sledeća tema »

[Angelina]

**

DRAMA

Drama je književni tekst koji se po formalnim obilježjima temelji na dijalogu, a po sadržaju na sukobu među likovima odnosno na dramskoj radnji. Dramska radnja sastoji se od početka radnje, zapleta, vrhunca radnje (kulminacije), raspleta i završetka (epiloga).
 
Ishodište scenske umjetnosti jest dramski tekst. On odgovara na pitanje što glumac govori; a povremeno i što čini na pozornici. Međutim, kako to čini i kako govori ostvaruje se na sceni. Kako to čini i kako govori ovisi o redatelju i glumcu, o osobnosti glumca, njegovim glumačkim i govornim sposobnostima, te o redateljevim zamislima scenskog ostvarenja drame.

Zaokruženi dio drame koji čini izvjesnu tematsku i dramaturšku cjelinu zove se čin. On se sastoji od više prizora.

Prizor je najmanji dio drame odnosno dramske radnje uvjetovan pojavom nove ličnosti na pozornici ili izlaskom stare ličnosti s pozornice.
 
Dobar dramski tekst čini osnovu za scensko izvođenje. Dok je osnovno sredstvo drame dijalog, monolog, didaskalija, i čitateljsko zamišljanje, scenska izvedba se temelji na slici i zvuku, na onome što vidimo i čujemo, a što vodi i organizira redatelj, a ostvaruju glumci.
 
Didaskalija je dramski opisni tekst, značajna strukturna komponenta drame; to je uputa čitatelju odnosno izvođačima (režiseru, scenografu, glumcu itd.) kako se što treba izvesti na pozornici, scenski oblikovati. Didaskalija služi da otkrijemo postupke i ponašanja lika, njegove osjećaje i raspoloženja u konkretnim dramskim situacijama; ona otkriva društveni status i stalešku pripadnost lika, omogućuje da zamislimo scenski prostor te vizualnu i akustičnu stvarnost prostora u kojem se kreće lik. Jednom riječju, didaskalija odgovara na pitanja: kako izgleda lik (glumac), što čini na sceni, kako to čini, kako govori, što sadrži scenski prostor, kako izgleda scenski prostor itd.

O RADIO-DRAMI I TELEVIZIJSKOJ DRAMI

Osim drame, komedije i tragedije za kazališnu izvedbu postoje i dramski tekstovi prikladni za slušanje i gledanje. To su radio-drame i televizijske drame.

Radio-drama je tekst ponajprije namijenjen slušaocu, a tek onda i čitaocu. A televizijska drama - gledatelju i slušaocu. Znači, radio-drama je prikladan tekst za govornu realizaciju i slušni doživljaj, a televizijska drama za vizuelno-akustični doživljaj.
 
Radio-drama je tekst namijenjen izvođenju na radiju. Radnja i sukobi među likovima predočavaju se dijalogom. Osnovno su izražajno sredstvo radija glas, šum i zvuk. Glavnim vrednotama (intonacijom, tempom, intenzitetom i bojom glasa) predočava se radnja, promjene u intenzitetu radnje, a šumovima i zvukovima prostor zbivanja.
 
Često se u radio-drami koristi i glazba koja je u funkciji predočavanja ugođaja, duševnog stanja lika te izražavanja dramatičnosti radnje.
 
Televizijska drama ima osnovna obilježja kazališne drame (dijalog, sukob likova, gluma i sl.), ali i svoja sredstva karakteristična za televizijsko izražavanje. Radnja se i likovi vizualno približavaju gledaocu pomoću elektronske kamere izmjenom planova i rakursa, montažom pokretne slike i zvuka. Gluma nije tako naglašena, izražajna kao u kazališnoj predstavi. Osim tv drama koje su sličnije kazališnoj drami, što znači da se temelje pretežno na dijalogu, postoje i tv drame bliskije filmskom djelu, u kojima su nešto izraženiji događaji i akcije.

Stevan Stefanović