Angelina
|
 |
« poslato: Mart 18, 2012, 11:09:04 pm » |
|
** DAMJAN PAVLOVIĆ Damjan Pavlović spada među najtragičnije srpske pesnike, koji je svoj kratki život okončao samoubistvom. Rođen je 1840. godine u Novom Sadu, a posle očeve smrti, 1849, sa majkom prelazi u Beograd. Zahvaljujući stipendiji Matice srpske iz zadužbine Pavla Jovanovića, upisao se 1857. na Politehnički institut u Beču, a 1862. prelazi na studije tehničkih nauka u Pragu. Po završetku studija, 1865. godine, vratio se u Beograd gde se zapošljava u Ministarstvu građevine kao crtač. Zahvaljujući dobrom znanju nemačkog i engleskog jezika, izvanrednom obrazovanju, a i kao obdareni pesnik, književni i pozorišni kritičar, 1865. je angažovan od srpskog dvora da podučava Katarinu Konstantinović, dalju rođaku i tajnu ljubav kneza Mihaila Obrenovića. Ne znajući ništa o tome, Pavlović se zaljubljuje u Katarinu i prilikom jednog časa izjavljuje joj ljubav, 2. marta 1866, posle čega ga Milivoje Blaznavac grubo izbacuje na ulicu, uz najpogrdnije reči i uvrede. Duboko povređen takvim poniženjem, u noći 3. marta izvršio je samoubistvo na strašan način, udarivši dvaput glavom o otvoreni šestar na svom radnom stolu. Uz Mitu Popovića (1841—1888), Dragu Dimitrijević-Dejanović (1843—1870), Milana Kujundžića Aberdara (1842—1893), Velimira Vasića (1842—1864), M. P. Šapčanina (1842—1895), Jovana Grčića Milenka (1846—1875) i druge, Damjan Pavlović pripada grupi poznih srpskih romantičara. To je i vreme velike krize romantizma, koji je u Evropi već zamenjen novim poetikama i književnim pravcima. Pavlovićevo obrazovanje je bilo tehničko, a ne filološko ili pravničko. Do kraja svog nesrećnog života radio je kao crtač i inženjer u Ministarstvu građevine u Beogradu. Zmajev sledbenik, "imao je istinski nadahnute trenutke" (J. Deretić). Pavlović je pripadao romantičarima omladinskog doba i pisao je uglavnom ljubavnu i rodoljubivu poeziju. Prvu pesmu "Suncu na zahodu" objavio je u Šumadinki 1856. godine. Bio je potom saradnik Podunavke (1856—1858), Srpskih novina (1857), Sedmice (1857—1858), kalendarâ Zimzelen (1858) i Vojvođanin (1858), Letopisa Matice srpske (1858—1861), Danice (1860—1863), Vile (1866).
Damjan Pavlović je dugo bio zaboravljen pesnik. Zoran Gavrilović u Antologiju srpskog rodoljubivog pesništva uneo je njegovu pesmu "Dunavo", Miodrag Pavlović u svoju Antologiju srpskog pesništva pesmu "Viši duh", a Goran Maksimović u Antologiju ljubavne lirike srpskog romantizma pesme "Izbor" i "Srce, dušo!" Tek u naše vreme Staniša Vojinović priredio je i objavio knjigu pesama Damjana Pavlovića.Slobodan Rakitić "Antologija poezije srpskog romantizma" Beograd, 2011.
|