Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Januar 24, 2011, 01:33:17 am » |
|
* Stihovi — Aleksandar Sandić
[1] USKLIKNIMO S LJUBAVLJU
Uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi Srpske crkve i vrhovnoj Svešteničkoj glavi, Tamo venci, tamo slava Gde naš pastir vlada sada, Pojte mu Srbi, Pesmu i utrojte.
Iz te svete gore nam Dođe, Oče Savo, Suze braći ubrisa, Nemanjića Slavo! Svešteniče, crkve sjajne, Duhovnice, svete tajne. Savo, svetitelju Među Apostoli!
Puna si nam, kosnice, Trudoljubna Srbije! Izbor dičnih sinova: Srba sokolova; K' nebu gore pogledajte, Tamo Savu ugledajte: Savu — našu Slavu Pred prestolom Božjim.
Oj, Srbije rođena, Sestro Herceg (o) vino! Umilato baci zor Na Savine dvore; Miloševo slavilo se S' groba nekad Svetog Save Fruška Gora krasi se Tjelom Knez Lazara.
Car Uroš je (poslednja U Nemanje dika) Silnog Cara Dušana Krunu nasledio; Vukašine, kleti vrane, Srpska roda, crni vraže, Ti Uroša ubi, A dušu izgubi.
Puna veka četiri (i šesnaest leta) Mila majko Srbije, Ti ne gleda sveta. Čuj nam radost, Sveti Savo, Duhovenstvu, prva glavo: Srbija je mila Lice razvedrila!
[2] HIMNA SVETOM SAVI
Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi srpske crkve i škole svetiteljskoj glavi. Tamo venci tamo slava gde naš srpski pastir Sava. Pojte mu Srbi pesmu i utrojte!
S neba šalje blagoslov Sveti otac Sava sa svih strana svi Srbi s mora i Dunava k nebu glave podignite Savu tamo ugledajte. Savu srpsku slavu pred prestolom Tvorca!
Blagodarna Srbijo puna si ljubavi prema svome pastiru svetitelju Savi. Bosna i Hercegovina Svetog Save dedovina s tobom slave slavu Svetitelja Savu.
Da se srpska sva srca s tobom ujedine sunce mira, ljubavi da nam svima sine. Da živimo svi u slozi Sveti Savo ti pomozi. Počuj glas svog roda srpskoga naroda! Pet vekova Srbin je u ropstvu čamio svetitelja Save ime je slavio. Sveti Sava Srbe voli i za njih se Bogu moli. Pojte mu Srbi, pesmu i utrojte!
[3] HIMNA SVETOM SAVI
Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi srpske crkve i škole — svetiteljskoj glavi. Tamo venci tamo slava Gde naš srpski pastir Sava. Pojte mu Srbi Pesmu i utrojte!
Blagodarna Srbijo, Puna si ljubavi Prema svome pastiru Svetitelju Savi. Celo Srpstvo slavi slavu Svoga oca Svetog Savu. Pojte mu, Srbi, Pesmu i utrojte!
S neba šalje blagoslov Sveti Otac Sava Sa svih strana svi Srbi S mora i Dunava K nebu glave podignite Savu tamo ugledajte. Pojte mu, Srbi, Pesmu i utrojte!
Da se srpska sva srca S tobom ujedine, Sunce mira, ljubavi Da nam svima sine. Da živimo svi u slozi, Sveti Savo, ti pomozi, Počuj glas svog roda, Srpskoga naroda!
Pet vekova Srbin je U ropstvu čamio Svetitelja Save Ime je slavio. Sveti Sava Srbe voli I za njih se Bogu moli. Pojte mu, Srbi, Pesmu i utrojte!
[4] HIMNA SVETOM SAVI Uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi Srpske crkve i škole Svetiteljskoj glavi. Tamo venci tamo slava Gde nas srpski pastir Sava. Pojte mu Srbi, Pesmu i utrojte!
Blagodarna Srbijo, Puna si ljubavi Prema svome pastiru Svetitelju Savi. Bosna i Hercegovina Svetog Save dedovina S tobom slave slavu Svetitelja Savu.
Mileševo slavi se Telom Svetog Save Koga slave svi Srbi S obe strane Save; Sinan-paša vatru pali Telo Svetog Save spali, Al' ne spali slave, Niti spomen Save.
S neba šalje blagoslov Sveti otac Sava; Sa svih strana svi Srbi S mora i Dunava K nebu glave podignite Savu tamo ugledajte. Savu srpsku slavu, Pred prestolom Tvorca!
Zdravo Sreme, Banate I Srbijo Stara Ravanice, čuvaj nam Telo Knez Lazara; Crna Goro, sestro mila, Zdravo i ti s nama bila Da slavimo slavu Svetog oca Savu.
Da se srpska sva srca S tobom ujedine, Sunce mira, ljubavi, Da nam svima sine, Da živimo svi u slozi, Sveti Savo, ti pomozi. Počuj glas svog roda, Srpskoga naroda!
...Kao autori stihova pominju se Jovan Grigorijević, episkop vršački i mitropoliti karlovački, koji je, po nekima, ove stihove napisao još 1735. Književnik Jovan Đorđević piše da je prisustvovao izvođenju pesme o svetom Savi 1839. godine na đačkoj proslavi u Segedinu i ubeđen je da je autor ovih stihova katiheta Pavle Stamatović, njegov profesor. Pominje se i ime pisca Aleksandra Sandića kao mogućeg autora 'Svetosavske himne'... I kompozitor Kornelije Stanković (1831—1864) zapisao je i za hor uradio ovu pesmu. A onda slede Mokranjac, Jenko, Krstić..." [Žarko Petrović: "O, Srbijo", Beograd, 1992.]
* * *
"...U kragujevačkom Liceju 1840. godine Savindan je svečano proslavljen, a već sledeće godine gotovo da nije bilo škole u Srbiji bez svetosavskog programa. Himna "Uskliknimo s ljubavlju" posle dve godine potpuno je preovladala, u Beogradu se pevala od 1843. godine. U Sremu je bio Kuveždin, jedini manastir u srpstvu posvećen Svetom Savi i njegovom ocu Simeonu (Stefanu Nemanji), pa samim tim bio je i žarište svetosavskog kulta, u kom je arhimandrit bio čuveni 'Srb-Milutin', pesnik Nikanor Grujić, potonji vladika pakrački. Odatle je ponikla i svetosavska himna, delo, kako se obično kaže, 'nepoznatog kuveždinskog kaluđera'. Svečana pesma ispevana tokom 18. veka u slavu Svetom Savi, najstarija je himna u Srba. Napisana je na crkvenoslovenskom jeziku i imala je četiri strofe. Javno je izvedena 1839. godine u Segedinu, a posle toga je često izvođena u Srbiji. Prvi notni zapis ostavio je Kornelije Stanković, posle svetosavske proslave u Beču 1858. godine"... [Živica Tucić: "Patron čitavog srpskog školstva", tekst objavljen 27.01.2006. u Glasu javnosti]
* * *
"Ko je pisac stihova svetosavske himne? Na koje stihove se zapravo odnosi ovo pitanje? Stihove koje je kompozitor Kornelije Stanković (1831—1864) zapisao (i za glas i klavir uradio) ili stihove koje nalazimo u knjizi Žarka Petrovića "O, Srbijo" ili u tekstu Živice Tucić? Da Žarko Petrović, i ne samo on, pominju Aleksandra Sandića kao mogućeg autora himne može se objasniti na samo jedan način, da im nisu poznati stihovi Aleksandra Sandića "Uskliknimo s ljubavlju". Jasno je da se radi o različitim pesmama. Takođe, zanemaren je i podatak godine rođenja Aleksandra Sandića (1836—1908) koji je imao samo tri godine kada se "Svetosavska himna" prvi put javno izvodi. Naravno, ako je tačan podatak da je pesma "Uskliknimo s ljubavlju" tj. "Svetosavska himna" javno izvedena 1839. godine u Segedinu. Najverovatnije da je Aleksandar Sandić posudio početni stih himne (ostale strofe su drugačije) i da mu je ona poslužila kao inspiracija. Kornelije Stanković je 1859. godine objavio 29 pesama za glas i klavir pod nazivom Srpske narodne pesme, posvećene "Srpkinjama". Pesma "Uskliknimo s ljubavlju" autora Aleksandra Sandića nalazi se pod rednim brojem 1.
[1] Stihovi preuzeti iz knjige: Kornelije Stanković — Sabrana dela | knjiga 2 | Glvni urednik Danica Petrović | Beograd — Novi sad 2007 [2] Stihovi preuzeti iz teksta Živice Tucić: "Patron čitavog srpskog školstva" [3] Stihovi preuzeti iz zbirke notnih zapisa Žarka Petrovića: "O, Srbijo", Beograd, 1992. [4] Stihovi preuzeti sa sajta: Српска православна црква
Angelina
* * *
... Malo po malo, Sava je osvajao srpske škole. U Pešti je počeo da se proslavlja 1838. godine. Već naredne, ugledni kniževnik Jovan Đorđević je zapisao da je prisustvovao izvođenju pesme o svetom Savi na đačkoj proslavi u Segedinu. Svetosavska himna je tada prvi put izvedena, a Đorđević je bio ubeđen da je tvorac njenih stihova Pavle Stamatović, čuveni segedinski prota i veliki rodoljub koji je proslavu i upriličio. Pošto su utvrđeni ovi podaci, ispostavilo se da Aleksandar Sandić nije mogao da bude pisac te himne, jer je rođen svega tri godine ranije, ali jeste napisao drugu, nadahnutu onom koja se danas naziva Svetosavska i peva na školskim priredbama i svečanim akademijama. Od nje je Sandić pozajmio početne stihove, dok su ostale strofe potpuno drugačije. Sandićeva himna se danas pominje kao Himna svetom Savi. U starim zbornicima dr Danila Medakovića, osmoglasnicima ili katavasijama kako su se u to doba zvali, i u tipografiji episkopa budimskog Platona Atanackovića u Novom Sadu štampanom šezdesetih godina 19. veka, nalazi se jedna od prvih verzija svetosavske himne "Voskliknem ljuboviju". Poslednja istraživanja kažu da je ova svečana pesmu ispevana još mnogo ranije. Autorstvo se danas najviše pripisuje vladiki vršačkom Jovanu Gligorijeviću, koji je kasnije postao i mitropolit karlovački. Stihove je napisao dok je boravio u manastiru Kuveždin 1735. godine. Ovaj manastir je u to doba bio pun života i veoma plodnih književnih stvaralaca. Pesma je napisana na crkvenoslovenskom jeziku i imala je četiri strofe. Čekala je sve do 1832. da je zabeleži jeromonah Silvester Vučković, koji ju je preneo u manastir Hilandar na Svetoj gori. U Kuveždinu nema pisanih potvrda o nastanku Svetosavske himne, jer je manastirska arhiva izgorela tokom Drugog svetskog rata. Ipak, ima verodostojnih tragova da je himna svetom Savi, zapravo pesma sa naslovom "Pesn Svetitelju Savi i arhiepiskopu serbskome" pojana u crkvi ovog manastira i to pre no što je dan svetog Save postao školska slava. Nakon toga, ova "himna nad himnama", kako je nazivaju pojedini stručnjaci, doživela je dosta prevoda, budući da je napisana na crkvenoslovenskom jeziku, kao i izmena, pa je do današnjih dana stigla u znatno drugačijem obliku od originala. ... Pominjalo se nekoliko mogućih pisaca Svetosavske himne. Jedan je Nikola Begović, sveštenik, veroučitelj, pesnik i istoričar, rođen na Baniji 1821, a drugi Aleksandar Sandić, gimnazijski profesor, novinar, književnik i lični sekretar Vuka Karadžića u Beču. Istoričar Dimitrije Ruvarac smatrao je da je pesma nastala u Sremu, a zaključak izveo na osnovu pesmarice iz 1845. godine. Kao mogući autor spominje se i pesnik i sveštenik iz Pančeva Vasa Živković, koji je živeo od 1819. do 1891. godine. M. Đorđević, Rađanje srpskih himni (Objavljeno 04. marta 2012. na sajtu: Vesti online)
|