Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 09, 2010, 03:25:40 am » |
|
* KNJIŽEVNOST UZ GUSLEKrajem 14. vijeka, srpske zemlje su okupirane od strane Turaka, i za narednih 400 godina nije bilo mogućnosti za kreiranje značajnijih pisanih djela. Turci nisu dozvoljavali širenje pismenosti, niti stvaranje književnih djela kod porobljenih naroda.
Medjutim, neka od najvećih literarnih djela toga vremena, nastala su i prenošena sa koljena na koljeno u govornoj formi, tj. pjevanjem uz gusle. Najznačajnija djela ove vrste su srpske junačke pjesme.
Pisana književnost je stvarana samo za religiozne potrebe u crkvama i manastirima, i to na staro-slovenskom jeziku. U ranom 19. vijeku, Vuk Stefanović Karadžić, nastavljajući rad Save Mrkalja, izvršio je reformu ćiriličnog alfabeta, uveo fonetske principe jezika, i ustanovio srpski govorni jezik kao književni.
I dok danas, čak i neki Srbi, sa podcjenjivanjem gledaju na našu srednjovjekovnu književnost, veliki pisci i pjesnici 19. i 20. vijeka su se divili ljepoti srpskih junačkih pjesama. Veliki njemački pisac Johan Volfgang Gete (Johan Wolfgang Goethe) koji je živio od 1749 do 1832. godine, a pored ostalog napisao "Faust-a" i "Herman i Doroteja", lično je u svojim knjigama zabilježio činjenicu da je učio srpski jezik, kako bi srpske junačke pjesme mogao čitati u originalu. Njegov put je nastavio Ivo Andrić, po rodjenju Katolik, po životnom opredeljenju Srbin, koji je u otkrio sebe u ljepoti srpske duše iskristalisane kroz patnje okovane duše.
I tako je, još jednom odato priznanje srpskom stradanju i srpskoj istoriji kroz Nobelovu nagradu, koju je dobio 1961. godine, dok su njegova djela prevedena na gotovo sve evropske jezike. sokolac.slavicnet.com
|