
Ispišemo kratko, umrjeti se mora.
Ne želim da umrem, nema predskazanja,
Zarobljen u ništa, željan osvajanja.

Uplašen od ljudi, s omčom oko vrata,
Zaploviću smjelo, željan Ararata.
Pa ću svoju zemlju neumitno naći,
Odakle me niko ne može pomaći.

Makar moja barka, ne stigla do mete,
Vaskrsnuću u sred zemlje mi otete.



ISPOD SMREKE

Zaigra mi oko kraj skrovite čeke,
Gdje vukovi preskaču u godine gladne.
Sa krvavim zubima, pored mrke smreke,
Vučica od gladi, jede svoje mlade.

Skupila se snaga u moćne čeljusti,
Materinstvo na tren, ostade po strani.
Kad se vjetar stiša, ona urlik pusti,
Dozivajuć vuka, da se on nahrani.

U sred krika zvjeri, prepoznajem tugu,
Po dužini trajanja ovog strašnog zvuka.
Na oku kroz nišan, ja ugledah dugu,
I skok iza smreke, starog moćnog vuka.

Kad vučici u vrat, zaškljoca zubima,
Već u prvom grču i ona se smiri.
Gledo sam ja takve, još ih dosta ima,
Još im koljač oštri, iz čeljusti viri.



SPUTANA JUTRA

Ukočenog oka u sred paučine,
Ispred samih vrata nebeskoga raja,
Čini mi se, da ću, poput mjesečine,
Na trenutak bljesnut, pre zorinog sjaja.

Novi dan se rađa, ne donosi sreću,
Sputana i tmurna, maglovita jutra.
Sanjao sam pogreb i sopstvenu svijeću,
Daleko od stvarnosti, od sretnijeg sutra.

Sve što nas ovdje na okupu drži,
Skupljene u kavez, ko nevine ptice,
Jeste samo sunce, što nam oči prži,
Do trenutka dok nam ne svošti se lice.





Izbor iz knjige poezije
Gavrilo Mile Princip
U snu su me pohodili preci
Delta press
Sremska Kamenica, 2002.


[postavljeno 11.02.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #2 poslato: Decembar 21, 2010, 03:58:57 am »

**
Poezija Gavrilo Mile Princip


NEDOSTIŽNI OPANCI
BABE MARE

Oni su srasli za noge žuljave,
Za čarape, kožu, i crno ispod nokata.
Stenju ispod kostiju, ostarjele glave,
Prepuni slame, balege i blata.

Prebaciše dosta toga, preko glave,
Nedaće iz tri rata, u sebi žderu,
Ćute i trpe, kilometre dave.
Osamdeset sedam godina, i četrdeset kila,
Nikako da poderu.


1992.


NOĆAS SU ME U SNU
POHODILI PRECI

Kao što to biva, ko i svakoj djeci,
Noćas su me u snu pohodili preci.

Na jastuku glava, duša u beznađu,
Kako su to samo mogli da me nađu.

Nisam ja jedini koji liči na nji'
Za glavu sam viši, samo za smrt manji.

Pobratima gavrana ljubimo ko slavu.
Jedinog što nebi da nam skine glavu.

Noćas su me u snu pohodili preci,
Oštri kao sablje, vreli kao meci.

Skrušenoga oka, skupljenije vijeđa,
Doletješe otud, s preoranih međa.

Sa strahom u oku, orošena čela,
S rukom na balčaku, krvavog odjela.

I na sebe ljuti što su u nemoći,
Što nisu ni blizu, da mogu pomoći.

Nemoguće, koliko podsjećaju na me,
Kao da i nisu stanovnici tame.

Toliko su bliski, toliko ih ima,
Pa mi prosto milo, što sam s njima.

Kao djete zbunjen, jedva se snalazim,
Samo iz sna ovog, neću da izlazim.



SUDBONOSNI METAK 1914-te

Onom sudbinski označenom metku,
Ko krstu časnom, odan sam ko pretku.
U onom strašnom pucnju, u onom oku plavom,
Ostade meni oreol, nad ne krunisanom glavom.

Kad onaj ures trepti, kad s Franje perje leti,
Meni je suđeno, odmah, zatim mrijeti.
Kamo one straže, kamo silne barikade,
Kada se i Miljacka u pucanj prokrade.

I kad srpska Bosna, kojom tuđi hule,
Polazi od svoje apsolutne nule.
I kad ono tane, u sred strašne mete,
Svoj smisao nađe, pa da mu se svete.

Tad Srbija kreće, da u nekom Julu,
Vazdigne u nebo apsolutnu nulu.
Ja tad odan sebi, to jest svome pretku,
Bježim od života, sudbonosnom metku.


Izbor iz knjige poezije
Gavrilo Mile Princip
U snu su me pohodili preci
Delta press
Sremska Kamenica, 2002.


[postavljeno 11.02.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #3 poslato: Decembar 21, 2010, 03:59:54 am »

**
Poezija Gavrilo Mile Princip


ZRNO ŽIVOTA

Sapleli mi jutro, propade ničice,
Crne tice nadlijeću vrh kuće.
Budućnost daleko, ne vidim joj lice,
Žablja perspektiva na pragu guguće.

Zrno života zbunilo razdanje,
Ljubav ostala, negdje u kolijevci.
Opet me sadašnjost vodi u stanje,
Da su od oca bliži preci.

Strašan predak iz daleke bitke,
Glavu mi vuče, bliže sebi.
Ovdje i onako ne broje gubitke,
Zašto mu se onda priklonio ne bi'.

Potom da oba izniknemo,
Iz strašnog suda iz predanja.
Crnim Potocima da krenemo,
U neka nova osvajanja.



U RODNOJ KUĆI GAVRILA PRINCIPA

Ulazim u kuću, u ništa,
Slomljene su verige, kraj mrtvog ognjišta.
Crv slobodno šara ispucale grede,
Kad jede iverje, k'o da mene jede.

U mračnome ćošku, gdje još stoji PEKA,
Pauk plete mrežu, svoj trenutak čeka.
Zidom nekad bjelim, crne bube lete,
Kad slete na kašiku, na srce mi slete.

Obnovljena šindra, trune, prokišnjava,
Nemušt krik iz duše, tamu rascvjetava.
Rasušene vučije, kace, i bukare,
Nema više Pepine, dobre ruke stare.

A u drugoj sobi, kao u sred groba,
Pojedena posteljina, kovčezi i roba.
Ulazim unutra, ući mi se ne da,
Gavrilo sa slike svoju bjedu gleda.


1985. godine


PREDAK I POTOMAK

Čudan san sam noćas usnio u glavi
Kao iz daljine đed Vukić se javi
Ja ustvari ne znam dal' je san il' java
Samo vidim kako mu grob se rascvjetava
Neka čudna svjetlost a opet u mraku
Prilazim nad njegovu posvećenu raku
I k'o da smo isti Bože me oprosti
Neka čudna trava iz svake mu kosti
Izniče i raste i sve više klija
Oko moga vrata njemu me privija
Na mjestu gde nekad oči su mu sjale
Dvije crne ruže u vis procvjetale
Između rebara i kroz sama pluća
Gdje je srce bilo raste Čuvarkuća
A između zuba kroz duplju iz usta
Buja čemerika opora i gusta
S obe strane glave gdje su uši bile
Crne Orhideje latice razvile
Kroz rupu na čelu od suđenog metka
Izvlači se Božur iz lobanje pretka
Kroz tu crnu rupu čak kroz njezin smis'o
Noćas me je predak u vječnost upis'o






Slika i stihovi:
Gavrilo Mile Princip
U snu su me pohodili preci
Delta press
Sremska Kamenica, 2002.


[postavljeno 11.02.2010]
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #4 poslato: Decembar 21, 2010, 04:01:46 am »

*

GAVRILO MILE PRINCIP


piše Bora Čorba

Pre neki dan sam sedo sa Milošem Obrenovićem i Gavrilom Principom. Ne zezam se uopšte. Miloš Obrenović Daba, proizvođač kombuhe iz Pančeva, moj je stari drug, ali o njemu nekom drugom prilkom. Sada ću pričati o Gavrilu.

Gavrilo - Mile Princip jeste direktan potomak onog Gavrila koga danas neki strani istoričari i nešto domaćih govana tretiraju kao "TERORISTU": markantan dvometraš (skoro) radi kao upravnik biblioteke u Grahovu (ono što je ostalo od nje), gdje je generalno malo teže biti Srbin, pogotovo ako se zoveš Gavrilo Princip.

Dođe Gavro u Beograd da nabavi knjige za svoju biblioteku. U Udruženje Srba iz BIH dobije gomilu naslova. Pregledao ih je kad je stigao kući. I umalo da pogine. U jednoj od knjiga je bila smeštena paklena mašina. Da ju je otvorio naglo, bomba bi eksplodirala, pa bismo bili siromašniji za jednog odlišnog pesnika.

Ko zna ko li je poslao u Udruženje, ali je tamo sigurno nisu otvarali. Da cela stvar bude apsurdnija, u pitanju je knjiga Mirka Marjanovića "Drugačiji put u reforme". Stvarno, drastično drugačiji. Ode Gavro do Sarajeva da zapali sveću na spomeniku svoga slavnog pretka. A lokalni većinski živalj spomenik na Kosevu tretira kao javni WC. I dok je Gavrilo čistijo fekalije, sa obližnjeg mesta su ga gađali paradajzom, bananama, kamenjem, ciglama. Kamenje i cigle je ignorisao, a prehrambene proizvode je pojeo.

Dođe Gavro opet za Beograd da završi poslove oko svoje četvrte zbirke poezije, koju je nazvao "GRČ". Gavrilo Princip je izuzetan, autentican, sadržajan pesnik. Njegov "GRČ" cedi znoj i muku Srbije. Pred vama je njegova ogoljena duša. Srećan sam što mogu da preporučim za štampu izuzetno delo ovoga slikara među pesnicima. Ne razlikuje se mnogo od slavnog mu pretka po kojem je dobio ime. Samo što ubija recima.

Voli vas Bora recenzent Đorđević
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #5 poslato: Decembar 21, 2010, 04:03:23 am »

*
INTERVJU


GAVRILO MILE PRINCIP, PJESNIK — POTOMAK SLAVNOG PRETKA

Ime i prezime koje ja nosim nisu samo čast nego i velika obaveza. Za ovo godina koliko trajem, mnogo je toga i dobrog i lošeg prešlo preko moje loze. Međutim, shodno prezimenu, istrajavam i sve u životu prihvatam kao normalno. Samo, jedno je sigurno — nijednog trenutka nisam poželeo, niti ću poželeti da preturam kosti i delo slavnog pretka u negativnom kontekstu. Nadam se da ovu obavezu, koju mi Gavrilo zavešta, časno i dostojno ispunjavam. Ja sam jedini koji (bar javno) stoji u odbrani onog što je on učinio. Još nisam ušao u crkvu a da nisam upalio sveću za mir njegovoj duši. Neka mu je večna slava!  

Gavrilo-Mile Princip, blizak srodnik slavnog Gavrila Principa, poznatog po Sarajevskom atentatu 1914. godine, jedan je od rijetkih koji istrajava u borbi za očuvanje pravoslavne tradicije. Svoja interesovanja usmjerio je povratku srpskog naroda na područje Bosanskog Grahova, gdje predano radi na sprečavanju zatiranja kulturno-istorijskog nasljeđa svog rodnog kraja. Osim Gradske biblioteke, sa fondom od preko dvanaest hiljada knjiga, u rodnom Grahovu osnovao je i Izviđački savez, a trenutno radi i na pokretanju kulturno-umjetničkog društva. Shodno prezimenu, istrajava kako na očuvanju srpske baštine tako i na odbrani lika i djela slavnog Gavrila Principa, koji, još uvijek, kako ističe, "nije zauzeo odgovarajuće mesto u srpskoj istoriji". U razgovoru za Patriot otkriva kako je to biti potomak slavnog pretka.

PATRIOT: Rijetki su ljudi koji odmah nakon rođenja, zahvaljuljući slavnim precima, postaju javne ličnosti. Kao da vam to nije bilo dovoljno, te ste i sami doprinijeli svojoj popularnosti. Ko je Gavrilo - Mile Princip?

PRINCIP: Ja svoje rođenje ne smatram slavom, već božijim darom. Ne smatram da sam popularan zbog toga što radim posao koji volim i koji mi je opet božijom rukom pružen. Sa druge strane, ja i ne želim da me uvlači u neku popularnost, samo želim da kažem nešto što bi generacijama iza mene ostalo kao pouka. Ako se to zove popularnost, onda prihvatam. Ja sam jedan običan čovek koji se bori za golu egzistenciju i živu glavu. Najponosniji sam na sebe što sam veliki avanturista, ljubitelj prirode, a obožavam i igru sa decom, jer su jedino deca iskrena — ako ih mi ne pokvarimo. Kako je to biti potomak slavnog pretka? Ime i prezime koje ja nosim nisu samo čast nego i velika obaveza. Za ovo godina koliko trajem, mnogo je toga i dobrog i lošeg prešlo preko moje loze. Međutim, shodno prezimenu, istrajavam i sve u životu prihvatam kao normalu. Samo, jedno je sigurno – nijednog trenutka nisam poželeo niti ću poželeti da preturam kosti i delo slavnog pretka u negativnom kontekstu. Nadam se da ovu obavezu, koju mi Gavrilo zavešta, časno i dostojno ispunjavam. Ja sam jedini koji (bar javno) stoji u odbrani onog što je on učinio. Još nisam ušao u crkvu a da nisam upalio sveću za mir njegovoj duši. Neka mu je večna slava!

U Grahovu se, odnosno u rodnom Obljaju, bavite humanitarnim radom i borite za opstanak srpskog naroda na tom području?!

Povratkom u spaljeni Obljaj i Grahovo ništa drugo nisam ni mogao nego pomagati. Zajedno sa Udruženjem žena iz Grahova osnovao sam Gradsku biblioteku, u čemu nam je svesrdnu pomoć i podršku pružila gospođa Danka Zelić. Eto, kako kod "normalnih" ljudi sve funkcioniše. Njoj ne smeta što su srpska deca u većini, a meni ne smeta što je ona Hrvatica, jer je u svakom smislu "div" od čoveka. Osnovao sam i odred izviđača, a pokrećemo i Kulturno-umetničko društvo Grahovo. Grahovskom parohu Saši od srca pomažem u crkvi. Želimo da srpska deca znaju ko su i gde su im koreni. Već sam napomenuo da je opstanak pravoslavlja na prostorima Bosanskog Grahova moguć jedino pod krovom naše svete crkve. U današnje vrijeme, kada je sve ispolitizovano, da li su političari pokušali ispolitizovati i Gavrila - Milu Principa? Kažu, politika je kurva! Samim tim i oni koji je vode imaju taj epitet. Ne želim u to vrzino kolo. Mnogi su pokušali da me uvuku u politiku. Imam osećaj da ni u rodnom Grahovu ne mogu dobiti posao zato što nisam potpisao pristupnicu nekoj od stranaka. Što jezik kojim govorim nekome ne odgovara. Ja kao pesnik, srpski nacionalista i vernik ne želim da po meni pljuju. Kamo puke sreće da smo svi bili iskreni vernici — tada bi ovi ratovi bili manje krvavi. Srpski narod se odrekao svetog Save i svojih crkava, a prihvatio se kurvinskog posla i latio politike. Naš jedini spas, utočište i pribežište jeste pod krovom naše crkve, koja naprosto vapi za nama. Bez nje smo osuđeni na ponor, nad kojim već stojimo.

Kakav je, po vašem mišljenju, današnji odnos javnosti prema liku i djelu Gavrila Principa?

Moj slavni predak nikada nije zauzeo odgovarajuće mesto u srpskoj istoriji. Sve se to svelo na ime poneke ulice, čak su i škole prestale da nose njegovo ime. Konkretno, u njegovom i mom rodnom mestu osnovna škola više se ne zove po njemu. Ulici je vraćeno prijeratno ime, a škola danas nosi naziv "Grahovo". Još nigde na svetu nisam čuo da se škola zove po nekom gradu. Iz "opravdanih" razloga ne može se zvati "Gavrilo Princip", jer tu idu mala srpska deca koja bi se mogla interesovati ko je bio čiko čije ime škola nosi. Normalno, učitelji deci moraju "objasniti", a kako kad su, u stvari, oni izbrisali i skinuli ploču sa zida škole. Za vreme satrapnog komunizma davali su imena ulicama, školama, omladinskim radnim brigadama… "Gavrilo Princip" zato što su znali da omladina poštuje i opravdava ono što je on uradio, a ne zato što su ga voleli. Jer, da su ga voleli, ne bi familiju Princip šikanirali i proglašavali "četničkom". Pa, ja sam sa petnaest godina odveden na Badnji dan u prdekanu zato što sam palio badnjak ispred crkve. Današnji neki novi krojači srpske istorije zapostavljaju Gavrila. Na primer, nema ga među sto znamenitih Srba. Neću nikog od njih da negiram, ali sigurno da se među tih stotinu može naći jedno mesto i za mog pretka. On, zaista, nije kriv što je bio veliki Srbin.

Dosad ste objavili tri zbirke poezije. Ovih dana iz štampe vam izlazi i nova, četvrta po redu?!

Upravo je izišla knjiga pesama pod nazivom Grč. Na koricama, pored naslova, postoji i freska proroka Ilije. Simboliku je lako pogoditi. Ako danas na ulici, ili bilo gde, vidite lice bez grča na njemu, ono sigurno nije sa ove planete. Prorok Ilija je na koricama jer smatram da nam jedino on može otvoriti oči i skinuti grč sa lica. Pesme unutar knjige, kako reče recenzent Bora Đorđević Čorba, slike su naše stvarnosti, koja nas "pred očima vara i krade".

Da li iz vašeg pera, osim poezije, možemo očekivati i biografiju vašeg pretka?

Bilo bi krajnje vreme. Godinama sam skupljao materijal za monografiju o Gavrilu. Kao što sam već napomenuo, nikad se o njemu nije znala prava istina. Dve monografije, koje su izišle iz pera čestitih Srba Dobroslava Jevđevića i Drage Ljubibratića, bile su skrajnute u prašinu i paučinu. Na površinu kao g… isplivaše knjige srpskih poltrona i izdajnika (Vladimira Dedijera i Jovana Babića), koji su po diktatu bravara skrnavili Gavrila Principa i srpsku istoriju. Danas jedan od njih (drugi ne iz "opravdanih" razloga) vitla knjigom i desnicom rukom pod naslovom Gavrilovo uspenije. Mnogi i ne slute da su dijalozi između tih korica prepisani iz filma "Sarajevski atentat". Dakle, vreme je da se miševi vrate u rupe, gde im je i mesto. Srbi ne zaslužuju da ih takvi uče i vode. To što su ova dvojica bili nečiji poltroni, šta ću im ja!!! DM Današnji neki novi krojači srpske istorije zapostavljaju Gavrila. Na primer, nema ga među sto znamenitih Srba. Neću nikog od njih da negiram, ali sigurno da se među tih stotinu može naći jedno mesto i za mog pretka. On zaista nije kriv što je bio veliki Srbin. DM Moj slavni predak nikada nije zauzeo odgovarajuće mesto u srpskoj istoriji. Sve se to svelo na ime poneke ulice, čak su i škole prestale da nose njegovo ime. Konkretno, u njegovom i mom rodnom mestu osnovna škola više se ne zove po njemu.—


Željko B. | 10.09.2006. | Grahovo
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #6 poslato: Novembar 12, 2012, 03:46:52 pm »

*

PONOSNI NA KOMŠIJU GAVRILA PRINCIPA


Sarajevski atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju desio se 28. juna 1914. godine. Vijest je kao bomba odjeknula svijetom. Gavrilo Princip, atentator, i nekoliko njegovih saučesnika su uhvaćeni.

Austrougarska je istragom ukazala da je oružje za ubistvo došlo iz Srbije i zatražila od ove zemlje da njeni žandarmi vrše istražne radnje na njenoj teritoriji što Srbija nije dozvolila. Rat je počeo. Prvi put u istoriji svijet je bio u najvećem sukobu do tada.
 
Za sve to je bio kriv metak ispaljen iz pištolja mršavog i od tuberkuloze bolesnog mladića Gavrila Principa, rođenog u selu Obljaj kod Bosanskog Grahova.
 
Rodno selo ovog revolucionara smješteno je u podnožju planine pod koju su se davnih godina doselili ljudi iz Obljaja kod Crne Gore.
 
Po tome selo i dobi ime.
 
Prije posljednjeg rata brojalo je oko 120 mještana u tridesetak domaćinstava, dok ih danas ima tek oko desetak s nekolicinom starijih seljana.
 
Jedna od napuštenih urušenih kuća je i nekadašnji dom Marije i Petra Principa kojima se 69. jula 1894. godine rodio sin Gavrilo.
 
Na mjestu gdje je nekada bila starinska kuća Principa danas su ruševine.
 
U jednom ćošku izrastao je orah, dok su u drugom cigle i melter od srušenog gornjeg dijela. Ovdje se rodio čovjek koji je postao simbol otpora austrougarske monarhije.
 
Život sa slavnim imenom: Danas u Obljaju živi još jedan Gavrilo Princip. Gavrilo Mile Princip rođen je 1961. godine kao Mile, ali godinama znajući za život njegovog rođaka Gavrila odluči da svom pravom imenu doda i ime slavnog revolucionara.
 
Tako na nagovor Desanke Maksimoviić, srpske pjesnikinje, Mile od 1984. godine svom imenu doda još jedno. I od tada je cijeli region čuo za njega. Princip, koji se bavi i pisanjem poezije objavio je četiri zbirke pjesama: "Pucanj u tišini" (1994), "San o pragu" (2000), "U snu su me pohodili preci" (2002), te "Grč" (2006).
 
Ponosan je na svoje ime, svog pretka i na selo koje je iznjedrilo čuvenog Gavrila.
 
"Nositi ime Gavrila Principa je ponos, čast, a najviše obaveza. Tako kada me neko pita kako mi je nositi poznato ime, ja mu odgovorim da bih mu ga rado ustupio na mjesec pa da vidi i osjeti. Ali ne žalim se, već se ponosim s tim", kaže rijetki rođak Gavrila Principa.
 
Kaže da je za ovo godina koliko živi, mnogo toga i dobrog i lošeg prešlo preko njegovih leđa. Međutim, shodno prezimenu, istrajava i sve u životu prihvata kao normalno.
 
Osim Gradske biblioteke, s fondom od preko dvanaest hiljada knjiga, u rodnom Grahovu osnovao je i Izviđački savez, a trenutno radi i na pokretanju kulturno-umjetničkog društva.
 
Prema njegovom mišljenju, današnji odnos javnosti prema liku i djelu Gavrila Principa je loš. Smatra da slavni predak nikada nije zauzeo odgovarajuće mjesto u istoriji. Zato je odlučio da počne da piše monografiju Gavrilo Princip, koja je već pri kraju.
 
"Ime mog pretka se svelo na ime poneke ulice, čak su i škole prestale da nose njegovo ime, kao što je slučaj u rodnom Grahovu. Konkretno, u njegovom i mom rodnom mjestu osnovna škola više se ne zove po njemu. Ulici je vraćeno prijeratno ime, a škola danas nosi naziv 'Grahovo'", kaže Gavrilo Mile Princip.
 
Obljajci ponosni: I mnogi Obljajci ponosni su na komšiju Gavrila. Svi se sjećaju priča o njemu, ali više se, kažu, bave svojim problemima jer je život u Bosanskom Grahovu sve teži.
 
Milica Marić (79) rođena je u doba kada je još bila živa baka Marija, Gavrilova majka i sjeća se priča koje ona pričala.
 
"Ponosna sam na Gavrila. Tako je bilo lijepo živjeti u vremenima kada je bio otvoren muzej. Ljudi su dolazili. Danas toga nema, ali ostalo je sjećanje na hrabrog dječaka", kaže Milica, koja u Obljaju živi od 40 maraka pomoći. Trudi se, kaže, da sebi obezbijedi osnovne uslove za život što teško uspijeva.
 
Mirko Đurić (70) kaže da će proći dosta vremena dok se opet rodi "heroj kao što je bio Gavrilo". Danas se rado sjeća svih proteklih godina koje su bile u njegovom znaku, ali od kada dođe zadnji rat, priča Mirko, kao da se nešto preokrenu.
 
"Ponosan sam na njega, ma kako ga neki označavali kao teroristu. Ostaće uvijek u sjećanjima svih Grahovljaka jer je bio fenomen", kaže ovaj mještanin.
 
Njegova supruga Milica (64) sjeća se da je kao djevojčica znala Gavrilovu mamu Mariju koja je u selu bila jako priznata i cijenjena žena.
 
Obljajac Dragoljub Đurić, inače odbornik u opštinskom parlamentu Bosanskog Grahova, smatra da je Gavrilo Princip ljudska veličina koja se neće skoro roditi u Evropi.
 
"Neko ko je sposoban i odlučan dati život za ostvarenje slobode ne rađa se često. Svakog dana me ljudi pitaju o Gavrilu, kada će biti obnovljena kuća i trudim se da ga predstavim u najboljem svjetlu. Danas se malo ulaže u njegovanje lika i djela ovog momka, a na nama je da se borimo da se o njemu sazna prava istina. On nije bio terosrista, kako ga mnogi hoće predstaviti, već junak", kaže Đurić.
 
Uskoro obnova kuće: Danas su na mjestu gdje se rodio Gavrilo ruševine. O vremenu njegovog postojanja svjedoči samo temelj sazidan od kamena.
 
U unutrašnjosti kuće hrpa materijala koji je ostao od gornjeg sprata kuće tj. nekadašnjeg muzeja. Nema više ni slika, ni diploma, ni knjige utisaka u koju su se nekada upisivali svi građani Jugoslavije, ali i strani turisti.
 
"Ni komunisti nisu cijenili Gavrila zato što su htjeli, već zato što se omladina divila njegovom podvigu. Nakon 91 godinu na dan Gavrilove smrti 28. aprila ove godine vršili smo parastos za njega. Prije nam to nije bilo dozvoljeno", kaže Gavrilo Mile Princip.
 
Objašnjava da će uskoro početi obnova kuće Gavrila Principa koja je 1964. godine bila otvorena kao muzej. U njemu su bili eksponati iz života porodice Princip.
 
"Tu su se čuvale slike atentata, maketa mosta na kojem je Gavrilo pucao, kao i ostaci Gavrilovih odijela. Sve ratove i rušenja kuće jedino je preživio fildžan kojeg je svojoj majci Gavrilo donio 1914. godine, kada je zadnji put boravio u Obljaju", kaže Princip.
 
Napominje da se već javljaju donatori iz SAD koji će pomoći obnovu kuće.
 
Mile se, kaže, odlučio pokrenuti obnovu iz ličnih razloga i poštovanja Gavrila Principa, a narod će sigurno dolaziti da vidi rodnu kuću obljajskog revolucionara koji je promijenio istoriju.


Željko Derajić | 03.10.2009. | Nezavisne novine
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #7 poslato: Oktobar 30, 2016, 05:29:00 am »

*
Gavrilo Mile Princip:

BRONZANI GAVRILO JE PONOS PORODICE PRINCIP


BOSANSKO GRAHOVO ― Gavrilo Mile Princip, rođen u Obljaju, kod Grahova, 1961. godine, potomak je slavnog Gavrila Principa, koji je okrenuo tok istorije 1914, i pjesnik sa objavljene četiri zbirke pjesama: "Pucanj u tišinu" 1994, "San o pragu" 2000, "U snu su me pohodili preci" 2002. i "Grč" 2006, a trenutno piše roman u kojem će se dotaći teme porodica Princip i Habzburg.

Povodom postavljanja spomenika Gavrilu Principu u Beogradu, koji treba biti otkriven u nedjelju na Vidovdan, 101 godinu poslije Sarajevskog atentata, Gavrilo Mile Princip za "Nezavisne" govori da je Gavrilov čin Principima ostao u amanet više kao obaveza nego kao čast.

"Obaveza naša, poslije njega je da taj junački čin nosimo onako kako treba, srčano kao i Gavrilov Vidovdan 1914. u Sarajevu. Danilo Petra Princip je garant da je to tako, koji kao i Gavrilo uzida sebe u temelj države koja mu to vrati ničim. Poslije Danila, ja sam nekako najviše stajao (barem javno) iza djela Gavrilovog, svodio račune sa svima koji su bili protiv Gavrila, a ima ih dosta, iako nisam najbliži koljenom do njega. Svi mi Principi smo stali do koljena njemu i Danilu", riječi su Principa, koji je zahvalio ljudima što učiniše da "nakon sto godina stigne i Gavrilu ta čast da se zablista bronzani spomenik u prestonom gradu", na ponos narodu i porodici Princip.

Na pitanje zbog čega do sada nije bilo spomenika, Princip je rekao da je uvijek bio preči neko iz sjene, a da Gavrilo nije ušao ni u sto najznamenitijih Srba nacionalne istorije, gdje mu je svakako mjesto.

"U onom sistemu mraka (50 godina) davali su imena ulicama i školama i radnim brigadama po Gavrilovom imenu i prezimenu. Ne zato što su odobravali taj njegov čin, nego zato što je omladina voljela to što je on uradio. Tako su kontrolisali mase. Da su ga voljeli, ne bi Pepinu (Petar, otac Gavrilov) kuću 1942. zapalili partizani, a znali su čija je", govori Princip.

U recenziji za njegovu četvrtu knjigu pjesama "Grč" poznati roker i pjesnik Bora Đorđević je zapisao da Gavrilo Mile Princip ubija poput slavnog pretka, samo riječima.

"Ja sam se saživio sa poezijom i ona sa mnom, trajemo. Poezija je način života. Ja naprosto dišem za poeziju, a ona mene guta do najskrovitijih mjesta njene neprolaznosti. Tražim nove puteve, ovdje, na Adi Bojani, u zasjedi svijeta i lijepo mi je. Radim neki posao kod ljudi koje volim. Tu je jedan od izvora sa kojeg se napajam novim stihovima. Uveče umoran, odmarajući dušu utisnem nešto slova na papir i zaspim kao lane na proplanku", naveo je Princip, koji za razliku od poezije o javnom književnom životu ima skroz suprotno mišljenje.

"Sektaški se prave književni susreti po gradovima pod okriljem velikih imena pisane riječi, a oni koji dolaze na te terevenke samo gledaju kako da se napiju i uzmu honorar", smatra Princip, dodajući da bježi od takvih "pjesnika" na Adu Bojanu, na kraj svijeta, gdje mu je "mnogo ljepše ćutati sa ribama ujutro na splavu dok pije prvu jutarnju kafu."

Trenutno se nalazi u Crnoj Gori, a za biblioteku koju je osnovao u Bosanskom Grahovu prije desetak godina kaže da je propala.

"Kad sam ja otišao, iako mi se nije išlo, jer silniku je knuta u rukama i on samo goni, ključ je dodijeljen nekom ko knjigu čita naopačke ili nikako", kaže Princip i dodaje da i dalje skuplja knjige po raznim bibliotekama i da će ih odnijeti djeci u tamošnju školu.


HABZBURG I POMIRENJE

Prošle godine, sto godina nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Gavrilo Mile Princip dobio je poziv da dođe u Mostar na književno veče, a ni slutio nije da će se sresti na Milonom von Habzburg, potomkom Franca Ferdinanda.  Sa njom je ostao u kontaktu i dobrim odnosima, a biće uskoro i njen gost te smatra da je uradio dobru stvar držeći se Gavrilove ideje. "Ta priča o Miloni von Habzburg će ući u roman na kojem radim, zaslužuje i roman i Milona", govori Princip.


Milan Rakulj | 26.06.2015 | Nezavisne novine
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: