Bajka i njeno mjesto u djetinjstvu [Uglješa Kisić]
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.
KNJIŽEVNOST « SRPSKA NARODNA (USMENA) KNJIŽEVNOST « Narodna proza  « Bajka i njeno mjesto u djetinjstvu [Uglješa Kisić]
Stranice: 1   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Bajka i njeno mjesto u djetinjstvu [Uglješa Kisić]  (Pročitano 5764 puta)
0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Angelina
Administrator
*****
Van mreže Van mreže

Poruke: 6361



« poslato: April 28, 2011, 12:42:18 pm »

**

BAJKA I NJENO MJESTO U DJETINJSTVU


Usvijetu u kome živi, sredini koja ga okružuje, porodici izmijenjenih prilika i odnosa bajka za dijete je sve manje onaj čarobni štapić koji će ga lako da prenese iz svijeta realnosti u svijet mašte. Živimo u vremenu u kome se sve manje vremena odvaja i poklanja djetetu u porodici, sve se manje pažnje i razumijevanja pokazuje za brojne njegove želje i prohtjeve, jer sve mu više nedostaje one prave, nesebične i trajne roditeljske ljubavi kao toplog okrilja u kome će moći nesmetano i slobodno, zadovoljno i srećno, da se normalno razvija i napreduje. Bajka mu ne može nadomjestiti nijedan od od tih nedostataka, ali mu može pružiti izvjesnu sigurnost da se ne osjeća sam, pogotovo ako mu manjka društvo njegovih vršnjaka, da mu pruži potrebnu naknadu i podstakne želju da uspije u životu.

Radoznalost djeteta je neizmjerna. Izgleda poput ptice što se još nejakim kandžama hvata za površinu života i ispod nje kljuje otkrivajući njegovim jezikom razumijevanja smislove življenja. Krila njegovih želja i njegove mašte ocrtavaju se na onoj uskoj granici koja dijeli san od jave. Zato bajka jezikom slika, i pored fantastičnih, njemu neobičnih, čudnih prizora i likova, privlači njegovu pažnju i ono u njoj nalazi oduška svojim raspoloženjima, radostima i strepnjama. Strpljenje djeteta, naoko časovito i hirovito, može da se ponekad mjeri potpunom uživljenošću ili opaža jednostavno odsustvom interesovanja za predmete, pojave i događanja svake vrste. Otuda nametnuta igra i zahtjevi odraslih, i kad nisu neodmjereni i protivrječni, izazivaju njegovu odbojnost, protivljenje, jer ono u svojoj glavi, u svojoj predstavi, naoko naivnoj i nesvjesnoj, vidi sebe u centru i osi u kojoj se prelama slika života. Na tu činjenicu ukazali su pjesnici u naše vrijeme, uspostavljajući s njim bliski odnos, gledajući u djetetu čovjeka s kojim se može voditi ravnopravan dijalog.

Bajka je za dijete vrsta utočišta u kome ono nalazi svoj svijet, svoj mir i u kome, za razliku od zbilje, za učinjene radnje ne gledaju ga smrknuta i začuđena njemu bliska i poznata lica. Pred njegovim očima otkriva se jedan drukčiji svijet, toliko za njega različit od zbilje, koji ga plaši i privlači, izaziva njegovo čuđenje i divljenje, prema kome jednostavno ne može ostati ravnodušan. Tu su zmajevi i demoni, vještice i vile, svakovrsna čuda i čarolije, ali i njemu dragi likovi Palčića, Crvenkapice i Pepeljuge. Svaka priča postaje za njega jedna nova staza, jedan izlet u nepoznato.

Bajka i dijete. Život djeteta u najranijoj dobi je svojevrsna bajka. Privlačnost bajke za dijete tog uzrasta jeste i izraz same njegove prirode koja nema još potrebnog iskustva i svijesti da se, kako to ističu neki psiholozi, snađe u stvarnom životu. Druga činjenica, ne manje važna, proizilazi iz dječijeg shvatanja da mu u samom životu, kao u bajci, nema ništa nemoguće, nedokučivo i neostvarivo. Dijete u najranijoj dobi sluša bajku. Slušanje ili čitanje bajki za dijete ne znači istu vrstu doživljaja. Između djeteta i bajke u tom dobu posrednik je odrasla osoba i, zavisno od intonacionalmh vrijednosti svog govora, postiže uspjeh, onu određenu mjeru uživljenosti djeteta u tok i zbivanja u priči. Da li se taj govor obrazuje u skladnim zvučnim rezonansama, zavisi u ne maloj mjeri i njegova naslada u slušanju bajke. Naravno, sve bajke nisu za čitanje djeci. Dijete će gotovo nepogrešivo da registruje u svijesti taj poznati zvuk i da ga zadrži u svom sjećanju tako da ga nijedan drugi glas neće moći jednostavno izbrisati.

I slušanjem bajki dijete će dosta lako prepoznati jedne od drugih vrsta priče. To su one osobenosti bajke po kojima se ona jasno odvaja od drugih oblika pričanja. Najprije sam početak, uobičajen, kojim se iskazuje neodređena prošlost, pa neobična i zanimljiva fabula u kojoj se prepliće svijet realnih i fantastičnih likova i događaja, te jednostavnost naracije i skladnosti stila i jezika. Kompozicija bajke data tako u zadivljujućem spoju realnog i čudesnog daje joj snažnu sugestivnost kojom utiče na dijete i privlači. —


dr Uglješa Kisić


REKLI SU O BAJCI:

"Skrivena želja u svakoj bajci čovjeka uvis penje, u svakoj cvjeta po jedna želja i čeka ispunjenje".
B. Ćopić

"Prvi protivnik bajki je odrasli vaspitač koji viže nije dete i ne može da vjeruje u šarene laže bajke... Zato ne ume i ne može da razgovara sa decom jezikom bajke. Zaboravio je on nemušti jezik pa je za jedan divan govor siromašan".
D. Lukić

"Kad se nađem u šumi, kad se nađem u prirodi, meni se sve čini da na sve strane neko nevidljiv, neko sakriven iza grmova, iza drveća, u krošnjama i lišću šapuće, šapuće priče. A ja ih samo slušam i pamtim, pa poslije pišem".
A. Hromadžić


ZVJEZDANI VRT | Izbor i predgovor priredio dr Uglješa Kisić | "Svjetlost" Sarajevo, 1983.
Sačuvana
Stranice: 1   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na: