Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
KNJIŽEVNOST « KOMPOZICIJE NA STIHOVE SRPSKIH PESNIKA « Pevani pesnici « Pevani pesnici — Aleksa Šantić
Stranice: « 1 2   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Pevani pesnici — Aleksa Šantić  (Pročitano 20356 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #20 poslato: Februar 20, 2011, 03:58:52 pm »

*
Stihovi — Aleksa Šantić


PRETPRAZNIČKO VEČE *

Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
Kandilo baca i sobu mi zori.
Sam sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi časi neosjetno teku.

Napolju studen. Peć pucka i grije.
Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
I slušam kako granjem zamrznutim
U moja okna goli orah bije.

Tako na vrata sumornog mi srca
Sjećanje jedno udara i čeka
Ko drug i sabrat, kao duša neka
Što sa mnom plače i u bolu grca.

Negda u take noći, kada otka
Pomrlom granju zima pokrov ledan,
Ova je soba bila ko vrt jedan,
Gdje je ko potok tekla sreća krotka:

Kao i sada, pred ikonom sjaji
Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
Suh bršljan viri. Lako se talasa
Izmirne pramen i blagoslov taji.

Sva okađena miriše nam soba.
Okolo žute lojane svijeće,
Mi, djeca, sjeli, ko kakvo vijeće,
Radosni što je već grudanju doba.

Pod tankim velom plavkastoga dima
U peći vatra plamti punim žarom,
I sjajne pruge po ćilimu starom
Veselo baca i treperi njima.

Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,
Pružio čibuk i dim se koluta;
Njegova miso nadaleko luta,
I pogled bludi sanjiv, blag i mio.

Uza nj, tek malko na šiljtetu niže
Ko simbol sreće, naša majka bdije;
Za skori Božić košulje nam šije,
I katkad na nas blage oči diže.

U to bi halka zakucala. — "Petar!"
— Usklikne otac — "On je zacijelo!
On vazda voli govor i sijelo —
Otvorite mu!"... - I mi svi, ko vjetar,

Trči i vrati? prijevor izvuci.
I stari susjed, visok kao brijeg,
Tresući s ruha napanuli snijeg,
Javio bi se s fenjerom u ruci.

Svaki mu od nas u zagrljaj hita,
Majka ga krotko susreta i gleda,
A on se javlja, pa do oca sjeda,
I brišuć čelo za zdravlje ga pita.

Sva novom srećom ograne nam soba!
Na svakom licu sveto, sjajno nesto —
Sucuci brke, stari susjed vjesto
poco bi pricu iz dalekog doba.

I dokle prozor hladna drma cica,
Mi svaku rijec gutamo nijemi;
Srca nam drscu u radosnoj tremi,
Sve dogod ne bi dovrsio cica.

Zatim bi otac, vedar ko sjaj dana,
Uzeo gusle u zilave ruke,
I glasno poco, uz ganjive zvuke,
Lijepu pjesmu Strahinjica Bana...

Meni je bilo ko da pjesme ove
Svaki stih posta pun behar u rosi,
Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
Posipa meke pahuljice nove...

O misli casi, kako ste daleko!
Vi draga lica, iscezla ste davno!
Pusta je soba... Moje srce tavno...
I bez vas vise ja srece ne steko!...

Kandilo i sad pred ikonom tinja,
I sad je pozno predbozicnje doba;
Al gluha jama sad je moja soba,
A ja list sveo pod bjelinom inja.

Uzalud cekam...U nijemoj sjeni
Nikoga nema. Sam, ko kamen, cutim.
Samo sto orah granjem zamrznutim
U okna bije i javlja se meni...

No dok mi mutni boli srce kose,
Ko studen travku uvrh krsa gola,
Iz mojih knjiga, sa prasnjiva stola,
Ja cujem susanj ko viline kose.

Gle! Sad se redom raskalpaju same,
Sve knjige stare, snovi ceznje duge —
Micu se, trepte jedna pokraj druge,
I njihov sumor ko da pada na me...

Sanjam li? Il bio ovo java bila?
Iz rastvorenih listova i strana
Prhnuse lake ptice, ko sa grana,
I po sobi mi svud razvise krila.

Sve su svijetle!...Sve u bl'jesku stoje!...
Jedna okolo kandila se vije,
A neka bolno, ko da suze lije,
Pred slikom drsce mrtve majke moje;

Neke bijele, kao ljiljan prvi,
Samo im zlatno meko perje grudi;
Neke sve plave, tek im grlo rudi,
Kao da kanu kap zorine krvi...

Neke mi pale tu na srce svelo,
Pa kril'ma trepte i suste ko svila;
A jedna lako, vrhom svoga krila,
S cvrkutom toplim dodirnu mi celo,

Ko da bi htjela zbrisati sjen tuge..
I slusaj! Redom zapjevase one!...
I glasi drscu, tresu se i zvone,
Mili i sjajni ko luk mlade duge:

'Ne tuzi! S bolom kuda ces i gdje bi?!
Mi pjesme tvoje i drugova sviju,
Sto svoje duse na zv'jezdama griju, —
Sveta smo ziva porodica tebi!

Mi kao rosa na samotne biljke
Padamo tiho i na sva srca bona,
I u noc hladnu mnogih miliona
Snosimo tople Bozije svjetiljke.

Mi zdruzujemo duse ljudi svije!
Mrtve sa zivima vezu nase niti:
I s nama vazda uza te ce biti
I oni koje davno trava krije!

Prigrli ova jata blagodatna!
I kada jednom dodje smrti doba,
Nasa ce suza na kam tvoga groba
Kanuti toplo ko kap sunca zlatna'...

I akord zvoni...Sve u sjaju jacem
Kandilo trepti i sobu mi zari...
Iz kuta muklo bije sahat stari.
Ja sklapam oci i od srece placem...


Peva Dragan Stojnic u TV seriji "Moj brat Aleksa Šantić"
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #21 poslato: Februar 20, 2011, 03:59:15 pm »

*
Stihovi — Aleksa Šantić


IZ BOLNIČKE ĆELIJE *

Kako si lepa, sestro Pavina!
Ponoć je, je li?
Svrh vrata bije casovnik stari.
Napolju vije vetar, i sipa
U okna naša pahulje bele.
Zaklopi zbornik pa sedi bliže
Uz odar moj. Pogledaj kako
Vatra se žari, i hukti, i bukti
U peći toj.

Gle kako njena koralna pruga
Veselo igra po zidu gore!
Veruj mi, tako i moje srce
Hukti i bukti, igra i besni,
Mahnito, ludo —
Ne zna šta radi, sasvim se smelo;
I evo, evo, izgore celo,
Izgore celo!

A znaš li zašto ono poluđe?
U moje srce ti noćas uđe,
Pa s njega ode svih bola tama,
I ti ga vatrom zapali sama —
Jer iskre same iz tebe biju,
Lepše od sviju anđela raja,
Što nežno šušte, ko behar beli,
U toploj reči Molitve tvoje.

Pogledaj: širom ćelije naše
Te svetle iskre lepote tvoje
Kako se viju, kako se roje
I rasipaju po svakoj strani,
Ko zapaljeni sami đerdani!
I svuda, eno, gde koja pane,
Po jedno zlatno kandilo plane...

Položi zbornik na stočić tamo,
I mani sada anđele cele,
Pa sedni ovde uz odar moj,
Do zore bele da gledam samo:
Kako si lepa, sestro Pavina!


1924.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #22 poslato: Februar 20, 2011, 03:59:38 pm »

*
Stihovi — Aleksa Šantić


NA IZVORU **
LEPTIRIĆI MALI

NA IZVORU

O, leptiri laki, svilenoga krila,
Je li koja cura sinoć ovdje bila?

"Vidjeli smo jednu, s krčagom u ruci,
I ruže je brala ovuda, po luci".

A, gdje joj je stanak? Gdje je njeno selo? —  
Kakve su joj oči, kakvo joj je čelo?

"Oči su joj plave, a čelo kô srma.
Ovdje joj je kuća kod onoga grma".


Bješe li joj lice kô behar na grani?
Biju li joj sitni pod grlom đerdani?

"Pod grlom joj zvecka zveket od đerdana;
Lice joj je bjelje no behar sa grana".

U njedrima njenim je li zdrelo voće?
Zgara li je snaga pa ne znade što će?

"Po grocem curi curi žarka aspa bije,
U njedrima zdriju krupne dunje dvije".

Znam, leptiri laki, svilenoga krila,
To je moja Janja sinoć ovdje bila.

Stihovi objavljeni u časopisu "Bosanska vila", 1908.

Nedeljko Bilkić — Leptirići mali
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #23 poslato: Februar 20, 2011, 04:00:02 pm »

*
Stihovi — Aleksa Šantić


PRAZNIK *

U ognju jutra vrhovi se žare;
Ko u beharu gusta stabla neka,
U prazničkome ruhu narod čeka
Pred kapijama Gračanice stare.

I radovanjem bezbroj srca vreli'
Jeknuše zvona i s oltarske ploče
Svešteni otac liturgiju poče
I mirisima tamjana hram preli.

S krstom, gologlav narod u hram stupa,
I svaka duša u sjaju se kupa
I bogu leti napojanje danas.

I zvona zvone, ljuljaju se sama,
Pjevaju dveri... Na domaku hrama
Pognute glave prolazi Arbanas...


1913.
Sačuvana
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6282



« Odgovor #24 poslato: Februar 20, 2011, 04:00:20 pm »

*
Stihovi — Heinrich Heine [prevod Aleksa Šantić]


AZRA *

Svakog dana o večeri
Sultanova kcerka l'jepa
Slazila je na sedrvan
Gdje srebrna voda pljusti.

Svako veče rob je mladi
Stajo pokraj sedrvana,
Gdje srebrna voda pljusti
I sve bivo bljeđi, bljeđi.

Jedno veče kneginjica
Pristupi mu zborit ode:
"Hoću da znam tvoje ime,
Tvoj zavičaj i porijeklo!"

A rob reče: "Muhamed se
Zovem, rođen u Jemenu;
A moje je pleme Azra,
to umire kada ljubi."

"...Nemački pisac Hajne, prilikom boravka u Bosni napisao je divnu pesmu 'Kod Šadrvana, šetala se svakog dana sultanova kći jedina', a u toj šetnji je zapazila 'momče mlado' i na njeno pitanje 'odakle si' dobila je odgovor 'iz plemena Azra, što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube'. Pesma je prevedena, a njeni motivi upotrebljeni su i u starogradskoj i pop muzici.
Goradana Umičević
Sačuvana
Stranice: « 1 2   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: