Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: April 11, 2012, 08:33:29 pm » |
|
* Stihovi — Branislav Crnčević
***
Od kako sedim, od kako starim, Ja se ne divim svakom voću, više reči i više stvari, koje ne želim, neg' koje hoću.
A ti me vraćaš na stare staze, ja zbog tebe zemljom hodam, i puštam da me dani gaze, i prljava me nosi voda.
I puštam da mi vidaš rane, svaka je teška i duboka, a istina me uvek gane, oslepeo bi bez tvoga oka.
Od kako sedim od kako sivim, ne stižem da se molim i kajem, u tvojoj ruci moja živi, u tvome srcu moje traje.
Ti gledaš moje brodolome, potonuo bih bez tvoje duše, i ne dam da me u tebi lome, i ne dam da me u tebi ruše.
Odrobovao sam sve slobode, i bio žrtva mržnje svake, i ne dam da me iz tebe vode, u brodolomce i ludake.
A kada počnu košmarne zime, ako se spoji decembar s majem, šapni u sebi moje ime, i ja ću znati da još trajem.
Od kako sedim od kako sivim, ne stižem da se molim i kajem, u tvojoj ruci moja živi, u tvome srcu moje traje.
Kabare "Putuj Evropo" — Od kako sedim, od kako starim
|