Čergo moja, čergice. Od čađava platna. Ti si meni kućica Srebrna i zlatna. Gospodski su dvorovi Nepomične stene, A ti pratiš cigana, Kuda god se krene. — Gudi, gudi, gudalo, Povrh tankih žica! Usta su mi prepuna Tananih pesmica.
Moja živa vatrica, Što mi kuću krasi, Svetlucari veselo, Nit se kadgod gasi; A plavčasti dimovi U modrom prozraku Motaju se, kupe se, Ko avet po mraku. Gudi, gudi, gudalo, Povrh tankih žica! Usta su mi prepuna Tananih pesmica.
Venac slave ciganske — Porodica čila, Na najvećoj studeni Kočoperna bila: Kad zaveju smetovi. Ja po snegu gacam, A kad sijne proleće, A ja se razbacam. — Gudi, gudi, gudalo. Povrh tankih žica! Usta su mi prepuna Tananih pesmica. . | Mila moja lulice, Nigde tebe nema. Ti mi ne daš, kad sam sâm, Da duša zadrema; Koturići maleni. Različite boje, S vama hitrim odleću I sve brige moje. — Gudi, gudi, gudalo. Povrh tankih žica! Usta su mi prepuna Tananih pesmica.
Meni slava ne treba Ni bogatstva velja, Mi smo crni Cigani, Siromašnih želja; Naša torba duboka Izvora je živa, U njoj niču mirisna, Bogata jestiva. Gudi, gudi, gudalo. Povrh tankih žica! Usta su mi prepuna Tananih pesmica.
Naša sreća šarena. Naši zlatni dani Razležu se živahno Na naših ćemani; Jer mi, deca prirode, Pesnici smo stari: Kome nisu pevali Veseli čergari? Gudi, gudi, gudalo, Povrh tankih žica! Neka lete pesmice Kao jato ptica! |