Angelina
|
 |
« Odgovor #2 poslato: Decembar 01, 2012, 11:47:55 pm » |
|
** Inficiran ljubavlju Mirjana Marković
Žudnja razara, ruke bi u zagrljaj bar na tren, usne da se napiju, žudnja je prejaka kada bi suze mogle da se sakriju. Žudnja za tobom u snove me vuče, tonem, bez želje da se budim, žudnja za tobom tera me da poludim!
Zaboravljaš, potireš sve što sam ti dala, u crno bojiš sve moje plavo. Nije te ni malo stid, kao da zajedno smo bili tek jedan dan, o, kad bih samo tugu mogla da uspavam!
Između nas su reči koje se rabe, dodiri hladnoće severa, toplina juga, između nas su putokazi i naše nemirne duše. Između nas su bivši životi i iskustva koja u pesmu pretočimo lako, ono što nas dvoje umemo ne može svako!
Kad se umiri naše telo, misao ne ume da miruje i mnogo toga bi u jednom trenu htelo. Kad potoneš u nirvanu zbog dana koji ti je svu snagu potrošio pitaš se da li postoji mesto gde bi se od svega sakrio. Kad bi pustio bar malo da te dodirne taj orkan što ne ume da stane drugi svet bi upoznao i nekog ko bi umeo da te shvati.
Nemoj da me grickaš na parče, uzmi me celu ili odustani, ne volim slabe, već samo od sebe jače. Nemoj sa mnom da se igraš jedan dan, osmehom mi ne možeš tugu svući, samo meni slični, mogu me privući. Nemoj da uteha za tebe budem, jer to nikom ne mogu biti, zaboravi me, nikad mi nemoj više prići!
Kad ti se ne da, pusti nek se ne da, sve ima razloge svoje, shvatićeš kad prođe vreme, ne troši uzalud energiju na ljude koji mogu da te povrede. Kad ti se ne da, pusti, nek se ne da! Koliko god da bi iz tebe grunuo taj ludi vetar zaustaviti ga moraš, ne vredi, odleteće sve u etar. Kad ti se ne da, pusti, nek se ne da, ma, dobro je, spoznaćeš na kraju, teško je boriti se sa sobom ali, uspeti se može, susreti retki to znaju! Kad ti se ne da, pusti nek se ne da, ne požuruj ono što se samo posebnima događa prosečni nikad ne dotaknu nebo jer im je njihova prosečnost od rizika slađa!
Setno jutro plaštove tuge vuče, zažmurilo sećanje na juče. Juče, te oči, taj bezobrazni pogled, prsti što plešu po mom telu, juče, uzimaš me celu. Juče more sreće, danas okean tuge, juče ja, danas neke druge!
Proleće boji zeleno sve oko mene, a tuga ne da da se u novo krene.
|