Angelina
|
 |
« poslato: Oktobar 29, 2011, 11:59:19 pm » |
|
* VLADIMIR STOJILJKOVIĆ(Zagreb, 04.09.1938 — Beograd, 08.10.2002)"Vlada Stojiljković je bio srpski pesnik, prozni pisac, prevodilac, novinar i likovni umetnik. Rođen je 4. septembra 1938. godine u Zagrebu gdje mu je otac Milentije, sve do dolaska fašista na vlast, predavao francuski na Klasičnoj gimnaziji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Nišu. Diplomirao je engleski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Član Udruženja književnika Srbije i Udruženja likovnih umetnika primenjene umetnosti Srbije. Novinarsku karijeru započeo je u Radio Jugoslaviji, a najveći deo radnog veka proveo je u Redakciji dečijeg programa Radio Beograda, a neko vreme bio je i urednik Redakcije. Autor je brojnih dečjih i drugih radio-drama izvođenih na gotovo svim jugoslovenskim radio stanicama. Ilustrovao mnoge svoje knjige i knjige domaćih i stranih autora za decu. Izlagao je na izložbama ULUPUS-a "Zlatno pero" i preveo sa engleskog više knjiga od kojih romane "Vrli novi svet" Oldusa Hakslija i "1984" Džordža Orvela, "Lesi se vraća kući" Erika Najta, "Guliverova putovanja" Džonatana Svifta i "Ibi ponovo jaše" Alfreda Žarija. Bio je član redakcije Internacionalne revije SIGNAL, a sedamdesetih godina aktivno je učestvovao u signalističkom pokretu."OBJAVLJENE KNJIGE:- "Kišobran je rasprodan", 1972;
- "Zamislite jedan datum", 1974;
- "Sijalica od sto konjskih snaga", 1976;
- "Da li da se ponašam", 1978;
- "Odavde dovde", 1978;
- "Blok 39", 1979;
- "Pegava i Debeli", 1982;
- "Pismopisac", 1995;
- "Ipsilon: SF priče", 1998 i
- "Polovina ponedeljka", 2008.
Zastupljen u antologijama:- Miroljub Todorović, "Signalistička poezija", 1971;
- Miroljub Todorović, "Konkretna, vizuelna i signalistička poezija", 1975;
- Dušan Radović, "Antologija srpske poezije za decu" 1984;
- Dimitrije Milenković, "Sve što cveta" (antologija poezije za decu), 1996;
- Milutin Lujo Danojlić, "Al se nebo osmehiva" (antologija srpske poezije za decu), 2002;
- Milivoje R. Jovanović, "Antologija niških pesnika za decu", 2004;
- Dejan Bogojević, "Moć čigre" (antologija srpske poezije za decu), 2004;
- Tihomir Petrović "Antologija srpske poezije za decu", 2006.
Emitovano je desetak njegovih radio-drama za odrasle i 19 za decu, preko pedeset televizijskih scenarija za decu i omladinu i nekoliko sinopsisa za crtane filmove. Roman "Polovina ponedeljka", koji je započeo još 1985. i dovršavao devedesetih, objavljen je posthumno.
Vladimir Stojiljković umro je u Beogradu 8. oktobra 2002.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: Oktobar 30, 2011, 12:00:10 am » |
|
** Poezija za decu Vladimir Stojiljković
KAKO SE PIŠU PESME Pesme se pišu desnom rukom, a može i levom, ko voli, pesme se pišu na papiru, a može i na krečenom zidu, pesme se pišu kad srce boli, a može i kad ne boli, pesme se pišu u Nišu, Bačkom Petrovom Selu, a može i u Šidu. Pesme se pišu s proleća, a može i usred zime, pesme se pišu iscela, a može i u dva dela, pesme se pišu s rimom, a može i bez rime, pesme se pišu na prazan stomak, a može i posle jela.
SA MNOM IMA NEKA GREŠKA
Sa mnom ima neka greška lice mi se stalno smeška he-he
Bez razloga i bez veze usta mi se sama keze ho-ho
I kad nećem i kad hoćem moram da se zakikoćem hi-hi
Nestrpljiv sam, jedva čekam da se malo zacerekam hu-hu
Postalo je zbilja strašno: smejem se ko lud na brašno ha-ha.
KAD BIH ZNAO
Kad bih znao jezik lavlji ili kravlji ili mravlji kad bih znao jezik mačji ili račji ili svračji kad bih znao jezik ćukova ili vukova ili smukova ala bih rikao cikao pućpurikao kukurikao njištao vrištao pištao šištao cijukao pijukao maukao arlaukao ala bih lajao i gugutao pa makar posle doveka ćutao.
PRIMER ZA UGLED Gledam onoga Coku što uvek sedi mirno napred u prvoj klupi ispred same katedre iz matiša pet iz geografije pet iz fizičkog pet odakle god ga pogledaš ono same petice ukratko vukovac od prvog razreda pa skroz Ide u muzičku školu odsek klavira naravno i tamo je odličan bio je prvi na gradskom takmičenju i treći na republičkom i svi za njega značajno govore aaa ovaj dečko ima štofa Kod kuće skuplja marke i pravi modele jedrilica Kako sve stiže ne znam ali zaista stiže
i još mu bogami ostaje vremena da igra s nama košarku ili fudbal ili šta već bude kad se skupimo Ima bicikl strašan bicikl i kad ga zamoliš daj jedan krug daje bez reči nema problema Hoće i knjigu da ti pozajmi i da pomogne kad radiš domaći pa i da šapne kad ti zagusti i nije cinkaroš ne otkucava nikog Nosi farmerke džemper i jaknu kao i ceo svet nije od onih što se prenemažu da ih je ćale vodio u Trst i da su im košulje iz Engleske ne
Ne psuje ne laže ne bije se ne galami u bioskopu ne spušta se niz gelender ne viri kad se cure presvlače posle fizičkog uzoran dečko sve u svemu nemaš mu šta zameriti on prosto nema mane i upravo mi zato ide na bubrege u neograničenim količinama
SVAKOGA JUTRA, DOK SE TUŠIRAM Svakoga jutra, dok se tuširam, ja pomalo i fantaziram, svoj pravi život eskiviram pa neki mnogo lepši biram: život u kome lepo sviram ili raketom pilotiram ili u poslu profitiram ili pametno meditiram ili se strašno luksuziram ili s desetkom diplomiram ili armijom komandiram ili filmove vešto režiram ili tigrove hladno dresiram ili boksere nokautiram ili prvake u šahu matiram ili po svetu svuda špaciram ili sve cure žustro šarmiram. . . I tako stalno sebe foliram svakoga jutra, dok se tuširam.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Oktobar 30, 2011, 12:20:13 am » |
|
** Poezija za decu Vladimir Stojiljković
PRGAV MOMAK Na proplanku (glavnom šumskom trgu) zec lisici udario čvrgu. Usred šume u gustom šipragu zec kurjaku udario šljagu. Kraj potoka svoj šumi na oku zec medvedu zviznuo frljoku.
Zeče, zeče, prgavštino divlja, pomorićeš pola šumskog življa!
NOSOROZI Nosorozi, nosati, rogati, što niste brzi kao đogati? Nosorozi, debeli, repati, kako se vama može tepati? Nosorozi, truntavi, zdepasti, da li vas išta može prepasti? Nosorozi, glomazni, kljakavi, zašto bar malo niste dlakavi? Nosorozi, kvrgavi, hrapavi, zašto ste tako strašno trapavi? Nosorozi, rogati, nosati, dokle ćete tako konjosati? Nosorozi, mračni, problematični, ipak ste mi zbog nečeg simpatični.
DUGAČKA PSEĆA PESMA
Da se razumemo: ja sam koliko juče bio kuče. Govorili su za mene da sam, ah, slatko štene.
Da se razumemo: danas je prošlo sve to; leto pa zima pa leto i eto postadoh odraslo pseto.
Da se razumemo: mama, nemoj me više maziti tata, nemoj me više paziti nemojte pasti u fras: štene je posalo pas.
Da se razumemo: sam ću goniti i sam bežati sam ću ležati i režati sam se kroz život probijati i sam na mesec zavijati.
Da se razumemo: negde ću, pored nekog plota, sresti kerušu svog života.
Iz našeg braka na svet će stići prekrasni psići.
Da se razumemo: njihov će život pseći teći u sreći a onda će mi neko od njih reći:
"Da se razumemo: ja sam koliko juče bio kuče..."
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: Januar 03, 2013, 01:42:10 pm » |
|
** Poezija za decu Vladimir Stojiljković
MNOGO ZVUKOVA
Kad skoči pas na tas čuje se "tras". Kad padne kum na drum čuje se "bum". Kad stigne džip u Štip čuje se "škrip". Kad padne zvrk na šmrk čuje se "krk". Kad lupi kup u ćup čuje se "bup". Kad padne brus u đus čuje se "pljus".
DALEKO JE JOŠ DO JUNA Sledila se reka Una, sneg na putu do Soluna, mraz od Like do Korduna, daleko je još do juna. Smrzli su se ris i kuna, skočanjili kos i žuna, hladno im je oko kljuna, daleko je još do juna.
Ovcu greje gusta vuna, miš cvokoće ispod žbuna, na drveću snežna kruna, daleko je još do juna.
ČUVAJTE SE SATOVA ŠTO KASNE Čuvajte se satova što kasne, namere im nikad nisu časne. Sve tiho, po 'ladu, da ih ne poznadu, od svakog minuta po sekund ukradu. Čuvajte se satova što kasne, jer to su vam lažovčine rasne. Sve na isti kalup, sve na iste teme: čas "imaš još fore", čas "još nije vreme". Čuvajte se satova što kasne, njima stvari nikad nisu jasne. Uvek će im biti teško da dokuče da li je već danas ili je još juče.
TAMA JE PADALA Tama je prvo padala kap po kap, onda je slavina mraka još jače procurila, najzad je pljusnuo pomrčine slap i sva su deca legla u krevet i zažmurila. I evo, sad već sanjaju Mlečni put, gusarsku lađu i slatke kuće od čokolade. Noć ih je zavila u topli svoj skut od Priboja na Limu do Rta dobre nade. Spavaju već duboko zebra i lav, semafor sklapa oči, spomenik spava stojeći, nosi ih rekom san kao splav — ljudi, mogu vam reći da ću i ja prileći.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|