Angelina
|
 |
« poslato: Mart 04, 2011, 11:57:11 pm » |
|
** KNJIŽEVNOST ZAPISA I NATPISA"Srpski narod u svoj svojoj rasprostranjenosti... kroz mnoga stoleća Srednjeg veka ima jednu vrstu književnosti kakvu ne nalazimo u drugih naroda Evrope — književnost zapisa i natpisa. Valja odmah reći da to nije nikakav proizvod neke originalnosti našeg nacionalnog duha, već da je to posledica sasvim određene istorijske nužnosti. Dok su ostale zemlje polako ulazile u Renesansu i kroz nju dosledno razvijale svoje materijalne i duhovne snage, mi smo naglo upali i sve više tonuli u mrak jednog ropstva... U takvim okolnostima u nas se retko i malo gde moglo pojaviti i izrasti književnik, ili slikar, ili mislilac sasvim određenog, individualnog lika, jer takvom fenomenu baš ništa nije pogodovalo, a sve ga je sputavalo... Ali je zato — da iskru sačuva, nagonu cvetanja da udovolji, iskustvo da prenese sledećim pokolenjima — pisao takoreći ceo narod, mnogi ljudi. Pisali su gde su stigli: na belinama starih knjiga, zidovima crkava, nadgrobnim spomenicima, limenim krovovima, pa i na živim stenama planinskim: i čime su god mogli: barutnim crnilom, oštrim šilom, biljnim sokovima, dletom: i kako su umeli: staroslovenski, govornim jezikom, u dijlektu, pismeno, polupismeno, nepismeno... Gde sve pisaše ovi naši blagočastivi i okajani preci... A iza njih ostajaše zapisi — sva dramatičnost i poezija ove zemlje kroz nekoliko vekova. Čitava jedna književnost osobite vrednosti i sasvim originala".M. Panić Surep: "Književnost zapisa i natpisa", iz članka objavljenog u Književnim novinama, 15. januara 1960. godine NBS 2180/p Milorad Panić Surep — Kad su živi zavideli mrtvimaMilorad Panić Surep — Život, rad i pesništvo
|