*
Stihovi
Tanasije MladenovićČEKAJ ME NOĆNOČekaj me noćno na letnjem treperenju sunca,
S kojim sam sam u pohode kasnome došao letu,
Lak i gibak ko struna
Na plavoj pozadini vidika.
Čekaj me noćno, jer dan je suviše lak i kratak
Za nežni prkos reči, za zvon ljubavnog guka
U ovom prostoru bez međa, u ovoj korubi neba,
Planina, livada travnih i cveća utišanog,
U ovom krugu zemlje, i voda, i glasnih ptica,
Orlova širokokrilnih i čavki vranih boja
Koje zatamne zrenik
Zastorom svojih krila.
Čekaj me noćno ko suton ljubavni zagrljaj mraka,
Kad svetlost se slije u tamu i kao potok spusti
Niz glatku zvezdanu putanju,
Niz tvoje ruke i lice, niz kose i mlečne grudi,
Niz padinu mladog stasa i uzburkana bedra,
U kojima ljubav se ljuška kao u vodi žubor,
Kao u ptici pesma,
I kao urlik u vuku
Na gladnoj ledini noći, na oštrom sečivu mraza,
Na talasanju svih čula
Svih bića i svih stvari.
Čekaj me noćno, jer leto samuje uoči zore
Kad pođe da nas traži
I stvori novi zanos.
IMA JEDNA STVARIma jedna stvar koja se ne zaboravlja:
Svet je golem a mi u njemu izgubljeni
Pružamo jedno drugom ruke belje od mesečine,
Vetar zaborava im daje boju i lepotu kao na vazama grčkim,
Toplotu im osnažuje misao na bliskost
Našeg zajedničkog cilja.
Ima jedna stvar koja će se dugo pamtiti:
Prisutnost naših tela oslobađa duh od prastarih uza,
Lažnog stida i lažnih obzira,
I mi krećemo na put iza granica obaveznih laži,
Kraj mu se još ne vidi, ali iskustvo
Ali iskustvo koje se rađa u nama
Biće nam putokaz, biće nam vetrokaz,
Vodič kroz tamu naših lutanja, putovođ
Na svakojakim nužnim stranputicama
Koje odasvud vrebaju protivu nas na ovoj tragičnoj planeti,
Tako malenoj i tako vedro zalutaloj
U maglinama noći, punoj hladnih
Zamišljenih i podrugljivih zvezda,
I stalnog neobuzdanog kruženja,
I nekog razuzdanog razora
Koji će nas, možda, i opametiti.
Ima jedna stvar koja će nas osvestiti:
Dovoljno da ljubav zauzme svoje izgubljeno mesto,
Dovoljno da razum povrati svoj nekadašnji sjaj,
Dovoljno da nas podseti na najvažnije:
Da svet je golem a mi u njemu izgubljeni
Tragamo večno za tvrdim obrisom takozvane Istine,
Dovoljno da nas izleči od svih sumnjanja,
I od zaborava na ono što ne treba
Nikada, nikada zaboraviti. /
Projekat Rastko