sledeća tema »

[Angelina]

*




BRANKO ČUČAK

Branko Čučak je rođen 1.7. ili 1.8.1948. godine u Sarajevu (u matičnoj knjizi rođenih piše da je rođen 1.7. avgusta). Djetinjstvo je proveo u Han Pijesku, gdje je završio osnovnu školu.

U Sarajevu je završio Učiteljsku školu i studirao na Filozofskom fakultetu. Živio je i stvarao u Han Pijesku, Sarajevu i Banjoj Luci. Umro je 11. decembra 2008. godine u bolnici Kasindol, Istočno Sarajevo. Sahranjen je pored roditelja na gradskom groblju u Han Pijesku.

Prvu knjigu pjesama "O ništa i ostalom" objavio je 1971. godine, a nakon toga su mu izašle zbirke:

"Žestoka marmelada" (1976),
"Vo u kupusu" (1981),
"Psihički izgled" (1984),
"Umijeće gutanja knedle" (1988),
"Pisana malim slovima" (1990),
"Pomrčina via Čamotinja" (1995),
"Dirljivi magacin" (1996),
"Lupa čekića u remontnom zavodu" (1996),
"Mrsna pernica" (1997),
"Štipaljkom za vjetar" (Izabrani stihovi, 2000. godine),
"Gorio k'o ove novine" (2002).
"Čovječe, u životu nisam čuo ovako tužnu priču" (2004).
"Ovu bi vodu trebalo okupati "(2005).
"Kao nakon dobro obranog bostana" (2008).

Osim zbirki poezije, potpisao je knjigu kolumni: "Čuvo sam Titu", kao i knjigu noveleta "Iva putuje radničkom klasom" (Iscrpljena izdanja!).

Svoj književni talenat iskazao je i u romanima: "Mi se znamo od posljednjeg dana", i "Ljuta bitka za sobu Šarlot" (Oba međusobni!).
 
Bio–bibliografski podaci i fotografija: Čučkovi književni susreti Zbornik radova i dokumenata
Izdavač Matična biblioteka Istočno Sarajevo, Han Pijesak, 21.03. 2009.

[Angelina]

**
Stihovi Bran­ko Ču­čak
O ništa i ostalom
Svjetlost, Sarajevo: 1971





FOKUS

Samo ćeš da gledaš
da ne učestvuješ
i ne misliš tako
i ne bježiš tako
kao oni ljubiš
Postao si prorok a ne učestvuješ
Najbolje vide oni sa strane

Marševi kolonade
mangupi škilje
znamenje svoje sipaju u asvalt
Kako samo ulice gledaju postrance
nisu kratkovide
laktovi kolonade
žargon
vratovi do neba
Koliko ti vidiš biće dosta svima
Jedini možeš u glavu svijet smjestiti
a da glavobolju nemaš

Samo ćeš da gledaš
Postao si prorok a ne učestvuješ


TAKO JE PJEVALA NIŠTARIJA

Istrajni saten noći prati
(Svjetlosti nema)
Dojiljina put mami lunatike
Visok mljekoskok nebom progovara
Lunatici prilaze i sade biljku svoju
(svjetlost se najavljuje)
U nebeskom miru vučemo po potez
Tek zadovoljiti smisao vjetra
U dojiljina usahla prsa i žlijeb vremena
brzo žele, brzo staviti: Kraj.

(Svjetlost obasjava)
Izdužene figure ljudi poput štapova
bacaju predvečernju sjenku
u prozni pijesak pustare
Sjajne prvene oči iz mravljih duplji
Zrncad ništavila u mrežicama oka
pokušavaju višesmisaonost
(Svjetlost još obasjava)
Jednoglasno deklamuju štapovi, sjenke
i crvene oči duplji: jesmo, jesmo, jesmo
Vjetar okuplja usrdnu pustaru
Pijesak zatrpava štapno-očno jesmo! u dine
Tišina
Ponekad dine zacijuču: jesmo, jesmo, jesmo

Ništa više
Dojilja ne daruje mlijeko
Njen mali kovčeg kao u djeteta
u zibanje vremena smjestiše
Za mrtvim niko ne uzdahnu
Očima velikim imaginarne biljke prate kovčeg usahle
kao da sebe gledaju kako odlaze
(Svjetlost se povlači)
Žižak je lagao da će biti vatra


VRAČANJE

     Izlječenju kanibalskih apetita
Prekrstite noge
Ne mislite ništa
Slušajte
Vi iznova slušate
Za svaku riječ neka slika
bilo kakva
neka slika
bilo kakva
lijepa slika
Vi ste mirni
Vi znate gdje ste
Ubijeđen sam da znate
Vi čujete
A zatim
a zatim
Slika
Uključite
Čekajte
RAT
RAT
RAT
RAT
RAT
Sliku vidite sliku
kakva je
Meso
Meso
Ljudsko meso
Buđavo meso
Miran horizont
Purpur je ništa
Kakva je slika
Modro je ništa
Boje
Boje su na sijelu na čajanki
Vi vidite
Uključite sliku
ponavljajte riječi
Rat je meso
Ponavljajte
Rat je meso
Rat je meso
Rat je meso
Rat je od mesa
Mesnati rat
Možete sve da vidite
Jaka vam mašta
Možete jesti
Pečeno je rekao sam možete jesti
Nećete dakle
Ponavljam opet
Nećete dakle
Zadnji put
Nećete li jesti
Vi ste izliječeni
Vi ste slušali
Dovoljno za danas
 

O NIŠTA I OSTALOM

za života:
     mi psujemo
     mi čekamo
     mi stradamo
     mi pljujemo na taj život
mi naš život:
     osmislimo
     izgubimo
     prokockamo
     zviždućemo cijeli vijek
mi kažemo o životu:
     ima smisla
     nema smisla
     ima
     nema
     ima
     nema zadnje nade
mi želimo za života biti:
     vječni
     mudri
     gromki
     lažni
Još smo danas:
     mrtvi
     živi
     mrtvi
     živi, naklapamo
     Prekidamo po potrebi
da bi mogli osjetiti dodir svijeta
     prozboriti:
     lijepa li je ova šuma
     zar tu ima divljih stvari
     nismo bili primijetili
     Od danas smo za dan manji
     srcem tanji
     grobu bliže
     nepovratni
Pogledam se u jezeru
kako to da svoje lice izmjerim
priroda nam čini zamke
mi ih mudro gonetamo:
     jeste
     nije
     jeste
     nije
     dok nesvjesno ne vidimo
     da smo od sad
     ili duži
     ili kraći
     ili mudri nakon priča
     ili neka šuma kaže:
ogledalo pribavite
neka život progovori
Ako srce svoje izdaš
priroda će saslušati
ali nikad oprostiti
Za života:
     umiremo
     razmišljamo o otporu prije smrti
Neki kažu: sad je lijepo
(dok im lijepa želja traje)
Drugi kažu: morbidno je
(dok im ponor duša slama)
Stidimo se da kažemo:
mi padamo u zanose spasavanje
(tvoja ruka il da radi
il miruje
smrt i vrijeme potpomaže
da si bliži svome kraju)
     Prestanemo razmišljati:
     Neka život sam sve čini
     Umoreni od života
     prozborimo nešto kao:
     RAKNIMATRIJEVO

Jedna besmislena rnječ, RAKNIMATRIJEVO, ima 18. smisaonih cjelina.* Od 18. riječi koje se dobiju iz riječi RAKNIMATRIJEVO moguće je  
n a p r a v i t i  1.681.484.249.728.000 kombinacija.

Stihovi: Čučkovi književni susreti Zbornik radova i dokumenata
Izdavač Matična biblioteka Istočno Sarajevo, Han Pijesak, 21.03. 2009.

[Angelina]

**
Stihovi Bran­ko Ču­čak


RUČNI ŠIPAK GAVRILA PRINCIPA
 
Svojim ste ušima čuli:
narod strašno voli da psuje.
Baš sad je nekom otišla
krvava majka.
Baš je neko
u uho, u nos, u grlo, u usta.
Narod strašno voli da psuje,
samo pipnite žilu kucavicu,
samo stavite ruku na srce.
 
Rođak moj, recimo, Gavrilo,
čim je čuo riječi Ričarda drugog:
"u ime Boga, posjedajmo na zemlju
i pričajmo tužne priče o smrti kraljeva",
toliko se naljutio na Ferdinanda
da ga je ispsovao u Sarajevu
na mrtvo ime.
 
Volim takve reakcije:
kad se ljuti on psuje, udara šakom o sto ili pljuje.
Mogu se zakleti da mu još
ručni šipak viri iz zemlje
i da mu se vidi
crno ispod nokta.
 

JA SAM LONAC, MRKVA I BARICA VODE
 
Slabo se živi prijatelju.
Znači dolazi doba ispovijesti.
 
Gorko ako je, ružno ako je,
mora se licem u lice,
mora se slijegati ramenima.
Bolesnici idu u duboke šume,
trave ne vrijede, melemi ne pomažu,
dobro će se i dugo plakati
dugo će se i teško kukati.
 
Na žarkom suncu avgusta
ja Snješko stojim.
Topim ti se, ja ti kopnim.
Dolazi doba iskrenosti.
Dolazi doba ispovijesti.
 
Ja sam pijani narod i heroj
razočaran bitkom kod Maratona.
Ja sam mlitavi Don Žuan
što počasni krug trči oko kreveta
svojih ljubavnica.
Ja sam veliki favorit
što cvili na klupi za rezervne igrače.
Topim ti se, ja ti kopnim.
Ja sam lonac, mrkva i barica vode.
 

MOTIV MRTVE DRAGANE
 
Od kada si umrla
stalno te viđam u gradu.
Djevojko, ustani!
Djevojko, ustani!
Na svakom me uglu čekaš
i govoriš zemnim glasom.
Urlam po periferijama,
loše, ja loše spavam.
Pod čaršafima se štipam,
i vidim da sam još meso,
i čitam knjige mrtvih.
Lazare, izađi!
Lazare, izađi!
Tumaram ovim gradom,
i uvijek kad te sretnem,
ti sjenke nosiš pod miškom.
Rodbinsko mrtvo ime nosim ja na glavi,
opaku jednu bolest
i dušu svoju u nosu.
Pjevaš li krvave svadbe,
ljubiš li zeleno lice?
A sve sam ovo na sebi
skinuo sa leša, draga:
i stas, i glas, i kosu.
Ti si umrla, umrla ti si
a srećem te stalno u gradu.
Ustani, djevojko.
Lazare, izađi.
 

(1948— )
 
Kada su me na svijet izdali
moj otac i majka moja, u
grubom povezu
sa pečatom narodne biblioteke na leđima,
sve radio stanice govoriše jezike Vavilona,
Mislim da se otac grdno napatio
lijevim uhom slušajući Moskvu,
desnim Glas Amerike.
 
Imao sam hiljade strana,
mali predgovor kao brevijar.
To je bilo prvo izdanje,
ne naročito bogato
sa prilično ukusnim ilustracijama,
rekla je majka.
Ipak, bila bi to usmena književnost
s obzirom da po tijelu stoje
ožiljci otisaka palčeva.
 
Pamtim vas sve:
komšije i predsjednike srezova
i vas brbljive djedove iz staza i bogaza!
Mislim da se izdanje neće ponoviti.
Svi su dakle primjerci od izvjesne važnosti.
Prašina pada,
pada teško i sporo ko kapi sa stalaktita.
Gusto neko vrijeme, prst se pred okom ne vidi.
 
Onaj drugi datum, odmah iza crtice,
taj će prst upisati onom bojom olovke
koja se tad nađe pri ruci.
 

POEZIJA S KRAJA STOLJEĆA

U redu,
da to razvalimo, djevojko,
tako da se vide iznutrice,
i da se na dlanu puši vruće srce,
drhtavi damari, modri epiderm, napeti živci,
sve u šesnaest, djevojko.
U redu,
da te razvalimo, beštijo:
jedno kraljevstvo u rđavoj vladavini,
jednu lutku na pragu zrelosti,
jedan plod u galopu, jedno sporo napredovanje.
Hajde da zaziremo, djevojko.
Ali da to bude tako očigledno,
tako zbrženo,
tako spetljano,
tako žestoko.
Da svi vide našu naglu zabavu,
naš veliki trud u žurbi.
Tvoji da se vide umiješani prsti.
I da se moji vide.
Hajde da to večeras uradimo, djevojko.

Nenad Grujičić Antologija srpske poezije (1847—2000)
Sremski Karlovci, 2012

[Angelina]

*

ZAVIČAJ VRAĆA DUG BRANKU ČUČKU

Knjiga dje­la Bran­ka Ču­čka — prvi tom "Po­ezi­ja" u iz­danju Na­ro­dne bi­bli­ote­ke "Bran­ko Ču­čak" iz Han Pi­jes­ka promovisana je u ho­lu Na­ro­dne i uni­ver­zi­tet­ske bi­bli­ote­ke Re­pu­bli­ke Srpske.

Na knjiže­vnoj ve­če­ri, održa­noj u čet­vrtak uve­če, knjiže­vni­ci ko­ji su ga li­čno po­zna­va­li oku­pi­li su se da ču­ju lirske za­pi­se i po­ezi­ju Bran­ka Čučka.
 
Iza Ču­čka, ko­ji je umro u de­cem­bru 2008. go­di­ne, os­ta­la je po­ezi­ja ko­ja je uvršte­na u vi­še an­to­lo­gi­ja, ali i pre­vo­đe­na na mnoge je­zi­ke.
 
— Bran­ko Ču­čak je dje­tinjstvo i mla­dost pro­veo u Han Pi­jes­ku, a ta­mo je i sa­hranjen. Bi­bli­ote­ku smo na­zva­li po ovom ma­gičnom pje­sni­ku i to je za­vi­čaj­ni dug ko­ji je bi­bli­ote­ka vra­ti­la Ču­čku.
 
Or­ga­ni­zu­je­mo i "Ču­čko­ve knjiže­vne su­sre­te" i do­djeljuje­mo na­gra­du "Ču­čko­va knjiga". Objavljivanjem njego­vih dje­la Bran­kov za­vi­čaj vra­ća dug pje­sni­ku — re­kla je di­re­ktor Na­ro­dne bi­bli­ote­ke "Bran­ko Ču­čak" iz Han Pi­jes­ka Ozren­ka Đu­rić-Ra­du­lo­vić i doda­la da bi u idu­ćih pet go­di­na tre­ba­lo da bu­de objavljeno još pet to­mo­va Ču­čko­vih dje­la.
 
Pri­re­đi­vač "Po­ezi­je" Bran­ka Ču­čka je dr Bran­ko Brđa­nin Ba­jo­vić.
 
— Sva­ka od bilježa­ka Bran­ka Ču­čka je li­te­ra­tu­ra, kao i njego­ve pje­sme. U je­dnoj od bilježa­ka na­pi­sao je da u Banjalu­ci ži­vi iz bez­bje­dno­snih ra­zlo­ga, a u dru­goj da se u Banjalu­ci iz ho­bi­ja ba­vi pu­bli­cis­ti­kom. Njegov roman "Ni­je­dna se vi­še ne­će zva­ti Len­če" nes­tao je u Sa­ra­je­vu i ni­ka­da mu ni­je vra­ćen — ka­že Bran­ko Brđanin Bajović.
 
Glu­mac Na­ro­dnog po­zo­ri­šta Re­pu­bli­ke Srpske Đor­đe Mar­ko­vić či­tao je po­ezi­ju Bran­ka Ču­čka i bilje­ške ko­je je za­pi­si­vao o se­bi.
 
Kroz du­ho­vi­te do­sjet­ke i za­pi­se Bran­ka Ču­čka na knjiže­vnoj ve­če­ri pred­stavljen je sa­mo dio njego­vog bogatog opu­sa ko­ji je ispunjen op­ti­mi­zmom, baš ka­kav je, po ri­je­či­ma njego­vih pri­ja­telja, bio i on sam.
 

KNJIGE Bran­ko Ču­čak je ro­đen 1. ju­la ili 1. av­gus­ta 1948. go­di­ne u Sa­ra­je­vu. (Ni­ka­da ni­je ut­vrđe­no da li je ro­đen u ju­lu ili av­gus­tu, jer u ro­dnom lis­tu pi­še 1. 7. av­gus­ta). Obja­vio je knjige po­ezi­je "O ni­šta i os­ta­lom", "Žes­to­ka mar­me­la­da", "Vo u ku­pu­su", "Umijeće gu­tanja kne­dle", "Pi­sa­na ma­lim slo­vi­ma"... Autor je ro­ma­na "Mi se zna­mo od posljednjeg da­na" i "Ljuta bit­ka za so­bu 'Šar­lot'".
 
Bran­ko Ču­čak bio je je­dno vri­je­me i ko­lu­mnis­ta "Gla­sa Srpske".

Aleksandra Rajković | 20.10.2012 | Glas Srpske

[Angelina]

*
DELA BRANKA ČUČKA NA BEOGRADSKOM SAJMU:


POEZIJA A U NJOJ I "ŠTIPALJKOM ZA VETAR"

Beograd — Jedan od najdinamičnijih štandova na 57. međunarodnom sajmu knjiga je štand Republike Srpske gde su danas između ostalog predstavljena "Djela Branka Čučka" — prvi tom: Poezija, u izdanju Narodne biblioteke "Branko Čučak" iz Han Pijeska. O delu Čučka (preminuo 2008. godine u Istočnom Sarajevu) govorili su u ime izdavača i priređivača direktorica biblioteke u Han Pijesku Ozrenka Đurić Radulović i književni kritičar iz Banjaluke Branko Brđanin Bajović.

— Uzbudljiva knjiga je ovde pred nama, zove se Poezija. Banalno, ružno i glupo, ali bolji naziv nismo imali. U svoje vreme on mi je privatno priznao da bi za svoj najveći poraz smatrao da svojoj knjizi da naziv: pesme ili poezija, i da bi se radije ubio. Ubio se ne zbog toga, nego cigaretama. Ovde piše poezija, jer planiramo da u naredne četiri godine — ako bude para, a volje ima — da objavimo ne sabrana ili izabrana, nego i djela Branka Čučka. U drugom tomu biće izvod kolumni, u trećem romani, u četvrtom novelete, drame i ostale stvari, a peti, ako bog da, biće bibliografija Branka Čučka. Onda kada sve to stavimo u ormar i izmerimo, videćimo da će to biti skoro metar. Jer govori se stalno za Čučka da ništa nije pisao, da je vek protratio u zajebanciji, i u kafani, ali tako se ne pišu ovakve knjige. Barem ja mislim tako — rekao je Brđanin Bajović pokazujući koliko strana ima prvi deo Čučkovih dela.

On je u vezi sa tim ispričao zgodu između dva pesnika.

— Milan Nenadić je letos na Petrovgradskom vijencu, kada sam poneo jedan primerak ove knjige da ga pokažem našim prijateljima i Brankovim vršnjacima, rekao Rajku Petrovom Nogu: "Jesam li ti rekao da Branko nikada u životu ni jedne pjesme nije bacio". Tako Milan misli, da je unutra sve. Ne, nije. Ovde su samo pesme koje su već objavljene u Čučkovim knjigama osim knjige "Štipaljkom za vetar" koja je objavljena 2000-te godine u izdanju "Glasa Srpskog". Iz te knjige objavili smo autorski tekst Branka Čučka i jednu pesmu koja nije štampana ni u jednoj drugoj Brankovoj knjizi — rekao je Brađnin Bajović i dodao:

— Inače, od 1971. do 2008. godine sve što je objavio Branko Čučak stalo je u ove 834 paginisane strane i to je, čini mi se, koliko god privremen, ipak jedan trajan spomenik našem prijatelju i — to će se pokazati — velikom srpskom piscu druge polovine 20. veka. U to sam više nego siguran i to nam već daju za pravo i neki ozbiljni prikazi, a moram da kažem da su neke od njih i provocirani upravo pojavom ove knjige.

Nikola Vujičić, kako kaže Brđanin, "jedini od normalnih ljudi", ima sve Čučkove knjige jer je poezija Branka Čučka, kako je objasnio, Brđanin "najblaže rečeno avangardna".

— Znate šta kod nas Srba znači kada je nešto avangardno. Znači blesavo, otkačeno, bezobrazno, drugačije od svega ostalog — dodao je Brđanin.

Govoreći o publicističkom delu Čučka, Brđanin je istakao da se pisanjem za novine Čučak bavio da bi obezbedio minimum egzistencije, mada je tvrdio da se bavi iz hobija.

— Samo onaj ko zna kako je živio zna koliko je gorka ta rečenica. To nije bio hobi, to je bio jedini izvor prihoda jer je on jedva sastavljao kraj sa krajem.

Jer, Čučak je od povratka u Sarajevo živeo, kako je naveo u svojoj biografiji, "u centralnoj periferiji Sarajeva, u jednoj vešernici koju zovu Gvantanamo, "ne imajući ni u levoj ni u desnoj, ispraćajući autobuse koji izlaze iz autobuske stanice Srpsko Sarajevo".

Iz te vešernice Čučak je pokušavao da vrati stan u kojem je živeo pre rata u federalnom delu Sarajeva i to ga je, kako kaže Brđanin Bajović, koštalo života.

— Ne znam kome je bolje leglo ovo oružje u vidu olovke. "Branko sam Čučak", pisao je u svojim biografijama. Uzmite Čučkovu knjigu, ona je siguran način za borbu protiv prolaznosti — zaključio je Brđanin Bajović.

Na štandu Republike Srpske predstavljene su i knjige Željka Miloševića "Nježni snovi", drame za decu izdavača Zadužbine Petar Kočić iz Banja Luke, knjiga Vladimira Đukanovića "Stari zanati u Republici Srpskoj" čiji je izdavač Muzej Republike Srpske. Predstavljen je časopis za pozorište i vizuelne komunikacije "Agon" u izdanju Narodnog pozorišta Republike Srpske, časopis "Aktuelnosti" koji izdaje BLC i "Besjeda" iz Banja Luke. Predstavljena je i knjiga "Obnova srbistike" koju je priredio Duško Pevulja, a izdavač je Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske).

D. Bašović | 23.10.2012. | Pravda

[Angelina]

*

POEZIJA BRANKA ČUČKA NAJTRAŽENIJA KNJIGA IZ SRPSKE


Najtraženija knjiga iz Republike Srpske na 57. Međunarodnom beogradskom sajmu je djelo "Poezija" Branka Čučka, u izdanju Narodne biblioteke "Branko Čučak" iz Han Pijeska.

"Povelju uspjeha" izdavaču najtraženije knjige iz Republike Srpske dodjeljuju Vlada Republike Srpske, Ministarstvo prosvjete i kulture RS i Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji. Ovu povelju direktoru Narodne biblioteke "Branko Čučak" iz Han Pijeska Ozrenki Đurić-Radulović uručio je direktor Predstavništva Srpske u Srbiji Mlađen Cicović.

Knjiga "Poezija" objavljena je kao prvi tom u izdavačkom projektu "Djela Branka Čučka", priređivač je Branko Brđanin Bajović, a dodjela nagrade održana je na štandu Republike Srpske na beogradskom sajmu. Cicović je rekao da je ovogodišnji nastup Srpske sa brojnim promocijama na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu ocijenjen kao vrlo uspješan.

U najužem izboru za najtraženiju knjigu iz Srpske na sajmu u Beogradu bili su i reprint izdanje knjige Skendera Kulenovića "Stojanka majka Knežopoljka" u izdanju "Art printa" iz Banjaluke i grada Prijedor, knjiga Vladimira Đukanovića "Stari zanati u Republici Srpskoj", koju je objavio Muzej Republike Srpske, kao i knjiga "Obnova Srbistike", koju je priredio Duško Pevulja, a objavila Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske.

U okviru sajamskih promocija na štandu Republike Srpske u subotu je promovisano više knjiga. Publika je imala priliku da dođe na promociju Antologije srpske poezije za djecu i mlade u BiH "Lepo slovo" koju su priredili Ljubomir Milutinović i Mirko Vuković u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Promovisane su i knjiga "Bednici moderniteta" prof. dr Emila Vlajkija i "Revolucionar" Berislava Blagojevića.

Najveća smotra knjige na Balkanu, održana pod sloganom "Od A do Š", na kojoj se predstavilo se više od 800 učesnika, od kojih oko 60 iz inostranstva, završena je sinoć uručivanjem Otvorene knjige Poljskoj, počasnom gostu sljedećeg sajma. Portal za kulturu Republike Srpske