**
Stihovi
Mirko KorolijaMIROVANJE
Na mlakoj travi i zelenom viru
rasuta lišća, senkom ovijeni,
slušamo kako pred nama u širu
večernje more lagano se peni.
Nad nama silno gore poliveni
zapadskim supcem čempresi u miru,
k'o kandelabri zlatni upaljeni
na našem tajnom i požudnom piru.
Žubore kao tajna gnezda vala
u mojoj duši svežih žudnja nizi.
Osećam kako k'o džbun mlade trave
dižu se željno moje kose plave,
dok tvoja ruka mirisna i mala
kroza njih strasno, polagano klizi!
ŽITA
Sišli smo topli, veseli k'o laste
u rodna polja, kud sve strasno vre:
tu vrući ječam treperi i raste,
i klipati kukuruz mirno zre!...
Tvoje su grudi suncem zalivene,
na usni ranog zrenja priča, kras,
dok si u lepe i široke zene
skupila leto sve, sav sjaj i jad...
Svaka je tvoja reč prepuna zlata
k'o zrno neko čarobno, što pali.
I kad celivam žubornu ti vlas,
ne znam, u magli što mi oči hvata,
u moru sjaja što mi dušu zali,
da l' ljubim kosu ili zlatan klas!
PROLJETNI SONET
April, lijepi efeb, opet dođe
s plimom cvijeća, s jatima vjetrova
i s pljuskom sunca sred mojih vrtova,
i nogom punom rose staze prođe.
Ja pođoh za njim, pun žeđi i snova,
u proljeće svježe, ko što pođe
veselo jedro, kad vjetar nadođe,
lako i puno čežnjivih srsova.
Hodih uz polja, vrtove i more;
dokle u svakom šumu lisne gore
slušah tvoj glas nabujao i plah,
u svakom zvuku kikot tvoj pun žuda,
i dok u suncu, nebu, zemlji, svuda
osjećah tebe neznanu, tvoj dah!
Nenad Grujičić
Antologija srpske poezije (1847—2000) Sremski Karlovci, 2012