Narodne pesme Srba u Hrvatskoj
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Narodne pesme Srba u Hrvatskoj  (Pročitano 6553 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: Januar 14, 2011, 11:42:03 pm »

*

ZLATNA PJENA OD MORA

Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj

Priredio Zdravko Krstanović

Lirske pjesme, basne, nabrajalice, balade


Digitalno izdanje objavili januara 2000. u okviru "Projekta Rastko — Biblioteke srpske kulture na Internetu": Zoran Stefanović (izvršni urednik, korektor), Sonja Krstanović (korektor), Nenad Petrović (digitalizacija materijala), Milan Stojić i Mihailo Stefanović (vebmastering). Pokrovitelj izdanja "TIA Janus", Beograd.



VISOKA DUHOVNA TRADICIJA

Gotovo polustoljetna asimilacija, potiskivanje i gušenje kulture Srba u Hrvatskoj izazvali su teške posljedice ne samo na nivo i intenzitet aktuelnih duhovnih tvorevina ovog naroda nego i po status onoga što pripada starijim epohama, jer je to ostalo zabačeno, neispitano i zaboravljeno. Rukopis Zdravka Krstanovića je upravo jedan od znakova da se te nepovoljne okolnosti sve više prekidaju i da se iz kulturne baštine Srba u Hrvatskoj potvrđuje ono što ima trajne kvalitete. Autor rukopisa je svoj izbor zasnovao na mjerodavnim izvorima (gotovo dvadesetak zbirki, periodičnih publikacija, arhivskih zbirki, od Erlangenskog rukopisa do zbirke savremenog skupljača kao što je Slavica Garonja, ili do rukopisa SANU ili zagrebačkog Zavoda za folklor), ali vrijednost njegovog rada određuje prvenstveno visok kvalitet izabranih tekstova. Osim te visoke mjere, prepoznatljive u svakom predloženom i unesenom tekstu, važna je još jedna okolnost: Krstanović je ispoljio veliku osjetljivost u grupisanju pjesama, insistirajući na umjetničkim dodirima među njima, a istovremeno ne zapostavljajući značajne žanrovske i hronološke podjele (npr. počinje mitološko-hrišćanskim pjesmama, nastavlja intimno-ljubavnim i porodičnim i dolazi do partizanskih). Osim glavnih lirskih vrsta autor je unio i epsko-lirske i epske pjesme, što njegovom izboru daje odlike sveobuhvatnosti.

Sadržeći opšte odlike srpske narodne poezije, ove pjesme svjedoče o izrazitoj dinamici pojedinih vrsta, međužanrovskim procesima, o velikoj jezičkoj inventivnosti njihovih pjevača i kazivača, što im daje prepoznatljivo lokalno obilježje a ne umanjuje visoke estetske učinke. Ne treba zaboraviti da su među Srbima u Hrvatskoj, ili od pjevača s toga područja, nastale neke od pjesama neprikosnovene vrijednosti (Smrt majke Jugovića, Mali Radojica, npr.), što govori o visokoj duhovnoj tradiciji toga dijela naroda koliko i o nenadoknadivom gubitku i zapostavljanju tvoračke energije u uslovima asimilatorske politike režima u Hrvatskoj. Tako bi Krstanovićeva antologija mogla biti, koliko je vrijedna sama po sebi kao kulturno-umjetnički gest i podsticaj da se koliko je god moguće nadoknadi izgubljeno vrijeme svjedočeći o velikim duhovnim zalihama naslijeđenim iz tradicije.


Dušan Ivanić


SLOVO NA POČETKU

Narodna poezija Srba u Hrvatskoj, mada posjeduje čudesnu snagu, za savremenog čitaoca ostala je pomalo skrajnuta. Zna se za Smrt majke Jugovića, Starinu Novaka i kneza Bogosava i za Malog Radojicu, kao i za neke lirske pjesme — a to je samo dio nemjerljivog bogatstva koje se dosad nije našlo okupljeno na jednom mjestu.

Riječ je o području što je, na izvjestan način, terra incognita.

Jedino je Vladan Nedić načinio izbor iz narodne (usmene književnosti) Srba u Hrvatskoj* u kojem se nalazi i dvadeset devet pjesama. Izbor je djelo stručnjaka sa profinjenim estetskim osjećajem, no treba istaći da Nedić nije pregledao sve izvore i da je njegov izbor bio limitiran, jer zbornik u kojem je objavljen obuhvata i pisanu književnost.

* Vladan Nedić, Usmena književnost Srba u Hrvatskoj, Književna hrestomatija (uredio Stanko Korać), Zagreb, 1979.

U antologiju su uvrštene pjesme koje su, pouzdano, zapisane među Srbima u Hrvatskoj. Stoga je recimo, izostavljena pjesma Ropstvo Jankovića Stojana, mada se bez ove legendarne ličnosti ni istorija ni poezija dalmatinskih Srba ne daju zamisliti. Uvrštena je jedna varijanta Ženidbe Jankovića Stojana. Narodna pjesma ne priznaje geografiju i sastavljač se našao pred nezahvalnim zadatkom izdvajanja dijela iz žive cjeline. Ali, po svemu sudeći, sretniji kriterijum ne bi se mogao naći: birane su ponajbolje pjesme zapisane na području današnje SR Hrvatske.

Obuhvaćeni su — bez sastavljačeve namjere — svi krajevi u kojima žive Srbi: Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, Slavonija i Baranja. Odlučujuće mjerilo bilo je estetsko. Nije se, dakle, tražila folklorna građa što dokumentuje život naroda, nego pjesme koje svojom vrijednošću pripadaju vrhovima svekolikog srpskog pjesništva.

Tokom XIX i XX stoljeća među Srbima u Hrvatskoj skupljeno je na hiljade narodnih pjesama: zapisivanje traje in continuo od Vukovih vremena do danas. Istočnik još radi i dariva nas neobičnom svježinom. Kneževa večera, nakon šest stotina godina, kao da sjaji istim sjajem. Čitaoci će se uvjeriti da novozapisane pjesme, od kojih se neke prvi put objavljuju, ne uzmiču pred onima što su zabilježene u prvoj polovini prošlog vijeka.

Pjesme nisu raspoređene po vrstama (ova dioba ionako je problematična), nego po unutrašnjoj srodnosti: jedna je prizivala drugu, a sve zajedno uspostavile su, nadamo se, koherentan poetski kosmos.

Naša antologija dugo je putovala do onih kojima je namijenjena, nailazeći na prepreke svake vrste i sastavljač smatra značajnim što se — poslije svega i uprkos svemu — pojavljuje. O njenim pjesmama ovdje nećemo potanje govoriti. Za to bi bila potrebna druga knjiga. Bilješke kojima je antologija propraćena mogu da budu putokaz stručnjacima i svim zainteresovanima.

A analitički pristupu ovom djelu srpske poezije zacijelo će se desiti.


Zdravko Krstanović

http://www.rastko.rs/knjizevnost/usmena/zlatna_pjena.html
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #1 poslato: Januar 14, 2011, 11:48:24 pm »

*
NARODNE PESME SRBA U HRVATSKOJ


19. SUZE MATERINE

Kad umrije dijete Jovane,
Dugo mi ga žalovala majka —
Dugo, dugo, tri godine dana!
Na to mi se sam Bog rasrdio,
Pa on pita dijete Jovana:
"Što su tvoje utrnute svijeće,
Što j' na tebi mokra košuljica?"
Progovara dijete Jovane:
"Što su moje utrnute svijeće,
To je uzdisanje moje mile majke;
Što je moja mokra košuljica,
To su suze moje mile majke."

*

23. NEBESKA NEVJESTA

"Oj, djevojko, Tankosava,
Tanko si se opasala,
Još se tanje potkosala.
Što si kose naruđala,
Jer se nisi počešljala?"
"Kako bi' se počešljala,
Kad sam češalj izgubila,
Na dnu sela, kod jasena.
Na jasenu duge grane,
Na granama zlatne rese;
Ja ustrgo jednu resu,
Pa je nosim kujundžiji,
Da m' sakuje zlatne ključe,
Zlatne ključe svake ruke,
Da otvorim b'jele dvore,
B'jele dvore i gradove,
Da ja vidim šta j' u dvoru?
Al' u dvoru oganj gori,
A u ognju kolo igra:
U tom kolu devet braće,
Devet braće, sve rođena,
Među njima seka Marta,
Na glavi joj zlatna parta,
I svilena podvezača,
I dva mila miloduva,
I četiri kalopera,
I dve trake suva zlata.
Ciči, plače seka Marta,
Tješilo je devet braće,
Devet braće, sve rođena:
Šut', ne plači, seka Marto,
Daćemo te gore Bogu;
Sve zvjezdice — jetrvice,
A Danica — zaodnica,
Dva anđela — dva đevera,
Sjajan mjesec — to je svekar,
Zaodnica — svekrvica!"

*

30. IZGLEDANJE DRAGOGA

Vjetar piri, rožmarin miriše;
čini mi se da moj ide dragi!
Da ja znadem otkuda će doći,
putem bi mu bosiljak sijala,
stranputice rumene ružice —
nek mi dragi po mirisu dođe,
po mirisu više neg po suncu.

*

34. KLETVA

Majka Maru kroz tri gore zvala;
Mara joj se kroz sedam ozvala.
"Jesi l', Maro, ub'jelila platno?"
"Nisam, majko, ni do vode došla,
vodu mi je dragi zamutio.
Kun' ga, majko, i ja ću ga kleti:
tamnica mu njedra moja bila,
oko vrata alka — ruka moja!"



Lirske pesme, basne, nabrajalice, balade (ukupno 153) na:
http://www.rastko.rs/knjizevnost/usmena/zlatna_pjena.html
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« Odgovor #2 poslato: Januar 14, 2011, 11:59:15 pm »

*
NASELJAVANJE SRBA PO HRVATSKOJ I DALMACIJI


NARODNA PESMA

Svoju srpsku svest izrazili su siroki redovi zapadnih Srba u svojoj junackoj pesmi. To je njihova knjizevnost. A izrazili su je radikalnije no drugi Srbi, jer se srpsko ime ne pominje ni u jednom srpskom podrucju u narodnoj pesmi, kolko ovde. U Vukovim pesmama iz tih krajeva cesti su stihovi:

Srbi tursku kidisase vojsku.
Od Srbalja niko ne pogibe,
Zaculo se u srpske Kotare
Na se metnu srpsko odejelo.
Sastase se i Srbi i Turci.
Vino piju i Srbi i Turci.


U jednoj pesmi peva se o Udbini u Lici:

Dal' su dosli udbinski junaci,
Koji dizu cetu na Srbina?
Da cuvaju od Srbina,
Da Udbinu Srbi ne haraju.


U zbirci prote N. Begovica, Banovca nalaze se ovi stihovi:

Dvorio sam srbinskoga kralja,
Srpskoga cara Silnoga Dusana.
.........................................
Trecu daje caru Srbinskome.
.........................................
Tu je klobuk srpskog Patrijarha.


U pesmi o osveti manastira Rmnja, na medji Bosne i Like, koji su Turci spalili, peva se:

Udarila zorna Srbadija,
Sa svih strana biju Srbi Turke...
Od Srbalja malo ko pogibe.
Veselo se Srbi povratise
I manastir Rmanj osvetise.


Vanredno svedocanstvo snage srpske narodne svesti je pesma uspavanka, koju je baba Laja Koruga, iz Sadilovaca na Kordunu, pevala uz kolevku svog unuceta. Ona glasi:

Srpska vera poginuti nece,
Srpska slava potamniti nece,
Car se Lazo zaboraviti nece,
Obilic se pregoreti nece,
Jug Bogdan se spominjati oce,
I Kosovo polje zalostivo,
Dok je sunca i dok je meseca.
Brankovic se proklinjati oce,
Dok Srbina na svijetu ima.


Dva profesora budimskog Univerziteta, Piler i Miterbaher, proputovali su, u drugoj polovici osamnaestog veka, Slavoniju i objavili putopis 1783. godine, pod naslovom: "Put kroz pozesku slavonsku pokrajinu". U toj knjizi kazu kako je narod vanredno pevao u pesmama slavna dela svojih kraljeva i despota.

I. M. A. Reljkovic, Slavonac, u svom "Satiru" spominje kako su Slavonci pevali Kraljevica Marka. Navodi za primer i pesmu o diobi Jaksica i kako su Jaksicima cesto dolazili gosti:

Pohodise srijemski knezovi
I sam glavom srpski car Stepane.


Svakako, ni ove budimske profesore, ni M. A. Reljkovica, a ni zupnika Krmpotica nije zavela ni propaganda Pecke Patrijarsije, ni Srbije, kojih tada nije bilo, a bogmi, ni grofa Kuena pl. Kalaja i barona Burijana, koji ce se pojaviti tek za 100 godina!

Ovoj jakoj narodnoj svesti su dva razloga. Ovi Srbi dosli su iz centralnih srpskih oblasti, gde je nastala srpska drzava i razvila se srpska narodna pesma i iz Bosne, gde je srpska svest bila toliko jaka, te je nije mogla prigusiti ni rimokatolicka crkva, pa se i banovi rimokatolici Matija Ninoslav i Stjepan Kotromanic osecahu Srbima.

Na drugoj strani, nasrtaji rimokatolicke crkve da te Srbe pounijati i porimokatolici i odrodi izazvali su reakciju srpskog nacionalizma. Tako su svoje srpstvo naglasavali i u narodnoj pesmi vise no igde drugi Srbi, koji nisu bili ovoliko ugrozeni. A to se pojacalo jos usled snazenja starcevicanstva medju Hrvatima.

Ugrozeni, zapdni Srbi hteli su da ih sve oko njih podseca svakog dana na Srpstvo. Zato su vezli na jastucicima, cilimima, peskirima, kapama srpski grb i zastavu i izrezivali na duvanjarama, guslama, preslicama, cuturama, tanjirima drvenim, stapovima. Zene su nosile marame, oivcene trobojkom, a seljaci cesto oivcavali krovove trobojkom, sastavljenom od crvenog, plavog i belog crepa.

U javnosti su se cesto upotrebljavale fraze: Srbine brate, Srbine srbakovicu, Srbine i srpski sine, Srbine do Srbina. T su postale i reci srbovati, celik- Srbin, pa se s njima i sad sluze. Sve skoro njihove novine imale su u naslovu Srpstvo: Srbin, Srpska Rec, Srbobran, Srpski Glas i dalje.

To dolazi danas Srbima iz Srbije smesno i preterano, jer oni nisu nikad bili toliko ugrozeni. Ovde je to pojava prirodna, logicna i vrlo ozbiljna...


Autor teksta nepoznat
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: