Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Jun 24, 2013, 01:19:02 am » |
|
* POSLE ZMAJA, IDU I OSTALI ZMAJEVI SRPSKE SATIREPre svega tu je ILIJA OGNJANOVIĆ ABUKAZEM, koji da je samo napisao aforizam koji objavljujemo, pametnom bi bilo dosta. - Dakle, pod blagoslovenom erom Nikole Hristića osuđeno je Srbiji 800 ljudi na robiju. No ovo neće biti siguran broj, jer u Srbiji ima mnogo više stanovnika.
BOŽIDAR KNEŽEVIĆ Sledi Božidar Knežević, kojeg istorija srpske književnosti ne mora da se seća ni po čemu drugom, do po aforizmima koje je napisao. - Čovekovo je da radi i misli — da li će uraditi, smisliti , uspeti, to nije njegovo.
- Što su niži život i duša, to su život i smrt bliži jedno drugom, lakše je i živeti i umreti.
- Ne grešiti, to je vrlina životinja. Prava čovekova vrlina jeste moći grešiti, ali ne hteti grešiti. Otud samo razum može donositi pravu vrlinu.
- Današnje lažno društvo liči na biblioteku u kojoj su knjige raspoređene ne po unutarnjoj vrednoti nego po formatu i povezu.
STEVAN BEŠEVIĆOno što je rečeno za Kneževića, može se primeniti i na Stevana P. Beševića Na po nekom spomeniku trebalo bi i ovako napisati: - Putniče! Njegovo srce bilo je od mene mnogo — tvrđe!
- Zla žena je slična oblaku: ili prođe s grmljavinom, ili biva — tuče!
MILAN VUKASOVIĆ Svaki ozbiljniji istoričar srpskog aforizma ne može a da ne istakne ulogu Milana Vukasovića. - Mudrost velikog broja ljudi je u neprekidnoj težnji da stalno budu u zaklonu od iznenađenja. Oni naliče stvorenjima koja pošto-poto hoće da provedu ceo život u vodi kako ne bi nikad pokisli.
BRANISLAV NUŠIĆA onda dolazi možda najveći stvaralac humora i satire među Srbima. To je Branislav Nušić, koji je na prvom mestu komediograf. Zatim je tu i Ben Akiba, kao autor brojnih kozerija. A među njima uvek se može naći Alkibijad Nuša, kao aforističar. - Pravda je ljudima, često, teža od nepravde.
- Prvi poljubac dođe mu kao neka mala matura, posle koje se prelazi u više razrede, gde se uči viša matematika ljubavi sa svim poznatim i nepoznatim količinama.
- Brak je ugovor po kome čovek jednom u životu kaže "Da" i preuzima obavezu da to ponavlja celog života.
- Brak je pismo koje je interesantno samo dok je zatvoreno.
- Znanje ima granice, dok neznanje nema.
- Otadžbina nije predmet ograničen, oivičen, utelovljen. Otadžbina je misao, otadžbina je vera, a misao i vera ne umiru.
STANISLAV VINAVERJedan od najrazigranijih duhova u srpskoj književnosti jeste onaj koji je živeo u telu Stanislava Vinavera. Dugačak je spisak spisa koje je srpskom humoru i satiri podario veliki Stanislav. Između ostalog, tu su i aforizmi. - Naša umetnost nije umetnost. Ona je naša umetnost.
- Poezija je postala zbir avantura reči. Reči vrše podvige za koje njihovi gospodari nemaju mogućnosti.
- I o tim ljudima razmišljaju filozofi. Eto, današnji dan ima za mene samo zato vrednost što tek posle njega moće doći sutra!
- Duhovitost: Male se istine izdaju za velike
LJUBIŠA MANOJLOVIĆ Kada se završila jedna epoha, na polju srpskog humora i satire pojavila se nova generacija stvaralaca. Nju predvodi dugogodišnji urednik "Ježa" i čovek koji je zbog svojih aforizama imao više glavobolje, nego što je nekog pijanog pesnika bolela glava posle neumerene upotrebe jeftinog metil-alkohola. - Ove novine su bolje, može u njih više da se uvije.
- Ručali smo juče. Ima, međutim, filozofa koji misle da to treba činiti svakog dana.
- Ja sam, kao što znate, za to zaslužan. Sad da vidimo ko je za to kriv.
- Ko dosta gradi mora nešto i da razvali. Obično prvo — usta.
- Omladinu mnogo čemu uče. Prvo je nauče pameti.
- Čvoruga na glavi — spomenik izdvojenom mišljenju.
- Za svoje postupke čovek mora odgovarati sve dok ne postane odgovorna ličnost.
DUŠKO RADOVIĆ Jedan od retkih aforističara dvadesetog veka koji je za života postao klasik, i koga ni danas ne ostavljaju na miru, nego malo-malo pa ga se sete i citiraju, jeste Duško Radović. Niko Beogradu nije umeo da nazove dobro jutro, kao što je to godinama činio Duško Radović. - Ako želite da budete bolji od drugih ljudi, ne smete raditi ono što oni rade i ne možete živeti onako kako oni žive.
- Mladi moraju da žive noću, beže iz dana koji su okupirali njihovi očevi i dedovi.
- Ne govorite ono što mislite ako živite od toga šta govorite.
- Stida se treba oslobađati na vreme, dok još možemo da radimo sve ono čega se stidimo.
- Na roditeljske sastanke dolaze očevi dobrih đaka, a majke loših.
- Ako ne živite od onoga što govorite, nemate razloga da ne govorite ono što mislite.
- Muškarci su krivi za sve, oni prave probleme a žene ih samo rađaju.
- Drugarice, nemojte plakati, nemate razloga. Neka žena je pre vas plakala radi njega.
- Poštenije je biti kukavica na svoju štetu, nego hrabar na štetu drugih.
BORISLAV PEKIĆNaravno, veliki majstori pera imali su retku sposobnost da i duže forme pišu kao niz aforizama. Svaka rečenica — aforizam. Jedan tekst, knjiga aforizama. Takav pisac je bio Borislav Pekić. Ništa tako dobro ne govori o lošoj državi, kao što to govore aforizmi Borislava Pekića u tekstu posvećenom Lešeku Kolakovskom.
Nije dobra država u kojoj ste najbezbedniji ako ste u zatvoru. Nije dobra država čije se vođe prenose na rukama, a njihova vlast ispod ruke. Nije dobra država čija je budućnost večita, a prošlost traje samo koliko i ona. Nije dobra država u kojoj ste prinuđeni danas da kopate jame da sutra u njih ne biste upali. Nije dobra država u kojoj određivanje slobode počinje njenim ograničenjem. Nije dobra država u koju ulaziš da se nikad ne vratiš, ali iz koje i izlaziš da se vratiš nikad. Nije dobra država u kojoj se jednakost sastoji u bedi, a sloboda u nejednakosti. Nije dobra država u kojoj ste srećni ako ste živi. Nije dobra država u kojoj svako zna šta treba da radi, ali ne zna zašto. Nije dobra država u kojoj zakoni ne prethode prestupima već im slede. Nije dobra država koja se poziva na nebo kada joj ne ide dobro, a na sebe kada joj pođe bolje. Nije dobra država koja nije zadovoljna time što je podnosite već zahteva da to činite sa oduševljenjem. Nije dobra država u kojoj je sve što se čini neizbežno. Nije dobra država čije državnike raspoznajete samo po boji glasa. Nije dobra država u kojoj umesto očevine nasleđujete strah. Nije dobra država u kojoj je u štampi jedino pouzdana rubrika — čitulja. Nije dobra država u kojoj se o vašem zdravlju brinu vojni lekari. Nije dobra država čiji su svi građani u inostranoj službi, osim onih koji su u domaćoj, sve dotle dok se ne ispostavi da se na čelu obeju službi nalazi jedan isti čovek. Nije dobra država u kojoj zemlja pripada onima koji na njoj gladuju. Nije dobra država u kojoj međine srećom zamenjuju radnika, ali radnici nesrećom ništa ne zamenjuju. Nije dobra država u kojoj vas vojnici uče geografiji suseda. Nije dobra država koja osvaja Mesec da bi pokorila Zemlju. Nije dobra država u kojoj lakše možete promenti pol nego dosije. Nije dobra država u kojoj se vi i onaj koji vas progoni borite za iste ideale, samo je pitanje ko će prvi opaliti. Nije dobra "država u kojoj je građanin odgovoran za svoje pretke" (Kolakovski), ali ne odgovara za svoje potomke. Nije dobra država u kojoj je ćutanje najpriznatiji oblik održavanja jeavnog mišljenja, a obožavanje najpriznatiji oblik javnog delovanja. Nije dobra država u kojoj se ljudi ne sahranjuju samo na grobljima. Nije dobra država čiju himnu slušate kao sopstveno opelo. Ovakio bi se moglo nastaviti bez kraja kad kraj ne bi morao da postoji za sve osim za ovakvu državu.
MATIJA BEĆKOVIĆ Rame uz rame sa Borislavom Pekićem stoji Matija Bećković. I njemu je svaki aforizam na mestu. A mesto — to je proza na određenu temu. Nema boljeg opisa našeg naroda, nego što su to aforizmi u tekstu Matije Bećkovića.
Da li su za postojanje jednog naroda, potrebna najmanje dva? Da li se od više problematičnih naroda može napraviti jedan dobar? Da li je za postojanje dva naroda dovoljna jedna reka? Da li je groblje granica između dva naroda? Da li su za bratstvo i jedinstvo potrebna dva naroda? Postoje li dva ista naroda? Postoji li nenarodni narod? Da li je naš narod poznatiji u inostranstvu nego ovde? Da li svako može biti sin svoga naroda? Postoji li najgori narod na svetu? Ima li dovoljno vremena da svaki narod pobedi? Ima li malog naroda čija istorija nije velika? Da li je narod koji stalno menja režime, karakteran? Ima li penzionisanih naroda? Ima li većih briga od narodnih? Može li se biti odsutan iz naroda? Može li se narod izmisliti? Ima li idealnih naroda? Može li se prirodnom smrću umreti za svoj narod? Da li je rulja narod? Kome narod plaća članarinu? Da li je u monarhijama bilo naroda? Kada se dvojica tuku, koji od njih predstavlja narod? Da nije bilo porobljivača, da li bi bilo slavne istorije mnogih naroda? Kako ostati veran narodu koji te je napustio? Da li je jedino malim narodima stalo do ravnopravnosti? Postoji li narod veći od broja stanovnika? Ima li nešto jače od nepobedivog naroda? Ima li naroda sitih svoje misije? Da li je bilo plebiscita bez naroda? Koji deo naroda ne predstavlja narod? Ima li naroda koji nije uvek u pravu? Ima li naroda bez narodnih neprijatelja? Gde su toliki narodi bili za vreme rata? Zašto su najbolji narodi izumrli.
VLADA BULATOVIĆ VIB Jedan od najpopularnijih srpskih aforističara je Vlada Bulatović Vib. Da li je i najbolji, to je trebalo sam da utvrdi poredeći se sa ravnima sebi. U svakom slučaju za Viba mora da se kaže: vrh, brate!
U šumi vila, u vili mercedes, u mercedesu čovek, u čoveku srce, a u srcu ljubav za radničku klasu. Svet se deli na ljude koji misle i na ljude koji imaju mišljenje. Obala našeg mora sva je u trobojkama: plavo more, bele vile, crveni drugovi. Prodajem vilu s pogledom na radničku klasu. Nazad u stare pobede. Kad me već prisluškujete, recite kakvo mi je srce. Rat je završen, nije sramota napustiti položaj. Taksi te odveze, pa otkuca, cinkaroš te otkuca, pa te odvezu. Ako pod hitno ne osnujemo školu za narodne heroje, i sledeći rat dočekaćemo nepismeni. Probudite me kad stignemo u Evropu!
ALEK MARJANO Ako je neko bio totalni satiričar, onda je to bio Alek Marjano. Svojim životom, bojom svoje misli, smislom za humor, Alek Marjano je neponovljivi primer kako se piže satira. Pa, i aforizam.
Ni gomila lakih zadataka nije laka. Neki otvaraju sajam knjiga, a da pre toga nisu otvorili knjigu. Šta vredi pametnijem što je popustio, ako ga onaj drugi i dalje drži za reč. Dok putuju, neki stalno spavaju, pa tako mogu samo da sanjaju predele kroz koje prolaze. Ako su neki narodni poslanici glupi, to je samo znak da i glupi građani imaju svoje predstavnike. Čovek visi, a oni misle da izvodi skok sa zadrškom. Tokom vremena osuđeno je mnogo nevinih ljudi. Da bi se to kompenzovalo, mnogo krivih nije osuđeno.
SLOBODAN DOBRIĆ Među srpskim aforističarima mnogo je onih koji su prepušteni zaboravu. Jedan od njih je i Slobodan Dobrić, koga ni za života nisu smatrali važnim. To je zato što su čitali njega, a ne njegove aforizme.
Pošto ih je pročitao, pocepali su ga. I pravljenje luposti spada u produžetak svoje vrste. U kritici međuljudskih odnosa pošao je od sebe i više se nije vratio. Kradu Bogu dane, nekađnjeno, jer su ateisti. Kako ići u korak s vremenom kad put vodi u drugom smeru. Napredni su u svakom slučaju, čak i u nesrećnom. Promašeni ljudi su odlični strelci u lovu na čoveka. Bolje je da ti stoje na glavi, nego na grobu. Da bi potkrepio svoje očinske namere, opsovao mi je majku.
MILOVAN ILIĆ MINIMAKS Da se aforizmom može baviti usput, svedoči slučaj Milovana Ilića Minimaksa. Putujući sa estradnim karavanom, po ondašnjoj Srbiji, ondašnjoj Jugoslaviji, ondašnjoj Evropi i ondašnjem ovome svetu, Milovan Ilić Minimaks nikad nije zaboravio na svoje osnovno poslanje. Da se bavi pisanjem satire. Tako su uz brojne radio i televizijske emisije, estradne priredbe i noćobdenja, nastali i mnogi neponovljivi aforizmi.
Prilikom obdukcije jedne istine, nađene su dve velike laži. U toj zemlji i golu istinu bili su proglasili za pornografiju. Da li je čovek koji ukrade zastavu lopov ili rodoljub? Čovek — kako to neuverljivo zvuči bez potvrde. Iz svake borbe mišljenja njegovi protivnici izlazili su na nosilima. Nekoliko puta je uspeo da da život za otadžbinu, ali mu molba ni jednom nije pozitivno rešena. Šta će besmrtnima telohranitelji? Napisao je istoriju čovečanstva — po sećanju. Da li prilikom ulaska u Evropu, dame imaju prednost?
BRANA CRNČEVIĆ Da je satiričar neuspeli satiričar, ne vidi se iz slučaja Brane Crnčevića. Ali, da satiričar ume da bude neuspeli političar, to se iz slučaja Brane Crnčevića može jasno sagledati. Nije Crnčević neuspeo političar, zato što su drugi političari bolji od njega. On je neuspeo zato što je svoj talenat nesebično trošio tamo gde je svoj dar mogao samo da raspe. Gde bi bio kraj Brani Crnčeviću da je ostao samo pisac. To ne znamo. Znamo samo da bi u Akademiji nauka i umetnosti bio na sredini svog puta.
Slobodan čovek misli šta hoće, a jede šta ima.. Moja otadžbina je mala, volim je jer mi je žao. Telo svakog tiranina potopljeno u narod istiskuje onoliko naroda koliko je tiranin težak. Veterinar sam četrdeset godina, a još nisam video ovakvu stoku. Teško je biti Srbin, ali kasno. Svi smo mi deca dezertera iz 1389. godine. Doći će dan kada će jedan razbojnik biti razapet između dva Hrista. Mogao bih da živim i bolje, ali me je sramota. Radio je učinio da se glupost čuje, a televizija je omogućila da se i vidi. Otišao sam u bolji život, vraćam se za pola sata. Pre rata nismo imali ništa, a onda su došli Nemci i uništili su sve. Sposoban čovek odlazi u četnike, a vraća se iz partizana. Da sam slep živeo bih u svome mraku. Ovako, ko zna u čijem mraku živim. Kako da budem srećan? Gde god pogledam sve moj do mojega.
MILOVAN VITEZOVIĆ Kada se snima neki holivudski film, u scenariu se obično predvidi određeni procenat nasilja, dosta seksa, malo jurnjave, nešto suza, pa ako ostane prostora ubaci se i izvesna količina humora. Kada bi se sa nekim strancem kladio da je moguće napisati scenario za film, koji je sastavljen od 90 odsto aforizama, opkladu bi dobio čim bi tog gubitnika odveo na projekciju "Lajanja na zvezde" scemaroste Milovana V. U svom ogromnom opusu, aforizam kao film Milovana Vitezovića još je jedno čudo prirode ovog pisca.
Doživotne vođe dovode svoja ubeđenja do skleroze. Kovači lažnoga novca danas su ministri finansija. Pravdi su odrešene ruke, ali vezane oči. Robovi su podizali trgove slobode. Lako je podržati govor, teško je održati reč. Narodu koji se probudio ne mogu se pevati uspavanke! Istorija nam je bila učiteljica života, a onda su došli neki manijaci i silovali našu učiteljicu. Gde vlada nije ni u kakvoj krizi, narod je u očajanju. Pustili su stomake za otadžbinu! Policajci su dobri sagovornici — uvek da do kraja saslušaju. U basnama su životinje ljudi. U životu je obratno! Kad vidim neka dela, dođe mi da se vratim na reči. Idiote imamo! Nedostaje nam Dostojevski! Ko peva, zlo ne misli. Ko misli, nije mu do pesme. Kada je iz rova ušao u kabinet, odmah se ukopao! Ko visoko leti — nisko spušta! "I ja sit i ovce na broju!" — reče vuk jedući čobanina. U laži su kratke noge, ali se ne vide iz govornice.
ZORAN RANKIĆ Nema glumca koji ne sanja da jednoga dana režira. Ali da jednoga dana postane pisac, sanjao je samo Zoran Rankić. I drugi glumci su pokušali da pišu: neki pesmu, neki priču, neki, bogami i roman. Ali, Zoran Rankić je jedan od retkih Srba koji je i ovde uspeo da ostvari svoje snove.
Da ti je, prijatelju, da budeš neko pa makar bio niko. Sloboda nikada ne dolazi dok je ne donesu. Ne moli bitangu da bude čovek, već čoveka da ne bude bitanga. Ko se preglasno smeje, taj na nešto drugo misli. Je l bogati, a je l živ taj pokojnik? Ko do vlasti puzi, sa nje se skotrljava. Sloboda nema ogradu ali je ne preskači! Sutra će, kažu biti letnji dan do podne. Da nema ostalih, ni ja ne bih možda bio Srbin. Prema Hrvatu se ponašaj kao Srbin, prema Šiptaru i Crnogorcu kao Srbin, a prema Srbinu ipak nemoj. Svaki uvređeni narod je veliki. Nek u Evropu ide ko svoje zemlje nema.
DEJAN PATAKOVIĆ Ima satiričara kojima je cilj da se njihovi čitaoci rasplaču nad porukama koje im oni šalju. Dejan Pataković piše aforizme, s nadom da će mu se čitaoci nasmejati.
Mislim, dakle nemam šta da tražim u Srbiji. Podelili smo se. Siromašni gladuju, a bogati drže dijetu. Zašto li telohranitelje zovu gorilama? Šimpanze su nekako simptatičnije. Parafraza engleske poslovice: Nisam toliko bogat da uzimam kredit iz banke. Tesla je izmislio struju, a mi smo kasnije izmislili mrak. Baš me smlatila depresija. Ni kredit mi se više ne diže. Najlepše nam je u krevetu. Ona sluša radio, a ja čitam novine. Jeste da je bio nepismen, ali umeo je da oplajvazi.
RAŠA PAPEŠ Ako postoji čovek kome se crno piše, onda je to Raša Papeš. Ako postoji čovek kome bi sa svih strana trebalo da bude podržan u crnom pisanju, onda taj čovek ne samo da misli, dakle, postoji, nego i postoji, dakle, da bi mislio.
Društvo bi nam bilo dobro, ali ga narod kvari. Naš narod je mali, ali ga u masi uvek ima. Uzalud nam političari obećavaju da ćemo ževeti bolje. Od nas se to ne može očekivati. U obračunu sa mafijom, vlada je prošla dobro uz neku pretnju i opomenu. Djavo nam je pomiogao da okajemo grehe. Oprostio nam je sve vrline. Poslanici pravo iz skupštinskog restorana odlaze za govornicu gde nastavljaju da nabadaju. Predizborna obećanja opet pominju bolju budućnost, pto je jedna od zabluda prethodne vlasti. Masovni pohod naših građana na kontejnere prevazilazi granice dobrog ukusa. Privatizacijom smo naše dugove sravnili sa zemljom. Mi zaista umemo da slavimo demokratiju. Kao da nikada neće doći. Naiva je samo predizborna orijentacija. Kao pravac razvija se posle izbora.
MILENKO PAJOVIĆ Kada se osvrnemo na Pajovićev aforistični opus, jedno ne možemo a da ne primetimo. Kako mi idemo unazad, tako Pajović napreduje. Ovo je samo mali uvid u ono dokle je Milenko stigao.
Pametniji popušta — živčano. Narodu je od sreće udario suzavac na oči. Drugovi, kucnuo je policijski čas. Ponekad je hrabrost ostati kukavica. Pada sneg, ali nismo s njim saglasni, jer neravnomerno pada po republikama i pokrajinama. Bolje je da država štiti medvede nego obrnuto. Lako je paviti se Englez, probaj da se praviš Srbin. Časna reč je uvek pionirska. Mi stojim postojano kano klisurine i tako stojimo, stojimo, stojimo... Himna nije kriva što mi loše stojimo. Ako kažeš da voliš svoju zemlju, ori! Kleknite, ako hoćete da startujete! Dunav je naš najsiturniji priliv iz inostranstva. Pesniče, dug svoj znaš, reče kelner. Ovce uvek misle da su na broju. Ljubav prema otadžbini je svaki put prva. Narod koji je uvek na ispitu, ili je neuk, ili previše zna. Otadžbina nam je svakako majka, sporno je očinstvo. Od kolevke pa do groba, najlepše je u kolevci. Dozvolite mi da održim svoj maternji govor. Gledam Jugoslaviju. Voleo bih da me izgled vara. Eh, da mi je sadašnja pamet, ala bih bio glup!
JASMINA BUKVA Dugo se pisanje aforizama smatralo za muški posao. A onda su dame izoštrile svoja ženska pera. I u pisanju aforizama često umele da budu lepše od jačeg pola. Među ženama, ovde svoje mesto imaju Vaska Jukić Marjanović, Radmila Grbović, Mira Jurčić, Vesna Denčić, Danica Mašić, Ivana Srećković, Ljiljana Stjepanović, Jelena Kanački... Ali, za prvu damu srpske satire proglašena je Jasmina Bukva.
Kad se, u Parlamentu, pomene reč "ĐUBRE", svi se jave za repliku. Naši ministri se trude da narod ne pati mnogo, ali da pati kvalitetno. Evropska unija hoće sa Srbijom, a da joj ne uđe. Mogu da se kladim da će u Srbiji da se živi bolje, reče Premijer, i ode u kladionicu. Potrošačka korpa nam je takva da iz nje možemo da jedemo svi k'o jedan. Ne znamo da li nam je kriv Predsednik ili Premijer... Ali neki đavo sigurno jeste! Situacija u Parlamentu je teška. A i predsedavajuća je sve teža i teža. Da li će Tači da dođe na pregovore, ili će naši organi da idu tamo? Toliko se išlo đonom, da to više ni Ahilova peta nije mogla da podnese. "Tata, ja bih da ručam." "I tata bi, sine!" Profesor me je dva puta zapisao. Treći put ima da me zapamti! Uhvatili smo korak sa svetom. Tamo rade roboti, a kod nas će da rade motke. Muž me je zaprosio pre sedam godina. I već zajedno prosimo! PERA JE BIO NA VLASTI, SVE DOK NIJE NAIŠAO VLASTIN MUŽ. Kriminal nam je čas vladina, čas nevladina organizacija.
MILAN MIHAJLOVIĆ Ima naših aforističara koji su rođeni tamo gde nije sramota biti Srbin, a da se njihov rodni kraj ne nalazi u Srbiji. To su oni koji nam ovamo, vamo, za brada ova dolaze iz Republike Srpske. Jedan od njih je i Milan Mihajlović.
Ministri glume ludilo. Taj film je i najviše para dobio iz budžeta. Gledam kako nas sunce obasjava. Hoću da budem svedok i ovog fenomena. Kakvi su nam izdanci, ne bi me čudilo da nam još nešto ne nakaleme. Ne bi bilo strašno što su nas prešli da nismo zgaženi. Ustavom je zabranjeno kloniranje, ali političari liče kao jaje jajetu. Najopasnija hajka je ako te potera maler.
DRAGOSLAV MITROVIĆ Da naš aforističar može da piše gde god da je, svedoči Dragoslav Mitrović. On i u dijaspori ume da se našali na račun Srbina koji u njemu živi, gde god da je.
U Srbiji ne možeš ništa da završiš ako nemaš vezu. Ne možeš čak ni da telefoniraš! Čim oni izjave da će nas ogrejati sunce, ja odmah počnem da montiram zimske gume. Pustite duha iz boce. Ja ću platiti kauciju za flašu! Na graničnim prelazima nema dužih zadržavanja, pa pokojnik neće dugo čekati na ulazak u zemlju! Imam posla preko glave — reče crna čarapa. Na koje mesto najčešće izlazim? Na biračko mesto! Nastavlja se odliv mozgova iz Srbije. Juče je prodat fudbaler koji odlično igra glavom! Dobio samo tri meseca robije! Kakav je ološ, ni to nije zaslužio.
ALEKSANDAR STOJADINOVIĆ Nismo sigurni da će svet ostati na mlađima. Ali da aforizam na mlađima ostaje, trudi se Aleksandar Stojadinović. Pisanje aforizama jeste veliko opterećenje, ali zar nisu opterećeni i političari, stranački lideri ili tajkuni. Pa se i dalje bave politikom, strančarenjem i tajkunisanjem. Ako mogu oni, mogu i mladi aforističari. A, opet, dokle će, bre, oni da nam budu mladi. Zar ne bi mogli i to da prepuste matorantima.
Država je odlučila da spreči nasilje na ulicama kako zna i ume, pa huligani nemaju nikakav razlog za strah. Problem nasilja najbolje se rešava edukacijom. Siledžije treba naučiti pameti. Borio bih se protiv nasilja u porodici, kada bih smeo da se vratim kući. Mladima su potonule sve lađe. Zato vise po splavovima. Droga je pojeftinila, pa đacima ostane neki dinar i za užinu. Dogovor kuću gradi samo ako ne postoji građevinska dozvola. Ukinuli bismo birokratiju, ali je procedura složena. Po našim klinikama prvo hirurzi vrše operacije na pacijentima, a zatim policija vrši operacije nad hirurzima. Iskorenili smo korupciju, pa je mito sada jedini način da se dogovorite sa lekarom. S obzirom na brzinu kojom se kreću naši vozovi, svaka kafana pored pruge može da bude vagon restoran. Čim se Srbin rodi, čitav mu život prođe kroz glavu! Iver ne pada daleko od kladionice! Himna srpskih đaka informatičke generacije: "Kliknimo s ljubavlju svetitelju Savi..." Za razliku od britanske u kojoj sunce nikada ne zalazi, srpska imperija obuhvata prostor u kome nikako da svane. Ako prestolonaskednik postane kralj, biće to kruna njegove karijere.
RADIVOJE BOJIČIĆ I, naravno, ja, pa, ja, pa nema, nema, nema, i opet nema, još nema, pa opet nema, nema, nema ona nikoga, ona voli samo mene jednoga. Tako se zove besmrtna ljubav, u kojoj smo na jednoj strani — ja, a na drugoj, ko bi to mogao biti,nego opet ja. Posle onolike satanizacije Srba, najbolje bi bilo da za prestonicu proglasimo Đavolju varoš. Ime Kain! To bi odgovaralo našem Bratoljubu. Naš šovinista je čovek koji mrzi sebe zato što je Srbin. Trla baba lan i sve do dok nije umrla mislila da konkuriše Kinezima. Osim što doručkuju, ručaju i večeraju, moji sinovi traže i užinu. Šta mogu kad imam decu sa posebnim potrebama. Kad god slikam pejzaž, dobijem mrtvu prirodu. Tvrdnjom da se sve događalo u potpunom mraku, svedok je na zločin bacio novo svetlo. Zemljotres je jedini način da se neki provincijski grad u Srbiji, nađe u epicentru. Sazreo je u opoziciji. Istrulio na vlasti. Ako hoće da postigne neki rezulotat, vlast mora da radi u tri smene: smena premijera, smena ministara i smena skupštinske većine. Aforističar je čovek čija brbljivost staje u jednu rečenicu. Ovo bi bio moj izbor. Da je neko drugi birao autore koji će predstavljati srpski aforizam, možda bi se opredelio za neki drugi tim. Važno je da i u ovom pogledu možemo da računamo na dva tima. Tim bolje. I tim gore. Na selektorima je da odluče.R. Bojičić
|