sledeća tema »

[Angelina]

**

POSLUŠNI JARIĆI


Bila jedna koza pa imala u šumi kućicu i nekoliko jarića. Kad je polazila od kuće, zatvarala je u nju jariće. Govorila im je da nikome ne otvaraju vrata, jer može doći vuk da ih pojede. A kada se vraćala kući, pjevala im je:

Jarići, kozlići,
otvorite sami
vašoj miloj mami!
U gori sam bila,
hladne vode pila,
napasla se travice
i zelene šumice.
Vama nosi mama
puno vime mlijeka
pa teče ko rijeka
niz nožicu u travicu.

Jarići bi poznali majčin glas i odmah otvorili vrata. Slušao to vuk iz šume. Kad je jednog jutra koza otišla, on dođe pred vrata i počne krupnim glasom pjevati:

Jarići, kozlići,
otvorite sami
vašoj miloj mami!
U gori sam bila,
hladne vode pila,
napasla se travice
i zelene šumice.
Vama nosi mama
puno vime mlijeka
pa teče ko rijeka
niz nožicu
u travicu.

— Ne prevari! Ne prevari! Ne pjeva naša majka tako!, rekoše jarići i ne htjedoše vuku otvoriti vrata.

Vuk utanji glas i poče opet pjevati. Jarići opet poznadoše da to nije njihova majka i ne pustiše ga unutra. Dugo je vuk čekao. Kad vidje da ih ne može prevariti, ode žalostan i gladan u šumu.

Dođe koza. Jarići joj ispričaše kako je neko dolazio i pjevao drukčijim glasom. Rekoše joj da mu nisu htjeli otvoriti vrata.

— Pametni mamini! To je bio vuk. Da ste mu otvorili, sve bi vas pojeo!, reče koza i dade im te se siti nasisaše slatkog mlijeka.

ZVJEZDANI VRT | Izbor i predgovor priredio dr Uglješa Kisić | "Svjetlost" Sarajevo, 1983.