Angelina
|
 |
« poslato: Decembar 10, 2010, 12:56:42 am » |
|
* RADOMIR MILIĆDalmakninac. Pjesnik i pisac.
Prohodao i progovorio na vrletnim obroncima Dinare. Proplivao u jadranskom plavetnilu.
Objavljivanje započeo u Splitu, a nastavio u Beogradu. Prve dvije knjige objavio kao Milić od Bačve, a ostale pod svojim punim imenom. Do sada objavio pet knjiga.
Članke objavljivao u raznim novinama i časopisima. Zapisima o jeziku zastupljen u stručnim izdanjima i na naučnim skupovima.
Od izdavača odavno digao ruke pa svoje knjige objavljuje sam, kao autorska izdanja.
Dizajnira i priprema za štampu knjige, časopise, monografije...
Živi i radi uz zemunsku obalu Dunava, neprestano sanjareći svoju Krku, svoj kamen i svoje more...Radomir MilićCrtež: Mihail Mile Kulačić
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #1 poslato: April 16, 2011, 10:18:04 pm » |
|
* RADOMIR M I L I Ć OBJAVLJENE KNJIGE MOGLE SU BITI PJESMEPrva objavljena knjiga Radomira Milića koja na samom početku, u uvodu, donosi pjesmu "Umjesto predgovora", neku vrstu zrelog programskog načela mladog pjesnika, tj. stav prema pjesništvu uopće. Pjesmarica stihova o ljubavi, stihova koji ponekad zvuče kao serenada, a ponekad kao stihovani spomenarski zapisi. Prevladava vezani stih. BOMBARDAN U BEOGRADUkolateralni zapisi Milića od BačveZbirka zapisa nastalih tokom proljetnih noći u Beogradu zasutom "humanitarnim" natističkim bombama 1999. godine. Katkad reporterska, katkad literarna, često satirična i crnohumorna, posvećena "svoj onoj djeci koja je nikada neće moći pročitati". Sadrži i pjesnički dodatak "Stihija — Stih i ja" sa stihovima od kojih neki zavrjeđuju da uđu i u čitanke. POSTMODERNA PO(J)EZ(M)IJAKultna knjiga. Od naslovne strane na kojoj zmija plazi po Njegoševom rukopisu (foto: Petar Vujanić), preko izvanrednih crteža Mome Kapora, autorovih "savjeta" i "egzemplarijusa" koji nude i neke do sada neviđene forme, latinskih poslovica koje su koliko grafički ukras toliko i dodatni sadržaj... do briljantnog završetka — niže se izvanredna, britka, oštroumna i sadržajna pjesnička kritika postmoderne i "postmodernista". GORKI VIJENACJoš jedna potvrda savremenosti i svevremenosti stihova "Gorskog vijenca" velikog vladike Rada, ispisana pjesničkim perom njegovog književnog potomka. "Gorki vijenac" je spjev pisan njegoševskim stilom i njegoševskom mišlju. To je dopjevani, savremeni Njegoš u najboljem značenju te riječi "sočinjen milostivim ukazanjem presvijetle luče njeguške" i "rukopisan u crne dane i jošt crnje noći sred Bijela grada". TEBIPo svemu neobična knjiga. Jedinstvena. Neponovljiva. Knjiga bez korica i sa 4 naslovne strane sadrži 4 raskošno lijepa lista akvarel papira koji se rasklapaju u 32 čudesne stranice. Antologijska slikovnica stihova o ljubavi, bogato likovno ukrašena. Pjesmarica za gledanje i slikovnica za čitanje. Pravi užitak za estetske sladokusce. Objavljenje knjge Radomira Milića
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: April 30, 2011, 03:05:39 pm » |
|
* Mogle su biti pjesme Radomir MilićLJUBAVNI MEDALJONIUvijek je pomalo rizično, i nije baš lako, govoriti o prvoj pjesničkoj knjizi i uopšte o prvim knjigama, bilo da se radi o prozi, bilo da se radi o poeziji. Mi sa iskustvom, koji smo pročitali dosta knjiga i o njima pisali, sa tim i kritičarskim i stvaralačkim iskustvom, razmišljamo o tome kakva će biti druga, sljedeća, pogotovo kad se radi o poeziji. Pitamo se da li će pjesnik u svom daljem stvaralačkom naporu slijediti tu liniju ili će tražiti neke druge poetske stvaralačke prostore.
Nakon čitanja ove zbirke pjesama lako je osjetiti da u ovoj poeziji izbija jedna eruptivna stvaralačka osjećajnost. Ova poezija ima svoje tematsko grananje, naravno, i motivsko; ima i svoje semantičke slojeve. Pjesnik samouvjereno iskazuje svoj stvaralački ego. Neprikrivena je personalnost pjesničkog subjekta. Nakon uvodne pjesme, na neki način i programske ("Umjesto predgovora"), slijedi jedan prozno-poetski pasaž u kome autor traga za suštinom, zaviruje u unutrašnjost "nedokučivu, varljivu". Ipak, ne nastavljaju se takvi prozno-poetski pasaži, nego dalje slijede pjesme jake ljubavne osjećajnosti, dakle ljubavna poezija ili još bolje rečeno — pjesme o ljubavi. Tu se iskazuju neprigušena osjećanja, otvoreno, i te pjesme su najčešće u rimovanoj formi. Ima više takvih uspjelih rimovanih ljubavnih medaljona. Jedan od njih je izuzetno uspjela pjesma:
Sanjarim svjetlost u tvome oku u praskozorje u svanuće sanjarim zvijezdu previsoku tonem u prazno iščeznuće...
U ovoj zbirci dolazi do ukrštanja motiva i prostora, mediteranskog (jadranskog — pjesnik je živio na moru) i kontinentalnog (beogradskog). Neki stihovi imaju prizvuk đačkih spomenara (u čemu ne vidim ništa loše). Bljesne ponekad i lijepa metafora, odnosno sintagma, poput ove: "davna Božija sjetva".
U ovoj poeziji, tačnije u nekim njenim stihovima, pokreće se jedno poetičko pitanje, pitanje koje je bilo jedno vrijeme dosta prisutno kod nas u tumačenju poetike naših romantičara (a ono je prisutno i u još nekim našim književnim pravcima), gdje se govori o tome da poeziju piše bol. Tako imamo i ovdje recimo stih: "samo se nesretnik pera laća", ili drugi: "olovka šara srcem od žuči".
Čitajući pjesme u ovoj zbirci nailazimo na preispitivanje, odnosno napore stvaraoca pjesnika da preispituje odnos prema ljubavi, odnos prema pjesmi, pjesnik je i uopšte zapitan nad smislom pisanja. Neke pjesme su, kako bi se to reklo, "produženog trajanja", produžene lirske deskripcije, kao što je "Jama u srcu" i neke druge. Čini mi se da su dosta uspješnije i efektnije kraće pjesme, pjesme gdje progovori iskrena poetska osjećajnost. Takva pjesma je pjesma "Ruke" i još nekoliko izuzetno uspjelih pjesama (jedna od njih je ona koju sam ranije naveo). Ima i pjesama koje, kad ih čitate, poprime dodatno sazvučje, zazvuče tako kao da do vas dopire zvuk neke šlagerske melodije. Takva je pjesma, recimo, "Čarobni orah".
Uglavnom, radi se o poeziji, o pjesmama koje su jakog ritma, jakog i silovitog ubrzanja. U ovoj poeziji, kako rekoh, prepliću se dva miljea, taj mediteranski, primorski i kontinentalni. To se ogleda i u samoj leksici koja se upotrebljava u ovoj poeziji. Drugo, ima nekih pjesama u kojima se struktura pjesme zasniva na opozitima, na antonimima, recimo plavo-crno u pjesmi "Sudbina".
Jedno od osnovnih osjećanja u ovoj poeziji je sjeta, žal za prohujalim, pa moglo bi se, bar moj je takav osjećaj, doživljaj te poezije i u dobroj mjeri, s obzirom na to sve što se dogodilo, što je prošlo, i ono dobro, a i ono zlo je podstaklo jedan naglašen pjesnički pesimizam.
Dosta je pjesama o mladosti, moru, o izgubljenom zavičaju. Ima pjesama u kojima su u naslovu istaknuti lirski junaci (stvarni ili fiktivni, izmišljeni), recimo kao što su pjesme "Gordana", "Margaret", "Ena". To su pjesme u kojima prošlost govori, ponekad grčevito i bolno. Ima pjesama gdje se ti doživljaji naširoko opserviraju, kao što su "Nema naslova, ničega nema" ili "Noć koja nije imala jutro". Dakle, riječ je o pjesmama koje su dosta razvijene i sa tim naglašenim deskriptivnim elementima. Ipak, u većini pjesama govori srce, govori jedna mladalačka samouvjerenost, mada je sve to, kako već rekoh, često pomiješano sa bolom.
U mnogim od ovih pjesmama govori samoća, govori pjesnički subjekat koji traži sebe u jednom drugom vremenu i jednom drugom prostoru.dr Mićo Cvijetić Pročitajte šta je o knjizi napisao Milosav Buca Mirković
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #3 poslato: April 30, 2011, 03:05:54 pm » |
|
* Izbor iz poezije Radomira Milića Mogle su biti pjesme
UMJESTO PREDGOVORA Čemu svo to takmičenje Ko je bolji, ko je jači Čija pjesma bolje zvuči Čija pjesma više zrači Pet za ritam, tri za rime Značaj čet'ri zarez jedan Pet za umjetnički dojam Zar da brojkom budem vrijedan A stvari su tako proste Kad se tiču poezije Kvadrat kruga ne postoji Pjesma jeste ili nije
***
Sanjarim svjetlost u tvome oku u praskozorje u svanuće sanjarim zvijezdu previsoku tonem u prazno iščeznuće...
***
Kako i zašto jesmo li krivi jesmo li mogli i nešto više... U sretnoj ljubavi čovjek živi u onoj drugoj pati i piše...
***
Nisam te smio ljubiti želju sam morao ubiti kratko ti ruku stisnuti i kao lopov klisnuti... Ovako, voz je prošao ja kući nisam došao žedan u vodi sam skapao jer sam ti usne takao.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #4 poslato: April 30, 2011, 03:27:52 pm » |
|
* Izbor iz poezije Radomira Milića Mogle su biti pjesme
***
Otkidam slova sa mrtve duše razgonim tminu, ona se vraća Mjesec se smješka, zna on to dobro samo se nesretnik pera laća
Znam da je neće vratiti rime i da se sutra za juče plaća Stihovi zovu, jači od mene oni su moja zaludna daća
I mada znam da nema svrhe prošlost mi često u misli svraća Olovka šara srcem od žuči svake je noći za stih-dva kraća
***
Postoji jedna bolna misao koja ne zna za izuzetak O čemu god da budem pisao uvijek je najljepši početak
RUKE
Mojom se sobom noćas roje čudesni zvuci igra žića i smrti u tvojoj malenoj ruci.
Kao što utopljenik nazdravlja novom danu ja budan čekam zoru na tvome malenom dlanu.
Rukama tvojim voljen ni posljednji, ni prvi nudim ti sebe i šapćem pomiluj ili smrvi.
BIĆU TU
Kada se zamrači nebo nad gradom kojim hodaš Kad više ne bude nikog koga bi mogla da probaš Kad tvoje dječije lice dobije prvu boru Kada budna i sama dočekaš prvu zoru Ja biću tu
Neću se javiti, neću te gnjaviti Neću te zvati, neću se dati Neću te gledati, nećeš mi trebati Neću te voljeti, nećeš me boljeti Neću ti prijetiti, neću se svetiti Tek, biću tu
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #5 poslato: April 30, 2011, 04:00:04 pm » |
|
* Izbor iz poezije Radomira MilićaMogle su biti pjesmeMOJE PJESME
Moje će pjesme, valjda ostati poslije mene iz mora u kom skončam izaći poput pjene.
Raznosiće ih vali da čitav svijet ih vidi i ljuljati ih nježno i razbiti o hridi.
I trebaće im tada ko davljeniku slamka žar jednog srodnog srca poznata uspavanka.
A srca biti neće za moje tužne rime u bezdan zaborava sahraniće ih plime.
Opet će biti isto kao što bješe prije a moja mrtva slova ko da ih bilo nije.
Pa ipak, stihovi moji cvjetaju tu — u meni ranama mojim dišu rastu u vlažnoj zjeni.
Hrane se umornim srcem što izdišući jeca moje su pjesme moja mrtvorođena djeca!
MOJA NAJBOLJA PJESMA
Pitanje svakog novinara: "Pjesniče, koja je Vaša najbolja pjesma?" Odgovor svakog pjesnika: "Sve moje pjesme su moja djeca, svaka je na svoj način draga." Ja svoju najbolju pjesmu imam nijedna druga joj nije ni sjena jedina nikada završena jedina koje ovdje nema. Nema je jer ne postoje riječi ni najuzvišenije rime dovoljno dobre za moju najbolju pjesmu za nektar moje duše za žubor mojih arterija. Ona je sav moj ponos i svemu mome daje smisao. O, da imam ja svoju naibolju pjesmu nijedna druga joj nije ni sjena... A ovi stihovi koje pišem samo su loše pjesme o mojoj najboljoj pjesmi jedinoj koja nikada neće biti napisana.Preuzimanje knjige Radomira Milića "Mogle su biti pjesme" u elektronskom obliku
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #6 poslato: April 30, 2011, 08:39:51 pm » |
|
* Bombardan u Beogardu kolateralni zapisi Milića od BačveIRONIJSKI LANAC ASOCIJACIJAVećma publicističko negoli literarno delo ili "delo na delu" svakodnevice i svakonoćnice jedne agresije i jedne odbrane, "Bombardan u Beogardu" Milića od Bačve, alias Radomira Milića, neprestano proizvodi jedinu moguću književnost u nemogućim uslovima divljačkog, strvoderskog, bombaškog serijala Natofašističke armade nad Beogradom i zemljom Srbijom. A Srbija, kao što kaže možda baš kolateralna, pokadšto guslarska pesma: "Nije mala, nije mala, triput ratovala / I opet će, i opet će, ako bude sreće"! Daleko od bilo koje fizičke, metafizičke, pučkoškolske, plebejske sreće, Srbija se u proleće, nadomak leta 1999. godine, našla u nesravnjenom, u besprimernom okruženju vazdušnih pirata i tehnoloških dželata, ne videći kraja svim svojim stradanjima u najkrvavijem od svih vekova.
Tu i takvu Srbiju, martirsku, a opet tvrdoglavu, napadnutu "od zla oca i od gore majke", a opet nepokornu, Milić od Bačve projektuje u sekvencama koje imaju svoj dokumentarni brio, ali tako zamašno, tako doživljeno i tako ironično preliveno da se odista oseća netom proživljena orvelovska dramaturgija nemogućeg u mogućem. Pod strujnim, naoko lakorečivim, a u stvari magnetnim perom Milića od Bačve, ništa nije belo niti crno, ružičasto ni vrano, jer se sa ratom, sa ratnim nevoljama i dramama, bdenjima i htenjima, živi dijalektički nesporno kao u svakoj zadatoj, mogućoj situaciji. "Život nije što i polje preći", zapisao je Pasternak. Ali, evo gde jedan svedok, jedan učesnik zadatog ratnog življenja, prelazi dane i noći kao prostorne kategorije i, svedočeći šta je obeleženo i šta je bombardovano, daje sijaset odgovora na iskošeno, dijabolično, orvelovsko pitanje koje je opet, apsurdima za volju, prevashodno njegoševsko: "Što je čovjek, a mora bit' čovjek".
"Bombardan u Beogardu" se ukazuje kao materijal za jedan intimistički, antiratni, protivgradni roman, ali srećom ne upada u zamku književne konjunkture koja nas već preplavljuje i obeshrabruje svojom dnevničkom, pretencioznom retorikom, bez pravog, pravoslavnog promišljanja, a na niskoj, sebeljubivoj ravni pisanja o ratu po svaku cenu i u bescenje. Ono što izdržava sumu stvarnosnih ili bdeonički nadahnutih stranica (sekvenci, vinjeta, detalja, zapisa) ove knjige, upravo je ironijski lanac asocijacija koji se, opet živo i živopisno, ukršta sa orvelovski satiričnom konotacijom. Doseća se, ne bez dvostruke asocijacije, autor ove neobično obične, skoro reporterski zadihane pa primirene knjige, jednog sjajnog eseja koji počinje ništa manje neobično običnom rečenicom: "Dok pišem, visoko civilizovani ljudi lete nebom iznad mene sa namerom da me ubiju." Esej je napisao i potpisao autor koji se zove Erik Artur Bler, sa pseudonimom Džordž Orvel. Dakle, i ovde, u slučaju čudovišnog nasrtanja na jednu malu zemlju na brdovitom Balkanu, mastodontski cinizam Blera, predsednika engleske vlade, neumitno je demaskirao njegov zemljak, ali ne i njegov podanik.
Uz dokumentarno-ironično štivo koje ima svoju homogenu književnu formu, jednu vrstu uvrnutog, sinkopiranog dnevnika, Milić od Bačve ispisuje i seriju pesničkih komada, oštrih i oštroumnih pesama pod neodoljivim naslovom "STIH I JA" (STIHIJA). Činilo se recenzentu, u prvi mah i pri prvom čitanju, da je to neka druga knjiga ili "isto to, samo malo drukčije". Međutim, kada se rukopis čita unatraške kao, recimo, Pavićeva barokna knjižurinica "Hazarski rečnik", dobija se veoma uzbudljiv, koliterarni sadržaj u već sadržanom štivu i pismu Milića od Bačve. Stoga veoma rado preporučujem ovaj zanimljivi, mestimično originalni rukopis za štampu i objavu, a ironično, koliko i melanholično posvećen:
"...svoj onoj djeci koja je nikada neće moći pročitati..." Milosav Buca Mirković Pročitajte šta je o knjizi napisao dr Mićo Cvijetić
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #7 poslato: Maj 02, 2011, 01:25:52 am » |
|
* Bombardan u Beogardu kolateralni zapisi Milića od Bačve STIHiJA
* * * Dok nad mojom glavom nebo sramno gori Bolestan od tuge ja tragam za spasom Čekam da Evropa stara progovori Kroz urlanje bombi probijam se glasom Ne, ne tražim ruku, nego ruku nudim Za spasenje duše vaše, a ne moje Ja ću i kad umrem miran da se budim A vi ćete sniti svoje nespokoje Ne brinem za Švabe, oni će se snaći Baš kao i nakon oba svjetska rata Savjest, stid, sramota... njih neće pronaći Oni će im lako zatvoriti vrata Šljam stare Evrope, sad Amerikanci Prespavaće mirno sve što ikad bude Neće im u snove doći Indijanci Ni atomske bombe neće da ih bude Ali vi, narodi stari i veliki Što pamtite jezik Shakespeare-a, Voltaire-a Zar će vas povesti čovjekoneliki Pljunuti na svjetlost vaših slavnih pera Vaši sveti preci popadaće s neba Trunuće u tami vaše sramne sjene Zar hoćete tako, zar to ikom treba Monsieur tebe pitam, tebe gentleman -e Vaša hladna srca u devetom krugu Vrištaće u grču grozne agonije Jer ste bijedne sluge svojih bivših slugu Gole podrepine bivše kolonije Vaša će se djeca rađati bez duše Rađaće se jadna, sa pečatom srama I kad strašne more počnu da ih guše Stići će ih kletva upućena vama I sanjaće svake bogovetne noći Oči moje nikad nerođene kćeri Što će nebom sjati blage, u samoći I gledati Zemlju kojom hode zvjeri Pomoz Bog Evropo, zbogom stara damo Umrla si brzo, k'o leptir na dlanu Tvoja duša gasne i živi još samo Vatrom koja plamti ovdje, na Balkanu
* * * mala Milica, trogodišnja djevojčica iz beogradske Batajnice sinoć je bila meta možda je sunce dječijeg oka privuklo pažnju hrabrog pilota koji je lansirao raketu možda je imala papirić-metu na svojim malim leđima možda je bila vojni cilj jer, molim vas za dvadeset godina mogla je roditi sina za još dvadeset to je mogao biti vojnik pa zašto čekati četrdeset godina bolje na vrijeme spriječiti Neosporno Analitički Tačno Opravdano možda je bila kolateralna šteta usputni nusprodukt popratna pojava koju će pokriti izvinjenje na formularu F-135/44c predviđenom za takve slučajeve pilot-vinovnik dobiće povišicu jer se rad tokom vikenda dodatno plaća nakon rata dobiće orden za hrabrost što će se za rever časne uniforme grčevito držati ručicama male Milice, trogodišnje djevojčice iz beogradske Batajnice ispod ordena u grudnom košu njegova androidna kardio-pumpa radiće bez ikakvih smetnji još dugo predugo možda će ponekad loše sanjati možda možda će jedne nedjelje pri izlasku iz drive-in crkve kroz prozor kola ubaciti novčić u automat za oprost grijehova zatim jedan click na opciju God's forgiveness (slijedi dobro poznato Are you sure? — Yes) na ekranu će se krupnim slovima ispisati God bless you i sve će biti O.K.
______________________ drive-in, engl. (prostor ili objekt u koji se ulazi automobilom) click, engl. (klik, škljoc, kvrc) God’s forgiveness, engl. (Božiji oprost) Are you sure? — Yes, engl. (Da li ste sigurni? — Da) God bless you, engl. (Bog te blagoslovio)
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #8 poslato: Maj 03, 2011, 10:34:42 pm » |
|
* Bombardan u Beogardu kolateralni zapisi Milića od Bačve STIHiJA
* * * Moje su psovke moji svici Kroz tamne vjekove svevidici Svetinje moje, moji branici Jezika moga spomenici pamti moj jezik bune i ratove bezglava trupla, preklane vratove beskrajni hropac mojih praočeva što još se trzaju s krvavih kočeva crninom zastrte majke i žene lomače grešno raspepeljene zgažena sunca dječijih lica horde koljača djecoubica kada se sve to ponovo zgodi kad se zlo opet oslobodi iz rodne jame bezdanovke sukljaju k nebu kletve i psovke kad mi od ognjišta naprave krater psujem sve redom oca i mater rodbinu, pretke, kumove, ženu djedovu sliku, babinu sjenu sestrina njedra i ruke bratove povojni jastuk, majčine svatove zalogaj svaki i krušnu mrvu krvavo sunce i zoru prvu plačem i psujem i kletve sričem udaram riječima kao bičem derem se, jecam, krkljam i vičem ja vrištim, urlam, grcam ja ričem proklinjem sunce što vas je grijalo jelo i pilo što vam je prijalo jutro što vas je zateklo budne sve vaše knjige uzaludne prokleta bila svaka vam želja nemali sreće ni veselja proklete vaše satrapije monstrumi rugobe krvopije od dječijih jauka niste prezali psi vam se mesa napotezali moja vam groblja kolijevka bila o, zora vam se onejutrila što meni snujete, sve vaše satrlo zlotvori, sjeme vam se zatrlo Moje su psovke moji svici Kroz tamne vjekove svevidici Svetinje moje, moji branici
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #9 poslato: Maj 03, 2011, 10:34:57 pm » |
|
* Bombardan u Beogardu kolateralni zapisi Milića od Bačve
STIHiJA
* * * Čiko, bila sam dobra slušala mamu i tatu nisam naljutila baku i nisam smetala bratu. Čiko, zar nisi gledao? Sama sam oprala rukice ručala, mlijeko popila i očešljala lutkice. Čiko, zar su te slagali da nisam igračke vratila? Čiko, zar sam ti smetala dok sam na noši kakila? Čiko, šta sam uradila? Zašto sam bila kriva? Zašto sam sada sama i više nisam živa? Prošlo je puno dana niko me nije poljubio ni brat, ni tata, ni mama... Čiko, što si me ubio? * * * Ne dajte, rođeni moji Da vam poteku suze Ne dajte crnoj boji Da djeci sašije bluze Nisam ja bio junak Ni sjena toga, ni odjek Noću — pjesnik i čudak A danju, uglavnom, čovjek Pamtite da sam bio Pjevao, pričao, disao Prečesto noćima bdio Uzalud tražio smisao Gorku sam kavu pio Između gutljaja pisao Zanesen rimama snio Kad su mi zgazili misao Znajte da nisam pao Mene su grubo srušili Ja nisam život dao Nisam, mene su ubili
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #10 poslato: Maj 04, 2011, 12:51:05 am » |
|
* Postmoderna po(j)ez(m)ija Sačinio i začinio Radomir S. Milić POSTMODERNAPriručnik Radomira S. Milića s pripadajućim egzemplarijusom zašećeren crtežima Mome KaporaBeograd, 2006.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #11 poslato: Maj 04, 2011, 01:47:59 am » |
|
* Postmoderna po(j)ez(m)ija Sačinio i začinio Radomir S. Milić Ko sve poje, zašto ne bi i TI Pridruži se, nek' Prazninom sija Biser-svila od najlonskih niti POSTMODERNA neka PO EZ IJAUVOD
Ušli smo u novi Milenij. Milenij ostvarenja svih dugogodišnjih snova čovječanstva. Milenij ljudskih prava i demokratije. Milenij u kom će se ostvariti davnašnji san da svi ljudi stvaraju Poeziju! Htjeli biste biti Pjesnik? Ko Vam smije uskratiti to pravo? Neki bi da pišu, a Vama "šipak"? Zar bi to bilo demokratski? Priče oko talenta, izabranosti, elitizma i sl. zaboravite. Lažu Vas. Htjeli bi sve za sebe. Tehnološka smo civilizacija, zar ćemo se pozivati na talent? Zar ćemo se vratiti u mrak srednjeg vijeka? Nikako! Ako to želite, postaćete Pjesnik i gotovo!
Kako? Jednostavno. Na Zapadu već odavno (a odskora i kod nas) postoje razne škole tzv. kreativnog pisanja. Nije to praktično. Osim što ne postoje u svakom naseljenom mjestu, te škole nisu baš ni jeftine. E, upravo zato i postoji ovaj Priručnik! Umjesto znatnog troška koji zahtijeva pohađanje čak i sasvim kratkih kurseva kreativnog pisanja, nabavite samo ovaj Priručnik. Najjeftinije! Najefikasnije!
Priručnik je pisan tako da ga svi mogu s lakoćom razumjeti i koristiti. Ipak, postoje dvije vrste ljudi koje će ovaj Priručnik najviše obradovati. Na jednoj strani su oni koji su (iz bilo kojih razloga) već odlučili da postanu Pjesnici, samo ne znaju kako bi to mogli ostvariti, a na drugoj svi oni koji ne znaju šta bi sa Sobom (a htjeli bi biti Neko i Nešto). Moj savjet: ako ne znate šta ćete, postanite Pjesnik Postmoderne!
Izuzmemo li nekoliko postmodernista koji su to postali na staromodnim načelima (vođeni unutrašnjim osjećajem), svi ostali su tu stigli isto onako kao što ćete i Vi. Htjeli ljudi biti Pjesnici, čvrsto odlučili... i postali Postmodernisti.
Šta su Oni bolji od Vas?
P. S. Mada je ovaj Priručnik namijenjen budućim Pjesnicima, jednako uspješno ga mogu koristiti i budući Slikari, Vajari, Muzičari... Naravno, ne u bukvalnom smislu. Ako su dovoljno "bistri" da uhvate osnovnu nit Priručnika, lako će ga "prevesti" na svoje područje.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #12 poslato: Maj 04, 2011, 01:49:47 am » |
|
* Postmoderna po(j)ez(m)ija Sačinio i začinio Radomir S. MilićOSNOVNI POSTULATI POSTMODERNE*
Da biste bili Postmoderni, morate po svaku cijenu biti moderni (ma šta to značilo). I ništa više. Ovo je jedino pravilo koje ni u kom slučaju ne smijete narušiti. Condicio sine qua non. Izgubi li POSTMODERNA ono MODERNA, sve što će preostati je POST. Kruh i voda.
Sva ostala pravila koja su važila u poeziji prije Vas, morate odbaciti. Ne smijete donositi ni Svoja nova pravila. Morate se naviknuti na igru bez pravila.
Ne smijete se obazirati na mišljenja drugih, ma kakva ona bila. Svi koji Vas pohvale samo dokazuju da su sami pametni i moderni, da su Shvatili. To sa Vama nema veze. Oni drugi dokazuju da su staromodni kreteni koje je pregazilo vrijeme. To sa Vama nema veze.
Da bi Vaša Poezija bila čitana, morate je čitati. Gdje god možete. Internet, televizijske i radio stanice, poetske instalacije, hepeninzi, performansi... Sve dok ne dokažete da je Vaša Poezija najčitanija. I nakon toga, za svaki slučaj.
Da biste za života ušli u anale, morate autoritetima prilaziti sa analne strane. — ______________________ * Ovih pet osnovnih poslulata morate ne samo naučiti napamet, nego se sa njima saživjeti tako da oni postanu dio Vaše prirode. Oni su temelj. Svi ostali savjeti, pravila ili preporuke u ovom Priručniku su samo nadgradnja koja se oslanja na te temelje.Preuzimanje knjige Radomira Milića "Postmoderna" u elektronskom obliku
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #13 poslato: Maj 28, 2011, 01:58:58 pm » |
|
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #14 poslato: Februar 28, 2012, 08:31:46 am » |
|
* TebiRadomir Milić OVO SU TVOJI STIHOVI JA SAM IH SAMO ZAPISAOPisati stihove u jednoj ovakvoj epohi, pogotovu "obične ljubavne pesme", prava je hrabrost. Obred, žrtva, inicijacija. Strašni izazov demonima cinizma. ... Branislav Matić nastavak teksta » » »
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #15 poslato: Oktobar 14, 2012, 04:39:25 pm » |
|
* TEBI Radomir MilićJEDINSTVENA POJAVA NA UMETNIČKOM NEBU...Posve neobična knjiga prepuna prijatnih iznenađenja. Malog formata (120 h 160 mm), omotana trakom na kojoj piše: "Tebi".
Da biste je prelistali, svlačite traku i... u ruci vam se nađu četiri knjižice koje je traka držala na okupu. Vidite četiri iste naslovne strane (i naslov na svakoj isti: "Tebi"). Ipak, razliku čine podnaslovi: "sa kojom svi stihovi postaju pjesme"; "bez koje ovi stihovi ne bi postojali"; "bez koje ovi stihovi bezglasno samuju"; "kojoj su stihovi jedini dom, zauvijek"). Otvarate prvu knjižicu i shvatate da je to jedan list presavijen tako da čini osam malih stranica. Razmotavate i drugi list, i treći...
Pred vašim očima otvara se prostor bogato ukrašen slikama Prerafaelitskog bratstva: Vilijam Moris, Dante Gabrijel Roseti, Lord Frederik Lejton, Henri Volis... Među slikarskim platnima, crtežima, tapiserijama, ukrasima... kao da lebde pergamenti sa stihovima ispisanim ćiriličnim krasopisom. Sve stilski ujednačeno i izvanredno sjedinjeno u celinu (verovatno zato i piše da je ovu knjigu "sastavio" Radomir S. Milić). Dok pod prstima osećate prijatnu teksturu kvalitetnog akvarel papira, znate da u rukama držite nešto zaista posebno.
Jedinstvenost i posebnost ovog likovno-pesničkog dela ne iscrpljuje se u spoljašnjem izgledu, u opremi. Mada na prvi pogled pleni izgledom, nudeći obilje divnih slika i likovnih detalja, ovo je ipak zbirka stihova. Oni se nižu, lepršavi, romantični, setni... rakićevski odmereni u količini (ponegde tek stih ili dva, kao ukras: Ovo su tvoji stihovi / ja sam ih samo zapisao...). ... Ivana Žigon nastavak teksta » PESNIČKI LISTOVIPesnik Radomir Milić pojavljuje se u poeziji uvek u drugom ruhu, pa se čini da se pod tim imenom javlja više pesnika. U tim raznovrsnim oblicima nepromenjiv je i uvek nov samo njegov pesnički dar.
Sada se pojavio u novom obliku, drukčijem od svih pređašnjih i sadašnjih. Nije izdao novu knjigu, nego novu poeziju u listovima kakvi su se nekada pisali i slali kao poslanice prijateljima i vladarima, ili su se tajno odnosili na ruke obožavanim gospama. Na njima ne piše ime gospe kojoj su upućeni. Na svakom listu je tajno ime i adresa — Tebi.
Ime pošiljaoca je takođe skriveno. Njegovi tanko izgravirani inicijali jedva se mogu naći upleteni u raskošne ukrase ornamenata i slika.
Sve to pesničkim listovima daje draž tajne. Gledalac i čitalac ima utisak da mu je u ruke nenadano dospelo nečije tajno ljubavno pismo. I posle dugoga gledanja i čitanja, odgonetanja i nagađanja, listovi ostaju tajna, ona najlepša tajna koju sadrži svaka umetnost, naročito poezija.
Listovi su skladan spoj slika i pesama. Ne zna se gde počinje slika i gde završava pesma. Užitak koji može imati gledalac i čitalac razgledajući ove listiće može biti pravi umetnički doživljaj, kao i uvek kada se čovek nađe pred lepotom. Lepota i nije ništa drugo nego ono čega se čovek nikada ne može nagledati.
Poezija Radomira Milića nastanila se na listovima poput onih koji se mogu naći u starim spomenarima.
Među raskošnim slikama i ornamentima može se naići i na raskošno lepe stihove, kao u pesmi "Zaspi...":
Ispruži se na divan zatvori oči, zaspi u san utoni divan snovima stvarnost zaspi
Ovo su najpunije i najzvučnije rime u našoj poeziji. One odjekuju u pesmi kao jeka istim glasom, ali potpuno novim pesničkim smislom i značenjem.
Stihovi su prosuti na četiri pesnička lista koji se rasklapaju, svaki na osam strana. Njih povezuje jedna traka, jedna poezija i jedan istančan osećaj za sliku i slikarstvo.
Zadivljuje činjenica da se na tako malo prostora može naći tako mnogo sadržaja i lepote. Mile Medić
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
Angelina
|
 |
« Odgovor #16 poslato: Jul 07, 2014, 03:32:44 am » |
|
* Tebi Radomir Milić
ZASPI Ispruži se na divan zatvori oči, zaspi u san utoni divan snovima stvarnost zaspi i ja ću nemir zbiti u tren, kad duša usne i tada će se zbiti ljubiću drage usne... U osvit noćnog skupa na drhtaj tvoga java mi sanjaćemo skupa... Snovi su naša java.
BEZ TEBE
Protiče vrijeme bezvremeno... Tinja divota bezdivotno... Pletu se misli besmisleno... Promiče život beživotno... Nižu se snovi besanovno... Grči se tijelo bestjelesno... Lutam u stihu bestihovno... i sve je prazno — bestebesno. Bez tebe sve je besmislica dane mi ždere bezdanica snovima hara besanica... Dokrajčiće me bestebica.
|
|
|
Sačuvana
|
|
|
|
|